Zapravo je kratki razgovor sa zagrebačkim glumcem, voditeljem „Milijunaša“ na HTV-u, rođenim Zeničaninom, Tarikom Filipovićem 1. marta ove godina jedan zdravi, plemeniti kalem na naš interview koji smo radili također na Dan nezavisnosti prije sedam godina.

Tog dana, 2017., Tarik nam je pričao o pripremama za premijeru monodrame o Miroslavu Ćiri Blaževiću u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, koja će kasnije postati veliki pozorišni hit, a sa kojim je Tarik proputovao planetu.

U Travniku, 3. marta 2017., predstava “Ćiro” je, premijerno u Bosni i Hercegovini a i generalno, izvedena u Centru za kulturu, a dan kasnije odgledala ju je i publika u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu. Tek onda je na red došao Zagreb i izvedba monodrame u Tarikovoj matičnoj kući, Satiričkom kazalištu “Kerempuh”. Ako slijedimo niz, sljedeće odredište trebalo je biti Kazalište „Marin Držić“ u Dubrovniku, kazali smo tada Tariku:

"Prije Dubrovnika bismo trebali otići u Foču, odakle je moj otac, pa u Sarajevo, rodni grad moje majke, pa tek onda u Dubrovnik, odakle mi je žena. U Sarajevu smo u aprilu, to znam, ali sada mi je važno samo da to krene i zaživi".

Pričali smo i o periodu kada Miroslav Ćiro Blažević, “trener svih trenera” bio selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.

"Kad je vodio Bosnu i Hercegovinu tad smo svi bili živnuli. I to dobro živnuli. Ćiro je stvarno majstor za animirati publiku. Bilo je to lijepo vrijeme i jedna naznaka početka velikih rezultata velike bosanskohercegovačke reprezentacije. Za života bih volio da vidim da na svakom pedlju Bosne i Hercegovine ljudi navijaju za Bosnu i Hercegovinu. Poštujući, naravno, i da neko navija za Hrvatsku, za Srbiju. Ali, evo, to je neka moja želja, koja će mi se, nadam se, ostvariti za života", kazao nam je Tarik.

A može li “Čelik”, za koji navija još od one sjajne generacije Alempića, Bloudeka, Buze, Gradinčića i Preldžića, konačno na “zelenu granu”, pitali smo ga.

"'Čelik' moj... Bilo je nekih naznaka da Ćiro preuzme i 'Čelik', baš smo o tome pričali, to mi je stvarno bila velika želja. Međutim, preuzeo je 'Slobodu'. Bar sam vidio da vodi 'crveno-crne', pa mi je bilo malo lakše. A 'Čelik' definitivno ima sve preduslove da bude veliki klub u našim okvirima, pa čak i izvan njih, kao što je i bio. Ovo sad je novi početak, sa novim statutom i povratkom publike. Ljubav nikad nije bila upitna, ali previše je vlasti i pipaka te neke hobotnice, kojih uopće ne treba biti u sportu, u nogometu. Sad krećemo od nekog novog početka i ja sam siguran, kako god ova sezona završila, da će Čelik od sada ići samo uzlaznom putanjom“, rekao je Tarik 1. marta 2017. godine.

E, ono što smo izostavili u tom interviewu je Tarikovo prisjećanje na referendum za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine. Zato danas nećemo. Tarik Filipović tada je bio student prve godine glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

"Otišao sam iz Zagreba u Zenicu maksuz na glasanje. Vjerovao sam da su svi Bosanci i Hercegovci za zajedničku građansku državu. Sjećam se da je ozračje bilo jako lijepo, svečano. Bilo mi je čudno zašto neki nisu izašli na referendum. Rekli su da ih ne zanima politika. Oni su izašli na jedan drugi referendum". I to onaj čiji su organizatori bili, kasnije u Haagu presuđeni ratni zločinci. Onaj o ostanku u Jugoslaviji 10. novembra 1991. godine. Bosna i Hercegovina je preživjela. Ova druga država nije.  

Tarik Filipović je te 1992. glasao u svojoj nekadašnjoj školi. Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” u Zenici.

(Dino Bajramović)