Italijanski automobili nisu na glasu kao najkvalitetniji proizvodi. Međutim, mnoštvo je primjera koji to opovrgavaju, a jedan je Fiat Panda Gorana Vojkovića, pravnika, fakultetskog predavača i Indexovog kolumnistu.

On je svojim automobilom u 16 godina prešao više od 600.000 kilometara, i to bez ijednog značajnijeg kvara.

"Negdje krajem 2007. sam u salonu naišao na Pandu 2, vidio da može imati automatik i da se auto može posložiti po željama - i to je upravo ova. Izrađena je baš po listi opreme koju sam označio. Dodan je automatski mjenjač, dodano je šest zračnih jastuka (tada to nije bio standard), dodan je paket zvuk koji je uključivao i mali subwoofer.

Tri mjeseca od narudžbe Panda je došla, proizvedena u Fiatovim pogonima u Poljskoj. Tada nisam ni sanjao da ću njom prijeći preko 600.000 km. No, eto, dogodilo se", kaže nam Goran, čiji je automobil verzija s motorom 1.2. FIRE (Fully Integrated Robotised Engine), koji korijene vuče još iz 70-ih, a projektiran je tako da ga mogu sastaviti roboti. 

Inače, Goran je iskusan vozač, koji je do Pande promijenio podosta automobila.

"Na vozački se išlo par mjeseci prije 18. rođendana kako bih na rođendan mogao po dozvolu. Kako je moj 18. bila nedjelja, dozvola je došla dan poslije i onda mi je otac važno dao ključeve Stojadina. Taj Stojadin je bio desetak godina star, ali zanimljiv stroj s nešto jačim motorom od standardnog - 73 KS.

Devedesetih sam kratko vozio Bubu, pa je onda došla Lada 2107, ona sovjetska, eksportna, s metalik ukrasnim dijelovima. Nju je zamijenio pomalo egzotičan, ali prilično povoljan Yugo Tempo 1.3i CL, dakle nešto ušminkani novi Yugo, koji se na prijelazu stoljeća prodavao u Hrvatskoj. Nije bio skup, lako se održavao i, najvažnije - vozio je. No, kada se počeo kvariti, vrijeme je bilo za nešto novo". 

Kilometražu na Pandi čak i nije bilo teško nakupiti, tvrdi Goran, koji je kilometre nabijao vozeći od jednog do drugog sveučilišta na kome je predavao, vrlo često u različitim gradovima. Činjenica da je stanovnik Ivanić-Grada također je pogodovala broju kilometara. Međutim, tvrdi kako kilometraža nije bitna ako se automobil dobro održava:

"Osnovna stvar - mijenjati ulje, filtere i druge potrošne stvari. Auto svih 15 godina ide u isti servis, u istim intervalima. Servisiraju ga manje-više isti ljudi. Prošao je do sada jednu generalku jer je na 390.000 km ostao bez kompresije. Mjenjač je također jednom zamijenjen, robotizirana spojka koju ima Panda jednostavno nije izdržala nešto preko 400.000 km.

Neke stvari smo morali i tehnički unaprijediti - tako je radio, potpuno ispravan, zamijenjen jer se nije mogao spojiti s mobitelom. Pojavila se i korozija kod stražnjih pragova, pa je to sanirano, otada i razlika u boji karoserije koja se vidi na fotografijama. Naime, izvorna boja auta je s godinama posvijetlila, pa je lakiranje vratilo na dijelove originalnu, tamniju boju."

A Goranov odgovor na pitanje kako doći do velikih kilometara jednim vozilom je jednostavan: vozilo treba održavati. Redovni servisi, ulje, filtri, to nikada ne preskakati. Također, mijenjati neke dijelove kada ispune svoj predviđeni broj kilometara. 

"Ako se ikada pitate kako i zašto avioni uredno lete 50 i 70 godina - pa zato što se održavaju. Dijelovi se mijenjaju po planiranom rasporedu. Drugo, auto je tu da se vozi. Nikada nisam Pandu nešto štedio - ide satima i po autocesti, i po magistralnim cestama, i po zagrebačkoj gužvi i ponekad kilometrima po makadamu. Svrha automobila je u vožnji, ne u stajanju ili nekom pretjeranom paženju i maženju. Taj stroj svoju svrhu ispunjava tako da ga se vozi upravo onako kako su talijanski inženjeri zamislili da auto treba voziti. A Fiat je Pandu dobro posložio". 

(Index.hr)