- Vjetra promjene je ovdje, proglasio je Viktor Orban nakon šokantne pobjede Geerta Wildersa na općim izborima u Nizozemskoj. Mađarski premijer nije jedini euroskeptični čelnik koji je Wildersu čestitao na kampanji za ‘nula tražitelja azila‘ i zatvorenim granicama.

Europa je ovog ljeta svjedočila najvećem dolasku migranata od 2016., kada je bio referendum o Brexitu. Odgovor EU-a do sada je bio pokušaj dogovora sustava preraspodjele migranata među državama članicama, s novčanom kaznom za svaku izbjeglicu koju vlada odbije. No to nije dovoljno europskim glasačima pa se oni okreću političarima kojima su Bruxelles i migranti na nišanu. Wilders je tako pozvao na ‘Nexit‘, referendum o nizozemskom članstvu u Europskoj uniji. Pobjeda njegove stranke pokazuje da se euroskepticizam vratio nakon povlačenja u godinama nakon Brexita.

Sada tvrda desnica postiže zapažene izborne rezultate, a sve to uoči izbora za Europski parlament koji će se održati u lipnju iduće godine.

Čelnica francuskog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen pridružila se Orbanu u slavlju rezultata u Nizozemskoj i rekla da je Wildersova pobjeda najava većeg uspjeha na europskim izborima. Slično smatra i talijanski potpredsjednik Vijeća ministara Italije Matteo Salvini.

- Nova Europa je moguća, rekao je.

Ti čelnici ne očekuju niz novih Brexita već teže što većem utjecaju u Bruxellesu kako bi promijenili ili osujetili EU.

Europska komisija se nadala da se tim pitanjem više neće morati baviti. Predviđalo se da niti jedna od tih stranaka neće osvojiti više od 20 posto glasova. Wilders je 20 godina pokušavao ući u vladu i nije uspio, a ovaj rezultat mu daje pravo na prvi pokušaj formiranja vladajuće koalicije i zavidnu odskočnu dasku za europske izbore iduće godine.

U Nizozemskoj je veći problem od Europe nedostatak pristupačnog stambenog prostora i troškovi života, kao i imigracija, koja je na najvišoj razini u posljednjih 20 godina. U posljednjem službenom istraživanju stavova o EU, 49 % Nizozemaca je izjavilo da su imigracije najveći problem s kojima se suočavaju.

Očekivalo se da će na izborima pobijediti Dilan Yesilgöz, 46-godišnja bivša izbjeglica rođena u Turskoj i postati prva nizozemska premijerka. Proslavila se kao ministrica pravosuđa, a nazivali su je ‘Pitbull u štiklama‘. Obećavala je suzbiti migraciju i ograničiti prava tražitelja azila na spajanje s obiteljima.

Nije isključila mogućnost formiranja koalicije s Wildersom na početku kampanja, a upravo to ju je dovelo do pozicije moguće premijerke nakon osvajanja 15 posto glasova, piše Telegraph.

Austrija i Njemačka

Slobodarska stranka tvrde desnice već godinu dana vodi u anketama u Austriji. Ta zemlja primi više tražitelja azila godišnje u prosjeku nego bilo koja druga država članica EU: 470 na 100.000 stanovnika.

Čelnik Herbert Kickl pozvao je na potpunu obustavu ulaska tražitelja azila u Austriju. Slobodarska stranka je već dio skupine Identitet i demokracija u Europskom parlamentu, a njihova bi proširena verzija mogla biti baza za euroskeptične europarlamentarce.

Tvrda desnica jača čak i u Njemačkoj koja je zbog svoje ratne prošlosti posebno osjetljiva na ekstreme. Nepopularna koalicija Olafa Scholza pooštrava pitanje migracija, a birači se okreću oporbenom CDU-u desnog centra, ali i antiimigracijskom AFD-u.

Više od trećine Nijemaca smatra da je imigracija najveći problem s kojim se EU suočava. Ipak, kao i u Nizozemskoj, Dexit ili izlazak Njemačke iz EU, malo je vjerojatan. Polovica Nijemaca ima pozitivno mišljenje i EU, a samo 13 posto negativno.

