Lider Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivica Dačić je nazivom svoje liste izazvao malu buru unutar vladajuće koalicije. Samouvjereno isticanje kandidature za premijera, kako navode neki mediji, nije se baš dopalo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Kao potvrda, uslijedila je skoro svakodnevna tabloidna kampanja protiv visokih funkcionera SPS, u kojima se brojni političari te partije optužuju za malverzacije.

Ivica Dačić je zadržao tradicionalnu hladnokrvnost, rekavši da u tome nema ništa loše, i da bi svaka partija trebalo da istakne svog kandidata za premijera.

Dačić – budući premijer?

Ako se, dakle, ispune želje i očekivanja vladajućih stranaka što se tiče izbornih rezultata, da li to može značiti i da već znamo ime budućeg premijera? Politički analitičar Dragomir Anđelković ističe da „naziv liste odražava želju, ali ne i političku realnost“.

„Ivica Dačić je morao ovako da nastupi zbog svojih glasača, jer su mnogi na osnovu ranijeg ponašanja zaključili da se on stalno povlači pred Vučićem, i da SPS gubi subjektivitet“, kaže Anđelković za DW. 

Dodaje da je sasvim drugo pitanje koliko će parola „Dačić premijer“ biti uvažena u pregovorima o Vladi. „Ali je svakako dobar marketinški potez“, kaže on.

Politička karijera Ivica Dačića je takva „da se on uvijek nalazi u zaklonu, svejedno da li iza Miloševića ili Vučića“, primjećuje novinar Slobodan Stupar.

„Ali, imajući na umu da je Dačić dobro obaviješten političar, mislim da je on osjetio izvjesnu slabost Aleksandra Vučića, i da je zbog toga i nastupio ovako drsko. Kako je Vučić politički slabiji, tako će i Dačić da diže glavu i pokazuje mišiće“, kaže Stupar za DW.

„Da se ovo desilo prije nekoliko godina, Vučić bi Dačiću otvorio i koferče i banane, ali sada te moći očito nema. To je na neki način i poruka Vučiću da on može sve, ali da to ne može bez Dačića“, smatra Stupar.

„Koferče i banana“ su aluzije na afere koje su pratile SPS i njenog lidera. Recimo, na snimak sastanka Dačića i Rodoljuba Radulovića zvanog Miša Banana, jednog od bliskih saradnika narko-bosa Darka Šarića.

Cijena buduće saradnje

Iako je lider Socijalista sada istakao političku cijenu saradnje sa SNS, Dragomir Anđelković ocjenjuje da „Dačiću neće biti problem da prihvati i neku nižu funkciju“.

„Mislim da je Dačić takođe svjestan da ne može da izbjegne medijske napade, jer Vučić sve svoje partnere provlači kroz toplog zeca da bi im pokazao gdje im je mjesto. Tu Dačić nema šta da izgubi, svejedno je da li je kooperativan ili nije, i zato je odlučio da ovako nastupi kako bi kasnije imao veću težinu u pregovorima“, kaže Anđelković.

Slobodan Stupar navodi da „Dačić za razliku od Vučića ima izvjesnog smisla za humor, i da se i ovaj naziv liste može tumačiti kao guranje prsta u oko Vučiću“. 

„Nije pri tome Dačić jedini koji je krenuo da se na neki način suprotstavlja neprikosnovenom vladaru u Srbiji. To će sve više činiti i članovi njegove stranke, koji takođe osjećaju da je predsjednik Srbije politički sve slabiji, i koji već razmišljaju šta će sutra kad više ne bude bilo para za vojsku, policiju i batinaše. Vučić bez para je nešto od čega zapravo najviše strahuju članovi njegove partije“, primjećuje Stupar.

Odnos prema Rusiji i Zapadu je još jedno polje na kojem su se odmjeravale snage u proteklim godinama. Ivica Dačić i SPS su pri tome važili za prorusku stranu, dok su SNS i Aleksandar Vučić pokušavali da što više balansiraju. 

„Mislim da je i pored svega SPS sve vrijeme pokušavao da gradi veze i sa Zapadom. To što on važi za proruski je u velikoj mjeri samo marketinško pozicioniranje“, smatra pak Anđelković.

„Što se tiče koalicije SPS-SNS, Vučić gleda da ima i one koji važi za proruske i prozapadne – nebitno je pri tome da li su stvarno proruski ili prozapadni, važna je percepcija javnosti“, naglašava Anđelković.

Kraj ere Ane Brnabić?

Ako se nekim slučajem ispune predizborne želje lidera Socijalista, to bi označilo i kraj ere Ane Brnabić na mjestu premijerke.

Dragomir Anđelković primjećuje da je do sada „više puta djelovalo da dolazi kraj ere Ane Brnabić, ali Vučiću se u poslednjem trenutku ipak učini da je Ana Brnabić jedna vrsta figure preko koje on može da vlada direktno“.

„Ana Brnabić nema ni partiju ni velike političke ambicije, i što je najvažnije – nije nikakva prijetnja Vučiću. On uvijek polazi od toga da bi neko drugi mogao da se osamostali i da mu pravi probleme“, kaže Anđelković.

Novinar Slobodan Stupar to vidi ovako: „Mislim da je u krajnjem zbiru nebitno ko će biti premijer, jer je veća realna moć Andreja Vučića, brata Aleksandra Vučića, od Ivice Dačića i Ane Brnabić zajedno.“