Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko vjeruje da će Evropska unija otvoriti pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom. On ističe da to narod zemlje zaslužuje, ali ne i pojedini političari, i to "posebno oni koji žele da oslabe ili unište državu". U svom autorskom tekstu on navodi da će vremenom "euforični naslovi nestati", te da će tek onda početi "težak posao".

Njegov tekst pod naslovom “Zašto budućnost Bosne leži u EU“, koju je objavio austrijski Kleine Zeitung, prenosimo u cjelosti:

“Najveća snaga ove ranjene zemlje je njen narod. Oni zaslužuju pristupne pregovore. Ali put do Evrope biće dug i kamenit.

Ne znam da li se često dešava da, dok si još mlad, posjetiš zemlju u kojoj ćeš kasnije raditi. To mi se dogodilo 1967. godine kada je naš razred došao u Bosnu i Hercegovinu na povratku sa školskog putovanja. Ni 1982. nisam to znao dok sam radio kao mladi ataše za kulturu u austrijskoj ambasadi u Beogradu. Ali dok sam živ pamtit ću Hrvate koji su me tako srdačno dočekali te iste godine na prvu godišnjicu ukazanja u Međugorju, u tada još komunističkoj Jugoslaviji.

To je najveća snaga stanovnika ove prelijepe zemlje: gostoprimstvo, ljubaznost i “komšiluk”, gotovo su svetinja. Ljudi često pored svojih čuvaju i ključeve od stana svojih komšija.

To su nevjerovatno talentovani ljudi. Bosanskohercegovačke kazandžije, drvorezbari i proizvođači namještaja svjetski su poznati. Broj fudbalera i košarkaša koji su karijeru ostvarili u inostranstvu je velik. Daleko najpoznatiji je pokojni legendarni trener Ivica Osim. Uz relativno skromna finansijska sredstva, dva puta se plasirao u drugo kolo Lige prvaka sa Sturmom iz Graza. Osim je bio filozof i poznavaoc ljudske prirode koji je primjenjivao stroga moralna načela na sportiste, političare i poznate ličnosti. Utjelovio je idealnu sliku Sarajlije: toleranciju, kosmopolitanizam, multikulturalnost, poštenje, susretljivost i principijelnost. Kada je jugoslovenska vojska napala njegovo rodno Sarajevo, on je u suzama dao ostavku na mjestu selektora jugoslovenske fudbalske reprezentacije.

Bosna je i najveći svjetski izvoznik političara, uključujući australskog ministra industrije Edhema Husića i Aidu Hadžialić, koja je postala švedska ministrica obrazovanja sa 27 godina. Ne zaboravimo ni austrijsku ministricu s najvećim povjerenjem Almu Zadić. Brojni su i predstavnici bh. porijekla u Njemačkoj i Austriji. Planiranim početkom pristupnih pregovora sa Evropskom unijom, Bosna i Hercegovina ima priliku da reformiše državu kako bi njeni građani mogli ostati kod kuće i tu graditi svoju budućnost.

EU treba ostati uporna i dosljedna u provođenju svojih ciljeva i principa. Fasadna demokratija i politika za javnost moraju se zamijeniti teškim radom i rezultatima.

Tri su razloga zašto pristupne pregovore treba započeti. Vlastiti doprinos BiH, iako skroman, blagonaklonost sa kojom se EU odnosila prema aplikaciji BiH i geopolitička situacija. Bez agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine, to bi vjerovatno potrajalo duže. Ali ovako su Evropljani htjeli da definišu svoju sferu uticaja. Vi pripadate nama, vaša budućnost leži u EU. EU nije željela da se na Balkanu otvori crna rupa. BiH je u Evropi, isto kao što je i Grčka.

Dakle, pregovori će vjerovatno biti odobreni ali teži dio tek dolazi. Država prvo mora ispuniti neke ranije uslove da bi uopće mogla započeti pristupne pregovore. A onda će biti potrebno usvojiti ili barem uskladiti veliki broj propisa sa standardima EU. Za Španiju je trebalo devet godina. Zemlja se stoga suočava sa ogromnim izazovom. Euforični naslovi će nestati i težak posao će početi. Neki političari ne zaslužuju zeleno svjetlo, posebno oni koji žele da oslabe ili unište državu.

Buduće članstvo balkanskih zemalja u konačnici je također u interesu austrijske sigurnosne politike. Preko Balkana se odvija trgovina ljudima, tu su izbjegličke rute, trgovina oružjem i drogom. Naš je interes da tamo ne vladaju bezakonje, korupcija i kriminal, već vladavina prava, stabilnost i prosperitet.

Bosna i Hercegovina je već jednom bila dio Evrope, kao dio Habsburškog carstva. Mada su u početku bili skeptični, Bosanci su uglavnom bili entuzijastični građani multietničke države i bili su među najhrabrijim borcima Austro-Ugarske vojske. Samo u Lebringu kod Graza sahranjeno je preko 800 Bošnjaka, a ostali u Isonzu/Soči. Tokom perioda monarhije, Bosna je doživjela veliki poticaj za modernizaciju u oblastima infrastrukture, obrazovanja, administracije i arhitekture. Austrija stoga ima dobru reputaciju u zemlji. Većina Bosanaca osjećaju se kao Evropljani i žele da zemlja formalno postane članica Evropske unije. Pa hajde da se približimo jedni drugima”.