Piše: SENAD AVDIĆ

Odmah nakon rata, u noći u kojoj je u mafijaškom okršaju likvidiran jedan poznati sarajevski „žestoki momak“, policija je pohapsila i u službene prostorije privela desetine potencijalnih ubica i svjedoka. Jedan od privedenih,  decenijama poznat organima reda, zamolio je policijskog inspektora, starog znanca, da mu omogući da se telefonom javi supruzi, što mu je ovaj velikodušno odobrio. „Slušaj,ženo, samo da ti se javim, evo me malo svratio u policiju... KRIJSA RUŠA! Ne znam koliko ću još ostati...KRIJSA RUŠA...I ja tebe i ...KRIJSA RUŠA!“.

RANKOVE I SINANOVE GAĆE

Šatrovački žargon kojeg  je razumjela zabrinuta supruga, shvatio je i policijski inspektor (od kojeg je potpisani novinar i čuo za ovu zgodu) sa čijeg je telefona razgovor obavljen: KRIJSA RUŠA, odnosno u prevodu, SAKRIJ ŠARU-PASOŠ, ukazivala je na to da osumnjičeni namjerava bježati izvan zemlje za šta mu je neophodna „šara“. Pa je zbog toga iz statusa svjedoka odmah uznapredovao do pozicije osumnjičenog.

U pritvorskoj jedinici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA-e), kako smo službeno saznali ovih dana, ne postoji audio snimanje, već samo video-nadzor. Tako smo ostali uskraćeni za dragocjenu informaciju da li je Ranko Debevec, predsjednik Suda Bosne i Hercegovine, svojoj advokatici Vasviji Vidović nakon ubacivanja jednog od svojih mobitela u njenu tašnu konspirativno poručio (na fakinskom  šatrovačkom): KRIJSA FONTELE! (dakle, SAKRIJ TELEFON!).

Kada je neko pozivajući se na svjedoke iz SIPA-a objavio da je  predsjednik državnog Suda tu spravicu sve dok je nije ubacio u torbu svoje advokatice držao u donjem vešu, sjetio sam besmrtnog estradnog maga Sinana Sakića koji je svojedobno  na nekoj regionalnoj granici „pao“ sa 2-3 grama kokaina sakrivenog u gaćama.

Dovođenje u vezu predsjednika Suda Bosne i Hercegovine, odnosno njegovog privođenja k poznaniju prava, sa slučajevima prepredenog lokalnog kirminalca i posrnule regionalne naraodnjačke zvijezde, nikako nije učinjeno slučajno: njime se želi ukazati da je u sferi pravosuđa banalizacija temeljito izvršena, da su porušene granice i iznivelirana distanca između kriminala i pravne države između „visokog“ i „niskog“. Osoba koja se nalazi na vrhu pravosudne piramide i trebala biti otjelovljenje vrhovnog pravnog autoriteta, svojim se aktuelnim gestama, porukama, ponašanjem... uopće ne izdvaja iz galerije kriminalnih tipova sa kojim će (barem) u narednih tridesetak dana dijeliti životni, pritvorski prostor. Sve je oko Debevca posljednjih godina bilo, najblaže rečeno, neuredno, nesustavno: od osobne imovine do razine javne komunikacije.

BANALNOST PRAVOSUDNOG SPEKTAKLA

Advokatica Senka Nožica povodom hapšenja Ranka Debevca i Osmana Mehmedagića, bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne Agencije Bosne i Hercegovine (OSA-e) u televizijskom intervju je prigovorila pravosudnim vlastima da su nepotrebno pribjegle nepotrebnom, ponižavajućem hapšenju na javnim mjestima, umjesto da su osumnjičenike civlizirano pozvali da se dobovoljno jave na policijsko-tužiteljske adrese. Obojica pritvorenika, i Debevec i Mehmedagić su, kaže advokatica, njeni nekadašnji i tekući klijenti („zna ih kako dišu“, da parafraziram aktuelnu odličnu domaću televizijsku seriju)i sigurno bi se uredno odazvali pozivu na saslušanje. Samo advokatica nije kazala da li bi u tom slučaju oni ponijeli i predali sve mobitele koje koriste i dostavili Tužiteljstvu BiH potrebne naredbe o prisluškivanju za koje ih se tereti, nismo obaviješteni.

Vratimo se još jednom na incident u pritvorskoj prostoriji SIPA-e, zbog kojeg je pritvorena i Debevcova advokatica Vasvija Vidović. Već smo ukazali na kokošarsku neprimjerenost i uličarsku prizemnost pokušaja predsjednika Suda BiH da se na „neku čudnu foru“ oslobodi mobitela „viška“. Ta njegova gesta, međutim, uvodi ga dugoročno u novu po njega štetnu, inkriminirajuću zonu. Ne sama zbog toga što je postupajuća tužiteljica Bojana Jolović kazala kako očekuje da se iz „materije“ pohranjene u „trećem mobitelu“ mogu otkriti elementi i za neka druga, nova kaznena djela koja nisu obuhvaćena aktuelnom istragom. Debevec je tim nespretnim činom dao mnogo razloga za sumnju da krivična djela za koja ga se tereti nije uradio iz razloga neopreznosti, nehata, nego ozbiljnog, promišljenog i kompromitirajućeg umišljaja.

