Piše: MARIO ILIČIĆ

Povjesničar Tvrtko Jakovina, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, govorio ja za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj političkoj situaciji, komentirao proslavu neustavnog Dana Republike Srpske, te upozorio na opasnosti koje donosi sve veća fašizacija društva i rehabilitacija ratnih zločinaca.

Pratili ste sve ono što se događalo oko proslave neustavnog Dana Republike Srpske u Banjoj Luci. Zanimljivo je da, osim nekoliko političara iz drugog ešalona iz Republike Srbije, nije bilo Dodikovih prijatelja, Vučića, Orbana… Je li Dodik ipak ostao usamljen u svojim secesionističkim namjerama?

-Dodik je ostao usamljen u namjerama za odcjepljenje. Mislim da Dodik to želi, ali isto tako, Dodik koji je važan faktor u bosanskohercegovačkoj politici zadnjih 20 godina, vrlo dobro zna što može i što bi mu bilo izvedivo, pa i oportuno. Mislim da je ovo bila, donekle, i poruka njemu na nešto što se i ovako i onako nije moglo ostvariti i nije bilo izgleda da se ostvari. Djelovalo je zamornim ponovno, iznova, uvijek u isto vrijeme, baš kao što to u hrvatskoj politici izgleda, da se bavimo jednim te istim stravima. Zapravo, znamo da nema kapaciteta. Zamislite kako bi izgledala Republika Srpska kad bi se odvojila. Koji bi graničari bili na tim granicama, tko bi vodio to, tko bi financirao sve to? Neizvedivo! I mislim da je i rezultat bio takav.

Na obilježavanju neustavnog Dana RS-a bili su i visoki izaslanici Čovićevog HDZ-a i bivši potpredsjednici Republike Srpske Davor Čordaš i Josip Jerković. Iznenađuje li vas takav potez vrhuške HDZ-a BiH?

-Ne! Pa, ne samo to, hrvatska diplomacija je slala svoje predstavnike u BiH, također. To me, nažalost, ne iznenađuje. To je politika koja do kraja nije razgovijetna iz hrvatske perspektive - u Hrvatskoj, ali je već dugo prisutna među Hrvatima u BiH. Ili, bolje rečeno, među HDZ-om u BiH. Ja bih želio biti ironičan pa reći da je na marginama proslave razgovor vođen o Hrvatima protjeranima iz Bosanskog Broda, Dervente, i drugih krajeva, i o njihovom povratku.

DAVOR ČORDAŠ, RADOVAN KOVAČEVIĆ I JOSIP JERKOVIĆ NA PROSLAVI NEUSTAVNOG DANA RS-a

Zanimljivo je da lider HDZ-a BiH Dragan Čović nikada nije otišao u Briševo, mjesto na teritoriji entiteta RS u kojem je počinjen jedan od najgorih zločina za vrijeme rata u BiH. Zločin je to za koji je tek nedavno, nakon punih 30 godina, podignuta optužnica. Kako objasniti takav potez lidera HDZ-a BiH?

-Ne mislim da je Bosna i Hercegovina do kraja konačni cilj HDZ-a BiH, a s druge strane, ono što bi možda mogao biti konačni cilj, nažalost, nije nešto na što mogu utjecati ni bosanskohercegovački Hrvati, a bome ni Hrvatska. Prema tome, imate jednu kratkovidnu nacionalističku politiku, koja se, s jedne strane, ne može realizirati onako kako bi oni to htjeli. Ali, vi neprestano na tome inzistirate i tako se ponašate. Sve je jednako i kao prije godinu dana, kao prije pet ili deset godina. Nešto je tu do vodstva, a bome je nešto i do glasača unutar Hrvata Bosne i Hercegovine.

Imali smo onaj slučaj kada je Čović za govornicom u Narodnoj skupštini Republike Srpske kazao „Čuvajte Republiku Srpsku“…

-Tako je! To je bilo u vrijeme kad je još izgledalo da će se neke stvari dramatičnije mijenjati. To je sve na konceptu stvaranja trećeg entiteta koji bi bio hrvatski entitet u još uvijek nejasnim granicama. Za nekog tko to gleda izvana ostaje trajno pitanje, jer Hrvati u BiH uglavnom žive tamo gdje žive Bošnjaci.

