„84. je pao snijeg, skupio se cijeli svijet, pa skije na rame i sanke u ruke...“ stihovi su iz pjesme benda „Zabranjeno pušenje“ koje kod mnogih bude emocije na Olimpijadu održanu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ove godine se navršava punih 40 godina od održavanja Zimskih olimpijskih igara.

Enver Hadžiomperspahić, osnivač i autor kreativnog rješenja projekta Ars Aevi, je bio čovjek koji je te olimpijske 1984. godine radio na organizaciji ceremonije otvaranja i zatvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara na stadionu Koševo. On je za „Slobodnu Bosnu“ govorio upravo o organizaciji ove velike sportske manifestacije.      

Bili ste na čelu službe zadužene za organizaciju ceremonija otvaranja i zatvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Možete li nam ispričati kako je do toga došlo?

Dan otvaranja olimpijskih igara u Sarajevu je jedan od najljepših dana moga života. Hvala nebu da sam živio u to vrijeme kada je Sarajevo dobilo kandidaturu da će biti organizator Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Pozvao me tada generalni sekretar Olimpijskog komiteta Ahmed Karabegović i kaže: „Envere, mi smo odlučili od sutra ti si organizator programa svečanog otvaranja i programa svečanog zatvaranja Olimpijade u Sarajevu.“ Kroz prethodne godine, imao sam divan životni tok. Dok se gradio Centar Skenderija napravio sam program djelovanja Doma omladine i dao ga direkciji, tadašnjoj gradskoj konferenciji Saveza socijalističke omladine. Usvojili su taj moj program. Isto mi se dogodilo kao i za Olimpijadu, pozvali me jedan dan i rekli mi da ću od sutra biti organizator programa Doma omladine. To je 1969. godina. Tada sam stekao prva iskustva rada na organizaciji. Nakon toga, bio sam organizator i velikih kulturno-umjetničkih programa u gradskoj dvorani Centra Skenderija. Sve je to bio uvod i dovoljan argument da čelne ličnosti organizacije olimpijskih igara donesu odluku da me imenuju da realiziram program.

Velika je to bila odgovornost u bivšoj državi stajati iza organizacije jednog ovako komplesknog sportskog događaja? Jeste li imali tremu?

Od dana imenovanja kada sam shvatio da postajem odgovorna osoba za uspjeh organizacije programa svečanog otvaranja, normalno da sam imao veliku tremu i zabrinutost. Međutim, dogodilo se u tom vremenu da je u Sarajevu vladao neki nadrealni zagrljaj pozitivnih energija, nadrealni entuzijazam i optimizam. Od dana kada sam počeo raditi, šta god sam zaželio, šta god je trebalo, šta god sam pomislio – bilo je ostvareno.

U priči sa taksistom, dotakli smo se Sarajeva 84., kada su mnogi građani, volonteri, učenici itd. udruženim snagama čistili snijeg na stadionu Koševo. Pitala sam ga, šta mislite – danas da se dešava tako neki veliki događaj, da li bi opet se opet ljudi solidarisali. Kaže da ne bi. Šta Vi mislite, jesu li se promijenila vremena, odnosno ljudi?

Ne želim da pravim poređenja. Ne želim da dajem negativne komentare. Hoću da do kraja života ostanem pozitivan i samo da se sjećam onoga što je lijepo. U pripremi olimpijskih igara, učestvovao je ogroman broj sudionika. Sada kada pogledamo djevojke sarajevskih srednjih škola u divnim ljubičastim kostimima, pitomci JNA iz sarajevskih kasarni u prekrasnim bijelim kostimima, članovi baletnih ansambala iz svih pozorišta Jugoslavije koji su sudjelovali u realizaciji koreografije dolaska olimpijskog plamena, kada se Sanda Dubravčić pela uz piramidu da upali olimpijski plamen, itd. Režija, scenografija, koreografija, kostimografija, muzika – to je bio ogroman poduhvat. Sve je ostvareno na najljepši mogući način.

Postojao je veliki problem. Sve je bilo spremno za Olimpijadu ali nije bilo snijega?

Spomenuli ste snijeg. Mjesecima smo radili da se sve to pripremi. Cijeli stadion Koševo je bio pretvoren u jednu veliku pozornicu. Travnati dio stadiona je bio prekriven jednom drvenom konstrukcijom koja je dobila formu scene. Na to ogromnom drvenom podijumu bila su označena mjesta gdje će pojedini sudionici svečanog programa otvaranja stajati. U trenutku kada oni stupe na scenu, sve smo pripremili fantastično. Međutim, bili smo zabrinuti jer nije bilo snijega.

Kako će se realizirati Olimpijada u Sarajevu a nema snijega? Čuo sam da su po planinama stavljali u funkciju neke mašine koje proizvode snijeg. Sve je to bilo pomalo komplikovano. Dakle, postojala je ta kolektivna zabrinutost. U životu se inače igram flautom. Dan uoči otvaranja programa Olimpijade počeo sam da sviram flautu i okrenuo se ka nebu i: 'Sviram flautu, kažem drago nebo daj nam snijeg'. Na opštu radost snijeg je počeo padati u sumrak, dan prije olimpijskih igara. Međutim, dogodilo se nešto iznenađujuće, kroz sat vremena je već bilo pola metra snijega, zatim metar, metar i po, pa dva metra snijega. Snijeg je zatrpao naše prostore stadiona Koševo na kojem je trebao da bude program otvaranja Olimpijade.