Italija

Italija je dugo bila na prvoj liniji europskog migracijskog izazova, a većina migranata ove godine dolazi iz Tunisa i Libije preko talijanske obale. Od siječnja do listopada ove godine na toj se ruti dogodilo nešto manje od 144.000 ilegalnih prelazaka.

Giorgia Meloni je od preuzimanje vlasti bila umjerenija nego što se očekivalo.

Španjolska

Izgledi da tvrda desnica u Španjolskoj uđe u nacionalnu vladu prvi put od Francovih dana činili su se vrlo realnima. Predviđalo se da će krajnje desna stranka Vox postati mlađi partner u dvostranačkoj koaliciji s Partido Popular, strankom desnog centra.

Ankete su na kraju ipak bile pogrešne. Vox je bio slabiji, a Partido Popular nije imao dovoljno glasova za formiranje vlade unatoč pobjedi na izborima. Premijer Pedro Sanchez je okupio veliku ljevičarsku koaliciju i ostao na vlasti. No Vox bi ipak mogao imati koristi na europskim izborima.

Poljska

Stranka Pravo i pravda ciljala je na treći uzastopni mandat u listopadu, a jedina stvar oko koje su se Varšava i Bruxelles slagali bila je oštra pozicija prema Putinu i podrška Ukrajini. Donald Tusk je proglasio pobjedu na izborima koji se smatraju najvažnijima od pada komunizma. Pravo i pravda dobili su najveći udio glasova 36,8 posto, no nisu imali dovoljno za većinu, dok Tuskova koalicija jest.

Slovačka

Najbliži saveznik Prava i pravde u borbama s Bruxellesom je Mađarska, koja se sukobila s Komisijom zbog gušenja prava homoseksualaca i slobode medija. EU je u financiranju Budimpešte uskratila milijarde eura zbog zabrinutosti za mađarsko nazadovanje u pogledu vladavine prava.

Iznenađujući uspjeh stranačkog saveza Fidesz-KDNP ključan je za 70,9 posto utjecaja koje ekstremno desničarske stranke imaju u Nacionalnoj skupštini zemlje.

Odnosi s Pravom i pravdom zategnuti su zbog Orbanovog mekog stava prema Rusiji, no novog saveznika sada ima u ljevičarskom nacionalistu Robertu Ficu, euroskeptiku izabranom u rujnu.

Skandinavske zemlje

Čak ni Švedska, poznata po svojim liberalnim stavovima, nije bila imuna na europsko skretanje udesno. Tu zemlju muče brutalni sukobi dok se bande bore za kontrolu nad trgovinom drogom, a prošle su godine smijenili svoju ljevičarsku vladu. No desničarska je koalicija moguća samo uz potporu Švedskih demokrata, populističke antiimigrantske stranke fašističkih korijena.

U susjednoj Finskoj birači su odbacili Sannu Marin, socijalističku premijerku, a zamijenila ju je konzervativna koalicija koja se protivi prepuštanju bilo kakvih nacionalnih ovlasti EU ili povećanju proračuna Unije.

Francuska

Telegraph piše da je Marine Le Pen jedini kontinentalni euroskeptik koji može pobijediti Wildersa kada je riječ o dugovječnosti. Čelnika francuskog Nacionalnog okupljanja prvi je put krenula u kampanju s ocem ekstremistom, Jean-Mariejem, kada je imala samo 15 godina. Le Pen je naporno radila na saniranju imidža stranke koju je njezin otac osnovao i za to bila nagrađena na izborima.

Dvaput se suočila s Emmanuelom Macronom u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora. 2017. je izgubila od Macrona nakon što je pozvala na referendum o Frexitu. Pet godina kasnije, Macron ju je optužio da potajno ide u smjeru Frexita. Ona se osvetila na parlamentarnim izborima nekoliko mjeseci kasnije.

Ispitivanje javnog mnijenja EU-a od proljeća je pokazalo da Francuzi imaju najveće nepovjerenje prema Bruxellesu od svih zemalja članica, a ta brojka ide do negativnih 21 posto.

Nakon pobjede Wildersa u Nizozemskoj, Le Pen je pozvala na ‘Uniju europskih naroda‘ umjesto tehnokratske EU koja se oslanja na kažnjavanje svojih članica. Podržala je Wildersov Nexit, što daje za naslutiti da nije odustala niti od glasanja za Frexit.

(Jutarnji list)