Predsjednik RS Milorad Dodik bio je jedan od rijetkih punoljetnih navijača Srbije na stadionu u Leskovcu, gdje je reprezentacija Srbije na jedvite jade izborila plasman na Evropsko prvenstvo, pišu Vijesti.ba.

U susretu sa Bugarskom, koji je završen rezultatom 2:2, Srbiju su sa tribina uglavnom bodrila djeca iz svih krajeva Srbije, ali i Crne Gore i jednog dijela BiH, jer je starijim navijačima ove selekcije dolazak bio zabranjen zbog ko zna koje u nizu UEFA-ine kazne za nedolično ponašanje.

Među tih nekoliko starijih ljubitelja srbijanske nacionalne selekcije bio je i Milorad Dodik, u društvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, pred kojim je nedavno izmislio kako je bio na utakmici u Sarajevu kada je Srbija savladala BiH sa 2:0, iako čak i oni koji ne prate fudbal znaju da se to nikada nije desilo.

Kako mu se Vučić u pozadini smješkao tada, tako su se danas smješkali zajedno dok su slavili prolaz Srbije na prvi EURO poslije 24 godine.

Miloradu Dodiku nikada nije palo na pamet da sa tribina podrži svog sestrića Vicu Zeljkovića, predsjednika Fudbalskog saveza BiH, ali gledajući ove fotografije i rezultate naše reprezentacije - možda ga zapravo sve vrijeme i podržava?

BiH tone li tone. Naši navijači slave tuđe golove i poklanjaju ulaznice za večerašnju utakmicu, jer ona skoro nikoga i ne zanima. Lažu nas o napretku, lažu i o uigravanju ekipe za famozni baraž, jer pitanje je i koga to selektor Savo Milošević "uigrava" kada će i večeras nastupiti sa ekipom koja se više nikada neće okupiti?

Nema Džeke, Pjanića, Kolašinca, Krunića, Dedića, Ahmedhodžića, Šehića... Mogli bismo nabrajati do ponoći, ali nema potrebe jer ionako znamo da je sve laž.

Bilo bi puno lakše, ali i drugačije, da podle namjere rukovodstva Saveza neko pokuša spriječiti. Neće to uraditi navijači ubacivanjem baklji u teren, već je to zadatak ljudi iz Izvršnog odbora koji u svojim rukama imaju moć da reaguju i zaustave ovo srozavanje reprezentacije BiH, koje se sve više čini kao projekat.

I tako, dok se Dodik veseli u Leskovcu, njegov sestrić Vico i kompanija rastjeraše ljude sa stadiona, a zamalo im zabraniše i da unesu zastave. Ko zna kakva su nam još poniženja spremili, jer nismo mi još ni blizu dna.