Mislio sam, divno za sportiste, za ove koji su organizirali sportska natjecanja. Ima snijega za skijanje i sve drugo, ali strah me je da ne možemo realizirati program svečanog otvaranja jer je stadion zatrpan snijegom. U toj noći, cijeli grad se digao na noge. Svi su došli, djeca, studenti, roditelji i razne organizacije da čiste snijeg. Nemam pojma odakle su se našle tolike lopate. Trebao je ogroman broj lopata. Cijelu noć kako je snijeg padao, oni su čistili stadion da bi se program otvaranja mogao realizirati na najljepši mogući način. Sve su očistili i ujutro je došlo sunce. Program otvaranja je bio fantastičan.

Postojala je ideja ponovne organizacije olimpijade u Sarajevu.  Koliko je realno ili utopistički razmišljati u tom pravcu iz današnje perspektive?

Bio bih sretan kada bi nove generacije mogle da dožive takvu ljepotu života. Nekako sve mislim da bi Sarajevo nakon svega što je proživjelo svih strahota rata i opsade, moglo da dobije kandidaturu za neke nove zimske olimpijske igre.

Da vam odam jednu malu tajnu. Jedne noći 1992. godine donio sam odluku. Imao sam tu hrabrost da predložim Gradu Sarajevu da se realizira projekat Ars Aevi u opsadi Sarajeva u noći kad je bombardovan i kada je gorio Olimpijski muzej. Jer, u mojoj duši, u mom umu je rođena ideja - hajde da Sarajevo pozove najpoznatije umjetnike planete Zemlje da oni daju svoj odgovor na nepravdu opsade Grada Sarajeva i da daruju Sarajevu svoja najljepša umjetnička djela za kolekciju budućeg Muzeja savremene svjetske umjetnosti u Sarajevu. To je bila nadrealna ideja u situaciji kada niko od nas nije znao da li će sutra biti živ. Sve je bilo u plamenu. Ali, dogodilo se da su čelne ličnosti tadašnjeg olimpijskog centra Skenderija Sadik Hasanbegović, republičkog javnog fonda za kulturu Ilija Šimić i gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković prihvatili moju ideju. Pitali su me kako ćemo to realizirati? Rekao sam da će Sarajevo pozvati muzeje Evrope, da muzeji Evrope pozovu umjetnike svijeta da daruju svoja djela za kolekciju Ars Aevi.

Osnivač ste projekta Ars Aevi čija kolekcija broji oko 160 umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti. Nakon više od 20 godina borbe na proljeće bi trebala krenuti izgradnja Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi. Šef Ureda UNESCO-a u Sarajevu prošle godine je naveo da projekat košta nešto više od 11 miliona eura, i da je obezbijeđeno oko 75 posto sredstava. Kad kreću radovi, imate li informaciju?

Kroz sve ove protekle godine taj utopijski san ostvario se na najljepši mogući način. Kolekcija Ars Aevi je formirana u saradnji sa muzejima divnih gradova, kao što su Milano, Prato, Venecija, Bolognano, Ljubljana, Beč, Istanbul, Podgorica... 160 reprezentativnih umjetničkih djela darovanih Sarajevu dostojanstveno su postavljeni u ambijentu trećeg i četvrtog nivoa sarajevske Vijećnice. Ono što je najljepše u cijeloj ovoj priči jeste to da je slavni arhitetka Renzo Piano još 1999. godine prihvatio moj poziv da napravi arhitektonske projekte Muzeja Ars Aevi i da ih daruje Gradu Sarajevu. Renzo Piano je 1999. godine došao u Sarajevo. Čelne ličnosti urbanističkog zavoda i Zavoda za planiranje grada Sarajeva su mu dodijelile najljepšu lokaciju u Sarajevu za budući muzej, između Zemaljskog i Historijskog muzeja do Vilsonovog šetališta. Piano je tada projektovao i izgradio pješački most Ars Aevi koji građane vodi na lokaciju budućeg muzeja. Malo se čekalo od 2002. godine do 2022. godine da se stvore uslovi i da se postigne dogovor oko izgradnje. Aktuelne čelne ličnosti JU Gradski muzeji u saradnji sa Gradom Sarajevom, Kantonom Sarajevo, Općinom Novo Sarajevo postigli su dogovor da će Italija, EU i UNESCO finansirati i realizirati izgradnju Muzeja Ars Aevi. Ako sve bude kako su zamislili, početak izgradnje Muzeja Ars Aevi počinje u proljeće ove godine.

Ne više Sarajevo žrtva agresije, nego Sarajevo grad ponosa i dostojanstva

Kad se Muzej počne graditi, taj slavni arhitekta Renzo Piano je napravio najpoznatije arhitektonske objekte na svijetu, u Parizu, Rimu, Londonu, New Yorku. Sasvim sigurno će cijeli svijet sa velikom pažnjom pratiti tok izgradnje Muzeja Ars Aevi. U tom periodu doći će do stvaranja jednog novog imidža Sarajeva na internacionalnom planu. Dakle, ne više Sarajevo žrtva agresije, nego Sarajevo grad ponosa i dostojanstva koji realizira jedan od najznačajnijih kulturnih projekata ikada. Mislim da ta atmosfera može polako da stvori preduslove za hrabrost i za želju da se Sarajevo kandidira i da dobije kandidaturu za nove zimske olimpijske igre.

 

 Razgovarala: Sanela GOJAK