To bi trebalo biti glavno razrješenje. Da li u tom smislu Dodikova politika koristi Hrvatima? Ja do sada nisam vidio da osobito koristi za poboljšanje položaja Hrvata u BiH. Međutim, mi već godinama govorimo na istom tragu, i godinama su te politike iste. Ništa se supstancijalno nije promijenilo, osim što je broj svih građana BiH dramatično smanjen, a najviše Hrvata. Tako da, ako nastavimo ovako, ja sam to govorio na jednom predavanju u Sarajevu, ako nastavimo ovim ritmom, uskoro možda hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini neće ni biti na ovaj način jer će ga demografija riješiti.

Zanimljivo predsjednik RH Zoran Milanović nije se oglasio povodom obilježavanja neustavnog Dana RS-a iako je do sada nebrojeno puta dao podršku Miloradu Dodiku. Je li to naznaka odmaka od Dodikove politike?

-Predsjednik Republike Hrvatske računa na politike i izbore u Republici Hrvatskoj. Ako ćete usporediti i Stipu Mesića, iako je došao s liberalnog pola, u trenutku kada je postajao predsjednik, imao je izjave koje su interpretirane na različite načine. Cilj je zahvatiti što veći dio biračkog tijela. Ono što je ključno kod Milanovića je da se HDZ Republike Hrvatske predstavi onakvim kakav on dubinski jest. A, to nije njegovo izvorno lice. Njegovo stvarno lice nije Plenković, nego ono što ta stranka u dubini nosi, što se tiče Hrvatske.

A, što se tiče Bosne i Hercegovine, na istom tonu je bilo promijeniti ili pokazati Hrvatima unutar Bosne i Hercegovine da ne moraju biti taoci jednog pokreta, ili jedne stranke, ili jednog čovjeka kao hrvatskoga vođe. Nego da se možda mogu relaksiranije baviti svojim politikama. Tu je smatrao da je dogovor s bosanskim Srbima mogao biti od koristi. Mislim da je to aktiviranje imalo tu svrhu i da je ono bilo aktualno do onog trenutka dok Milanović ne počne razmišljati o politikama unutar Hrvatske, odnosno onoga što mu je trenutno najpreče, a to je izborna godina u Hrvatskoj.

U susjednoj Srbiji sve su češće rehabilitacije četničkih zločinaca. Baš kao i u Republici Srpskoj, slave se presuđeni ratni zločinci kojima se podižu murali, a one koji se protive takvim potezima vlasti, hapsi se, progoni i presuđuje. Koliko je opasna sve učestalija fašizacija društva?

-Ona je loša. S jedne strane dugoročno otežava sporazumijevanje sa Hrvatskom, pa i sa nesrbima u  Bosni i Hercegovini. S takvom politikom ćete onemogućiti razgovor. Naime, ono šte je partizane, između ostaloga, učinilo prihvatljivom stranom  u dijelu svećenstva, među bogatijima, među narodima, je upravo bila ta široka antifašistička platforma. Osim što je pobjednička u Drugom svjetskom ratu, ona je platforma na kojoj možete naći zajednički jezik među narodima bivše Jugoslavije.

MURALI RATNIM ZLOČINCIMA RATKU MLADIĆU I DRAŽI MIHAILOVIĆU U BEOGRADU

Na četničkoj ili ustaškoj platformi, na nacionalističkoj platformi, teško ćete naći zajednički jezik. S obzirom da su svi naši narodi i narodnosti ovdje, prije svega zakopani u prošlosti, onda to nije samo pitanje nacionalnog folklora, nego je pitanje aktivnih, živih politika. Često najvažnijih politika. I takav tip odnosa prema prošlosti, njezina revizija, na ovaj način dugoročno otežava sporazumijevanje u budućnosti. Međutim, to jest dugo vremena cilj. Razmislite jesu li i Nijemci i Francuzi mogli voditi takvu politiku? Naravno da su mogli! Da li su i oni mogli naći puno toga što ih razdvaja? Naravno da u mogli! Ali je izbor bio na drugačijim politikama. Mi taj izbor nismo napravili. Mi taj izbor na sukobu imamo stalno. Dakle s novim i sa starim datumima. Dodik je bio sa svojim datumom problematičan i prošle godine i prije pet godina. Pa je tako problematičan i ove godine, ali isto će biti i sa četnicima. I to je cijela priča i cijela filozofija.