Izložba u čast slikarke Amre Kozić koja je voljela planine, i nastavnice likovne kulture u Osnovnoj školi Kovačići upriličena je u sarajevskoj galeriji Preporod jučer u poslijepodnevnim satima. Žurim, a pješice idem, kako bih došla na vrijeme na omaž prijateljici s planine. I nisam zakasnila. Umjesto Amre koja bi nas koje je poznavala provela kroz izložbu i pokazala svoje radove, dočekao me je plakat sa njenim imenom, godinom rođenja i prošla 2023. godina kad nas je u martu mjesecu iznenada napustila.

Primjetim u dobro posjećenoj galeriji planinarskog vodiča Mustafu Muju Ćutahiju preko koga sam i upoznala Amru jedne godine penjući Vran planinu. Bila je zima, februar i snijega ko' u priči.

Sa ižložbe (Foto: Halid Kuburović/FB)

I od tada smo bili na Prenju, smijali se ko' djeca u planinarskom skloništu opijeni čistim zrakom kakav zna biti na višim nadmorskim planinama. I onda na Čvrsnici, Treskavici, Bjelašnici... Svaki put kad bi se sreli slučajno na turama s nekim drugim planinarima, uvijek bi bar neko vrijeme provele skupa.

„Moje planine“ za rođendan

Amra je nosila sa sobom pravi fotoaparat, i bilježila detalje koji su joj vjerovatno bili inspiracija za njeno umjetničko stvaralaštvo. Zastala bi kako bi napravila kratki predah.  Znala je reći  da nema potrebe za žurbom, jer stići će se do vrha. Više je bila tip koji je uživala u ljepoti prirode, njenim bojama, mirisima, pogledima...

Amra Kozić (Foto: FB)

Jer na planini, kao i u životu, ima raznih karaktera. Neki žure da bi dokazali svoju fizičku kondiciju i zadovoljili svoj ego. Amra Kozić nije bila ta.

Najbolje to pokazuju njene slike na kojima je predstavljala planine. Pored ostalih, bijela boja je dominirala njenim platnima, kao snijeg te godine kad sam je vidjela prvi put na planini iznad Blidinja. Neka ljepota osebujna.

„Moje planine“ je naziv izložbe posvećene u čast Amri Kozić na kojoj je predstavljeno 30 djela. Njeni prijatelji i brat Amir posvetili su joj tu izložbu za njen rođendan. Među njima je i nekoliko radova bh. slikara, ilustratora i urednika Vesele sveske i Malih novina, njenog oca Abdualaha Kozića, kao i Amrinog brata Amira.

Radovi Abudalaha Kozića (Foto: Halid Kuburović/FB)

Na otvaranju izložbe „Moje planine“ prisutnima su se obratili: direktor BZK Preporoda Sanjin Kodrić, umjetnik i nastavnik u Srednjoj školi primjenjenih umjetnosti u Sarajevu Adis Lukač, umjetnice Mirsada Baljić i Ilonka Jasik, Amrin brat Amir Kozić, te planinarski vodič Mustafa Mujo Ćutahija.

Život prolazi uspomene i djela ostaju

Amrin brat se zahvalio onima koji su došli na izložbu, galeriji Preporod, Mirsadi Baljić, Ilonki Jasik, Adisu Lukaču i rođaku Zaimu koji su pomogli da se postavi izložba.

Amir Kozić (Foto: Fena)

„Hvala vam što ste došli da podijelimo doživljaj planina i života moje sestre. Imam osjećaj da je Amra sa nama. Prošlost ne postoji, ali je u nama. Dragi ljudi koji nisu više sa nama žive u našim sjećanjima. Njihova djela i naše uspomene su sa nama i u nama da nam uljepšaju ovaj svijet. Život prolazi, uspomene i djela ostaju. Život nam donosi sive svakodnevnice, nesretne doživljaje, ali i puno sretnih trenutaka. Umjetnici dodaju plavu, žutu, crvenu boju da nam uljepšaju svakodnevnicu, da nam predstave nesretne doživljaje podnošljivjim. I omoguće nam da što više uživamo u sretnim trenucima. Uživajmo u djelima umjetnosti“, kazao je Amir Kozić.

"Sretnije slikam, ljepše vidim"

Govoreći o Amri Kozić, Adis Lukač je istakao da Amra zavređuje itekako da se kaže nešto o njoj, te dodao sljedeće.

„Ispričat ću jedan detalj kada mi je govorila da putuje u Egipat, i da se penje na Sinaj. Iščekivao sam taj njen povratak. Kad se vratila, sjedili smo, u prvoj rečenici je rekla: „Ja više nisam ista. Sretnije slikam, ljepše vidim, doživljavam“. Detalje mi je pričala oko tog njenog uspona na Sinaj goru. Toliko je voljela planinu. I sam volim planinu i planinarim. Naš mix razgovora bi kretao sa nekog vrha, pa se spustimo u dolinu, a dolini budu boje, oblici, šta valja – šta ne valja. Nesebično je bila čista duša. Malo je ljudi takvih koje sam u životu sreo. Ostala su velika djela iza Amre.“

Sa otvaranja (Foto: FB)

Mustafa Mujo Ćutahija, bivši vatrogasac i planinarski vodič je hodao po planinama sa Amrom nekih 15-ak godina. Penjali su vrhove po BiH, pa sve do Alpi, Šar planine i Grčke. On se osvrnuo na period proveden u društvu slikarke:

„Čitavo naše druženje po planinama teklo je kroz humor. Išao sam po nju na Dobrinju kad bi krenuli na jače planinarske ture, dolazio bi rano ujutro oko 4 ili 5 sati. I kad bi kasnila po jednu minutu, napao bih je  riječima: „Zašto kasniš?“ Amra bi odgovorila: „Kasni onaj ko nije krenuo"

Izložbu Amrine planine, odnosno „Moje planine“ možete pogledati do 18. aprila.

Amra Kozić (09.04.1967. -13.03.2023.) rođena je u Sarajevu, gdje je živjela i radila. Pohađala je Srednju umjetničku školu u Sarajevu, diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer grafika i likovni pedagog. Bila je članica Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBiH). Učestvovala je na nekoliko skupnih izložbi ULUBiH, održala niz samostalnih izložbi. Bila je dugogodišnji saradnik Galerije "Preporod".

Sanela GOJAK