U trenutku hapšenja Ranko Debevec je sjedio u kafanskom okruženju u društvu sa Almirom Džuvom, novim-starim direktorom Obavještajno sigurnosne agencije (OSA-a) i Muhamedom Ajanovićem, sveprisutnim dekanom Stomatološkog fakulteta. Mnogo više od (legitimnog) pitanja šta uopće radi Džuvo u društvu osobe čija je kompletna javna i tajna djelatnost suspektna i obilježena netransparentnim uplitanjem, (o ukusima se, jelte ne raspravlja!) intrigira to otkud u Ajanovićevom društvu Ranko Debevec?! Njihovi su međusobni odnosi u posljednjoj deceniji prolazili kroz razne faze i iskušenja. Od višegodišnjeg zajedničkog druženja i bezgraničnog povjerenje, do skandala od prije dvije godina kada je dekan Stomatološkog fakulteta namamio Debeveca i Mehmedagića u svoju zubarsku ordinaciju, pa ih tajno smimio i prijavio Tužiteljstvu BiH da se sastaju čime krše mjere zabrane, budući da se direktoru OSA-e sudilo u „Debevcovom“ Sudu BiH.

Osoba koja bezbrižno i bez grča gađenja proguta takvu vrstu zloupotrebe povjerenja i javno sramoćenje, teško da može zadovoljioti etičke standarde na kakve obavezuje funkcija koja obnaša. Pogotovo, ako su razlozi pomirenja navodno kriju u zajedničkim interesima, kako se posljednjih mjeseci spekulira.

Na Osmana Mehmedagića, koji je nakon nedavne smjene sa pozicije direktora OSA-e dospio na američku crnu listu i kojem je zabranjen ulaz u SAD suvišno je i zamorno trošiti riječi i ponavljati manje-više općepoznate klišee. Mehmedagić je oličenje osobne i profesionalne nesolidnosti, stranačke instrumentaliziranosti, personalne umreženosti. Rečenica „ljudi, imam muštuluk za sve nas. Osmica nabavio diplomu“, kojom je prije neku godinu izgovorio Bakir Izetbegović obradovao najbliže stranačke ahbabe, ilustracija je uvredljivo niskog profila Mehmedagića, ali i nakaznog lica političke oligarhije čiji je decenijama bio slijepi,  bespogovorni egzekutor.

Ranko Debevec je prije šest-sedam godina, odmah po preuzimanju čelne funkcije u Sudu Bosne i Hercegovine nagrađen „laskavim“ priznanjem „Večernjakov pečat“. Nakon što sam ironizirao taj izbor, tvrdeći da on uživa skroman ugled u pravnoj struci, te da niko od „objektivnih  čitatelja“ „Večernjeg lista“ koji su ga tobože izabrali, nema pojma ko je on, Debevac je zadovoljštinu od te grozne klevete zatražio na sudu. I, naravno, dobio je. Navodno je predsjednik Suda BiH svih ovih godina  zadržao i produbljivao prisnu i plodnu suradnju sa mostarskom ekspoziturom zagrebačkog dnevnog lista i njima bliskim političkim i poslovnim krugovima.

DOBAR, OLOŠ, ZAO

Od kleveta i objeda ovog novinara sudski su se štitili i Milan Tegeltija, bivši predsjednik VSTV-a, još jedan kapitalac na američkoj „crnoj listi“,  kao i njegov kolegica sa te liste Gordana Tadić, bivša vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH. Njima je nadležno američko Ministarstvo pridružilo i Dianu Kajmaković, Tadićkinu zamjenicu, koja je nedavno suspendirana odlukom Disciplinske komisije VSTV-a. Već godinama se vodi sudski postupak protiv Gorana Salihovića, bivšeg glavnog državnog Tužitelja.

Više od hladnog taksativnog navođenja ključnih ljudi pravosudnog poretka koji su posljednjih godina sankcionirani, tuženi i presuđivani  uznemirava i onespokojava „priroda i karakter“ djela zbog kojih su stradali. Tegeltija je u intimnoj konverzaciji obećavao svojoj kolegici iz VSTV-a zapošljavanje sestre u pravosuđu- Nedolično! Tadićka je nešto škrabala po društvenim mrežama: Tužno. Salihović je tokom, mandata zaboravio da su u kafanama i hotelima može plaćati i vlastitim novcima: Bijedno. Kajmakovićku su neki narko dileri pominjali (uz neke druge njene kolege) kao „meki trbuh“ državnog Tužiteljstva BiH: Indikativno i sramotno. Dalida Burzić je u vrijeme kada je bila šefica Kantonalnog tužiteljstva slala policajce da me ispituju kod kuće za neki benigni tekst kojeg sam objavio. Nakon što je bez obzira na sve afer(im)e koji su je pratili izabrana sa sutkinju Suda BiH  suspendirana je zbog muljanja u istrazi oko ubistva Dženana Memića; Beznadežno!

Možda nekome jeste, ali meni nije poznata niti jedna oblast, manje ili više važna za funkcioniranje sitema, u kojoj se na ključnim funkcijama nataložilo i koncentrirala tolika količina nekontrolirane, ohole bezobzirnosti i primitvne gramzivosti, kakav je slučaj sa pravosudno-sigurnosnim aparatom. Živjeti u takvom toksičnom ambijentu prije svega je ponižavajuće za svakoga ko drži do sebe, principa i ukusa.  Šta se nudi kao izlaz građanima, odnosno onima koji još uvijek sebi mogu dopustiti luksuz da imaju izbora: ŠARA, sa početka teksta, dakle pasoš. Izlaz se, dakle zove-Izačić!