Hrvatska se nalazi pred parlamentarnim izborima koji će se održati u aprilu ove godine a česta tema sukobljavanja posljednjih dana premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića je Bosna i Hercegovina.

Plenković već godinama podržava politiku predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića u smislu zahtjeva za promjenom Izbornog zakona i Ustava zemlje. To se prvenstveno odnosi na način raspodjele delegata u Dom naroda FBiH iz kantona, imenovanje Vlade FBiH te izbor članova Predsjedništva BiH.

Istaknuti hrvatski politički analitičari, Augustin Palokaj, Krešimir Macan i Davor Gjenero, smatraju da ne postoji suštinska razlika između Plenkovića i Milanovića, odnosno HDZ-a i SDP-a, u viđenju hrvatske politike prema BiH.

Palokaj je kazao da SDP sigurno ne bi promijenio ništa u politici prema BiH ukoliko preuzme vlast u Hrvatskoj.

"Postoji konsenzus u Hrvatskoj o dvije stvari. Jedna je nedvosmislena podrška Bosni i Hercegovini i teritorijalnom integritetu, što se ne čuje iz Beograda uvijek i nedvosmislena podrška za članstvo u EU. Milanović kad kritizira sadašnju Vladu on govori da je ona trebala i ranije gurati BiH da dobije status kandidata. Također, postoji konsenzus o čuvanju statusa Hrvata kao konstitutivnog naroda. Tu postoji politički konsenzus u Hrvatskoj, nema razlike. Ja ne znam nikoga razumnog u Hrvatskoj koji misle da je izbor Komšića za člana Predsjedništva nešto što bi moglo biti prihvatljivo za Zagreb. Tu ne očekujem nikakve promjene”, rekao je Palokaj.

U istom smislu hrvatski analitičar Krešimir Macan rekao je da će interesi Hrvatske ostati isti tko god bude na vlasti nakon travnja.

“Oko Bosne i Hercegovine postoji konsenzus. To je hrvatski vitalni interes. Da BiH uđe u Europsku uniju i NATO i hajmo reći svi su problemi Hrvatske riješeni. U smislu Izbornog zakona jasno je da i tu postoji konsenzus, da Hrvati moraju birati člana Predsjedništva. To je samo pitanje kako će se to provesti, ali tu je konsenzus jedan kroz jedan. Plin je finansijski interes, ali oko vitalnih postoji konsenzus”, rekao je Macan.

Ističe da je Plenković u smislu provođenja interesa Hrvatske u boljoj poziciji od Milanovića.

“To ostaje isto. Što se tiče operativnosti utjecaja, Plenković je puno utjecajniji. On je izlobirao sva rješenja dosad. Tu bi bilo moguće da rade neke kompromise drugog tipa od Plenkovića. Ipak, Čović radi protuusluge, pa su vjerojatno vezani su međusobno tim uslugama koje jedan drugom naprave. Ovaj u Bruxellesu, ovaj u Bosni i Hercegovini. Milanović nema tih obaveza. Ako procjeni da to može biti šteta Čoviću, ali ne i hrvatskom narodu, on će možda i povući neki potez”, kazao je Macan.

Politički analitičar Davor Gjenaro se slaže da u smislu Izbornog zakona, odnosno izbora članova Predsjedništva, postoji konsenzus.

“Postoji potpuni konsenzus da je jedini način održiv izbora članova Predsjedništva po dejtonskom modelu da svaki konstitutivni narod sam bira svog člana. O tome nema velike razlike. U Hrvatskoj postoji konsenzus o tome da Bosna i Hercegovina efikasno može funkcionirati samo kao konsocijacija. Dakle, na onaj način kao što funkcionira Belgija, dobro i uspješno. U konsocijacijskom sustavu da svaka zajednica ima pravo da bira svoje elite. A elite moraju biti takve da moraju međusobno surađivati i uspostavljati kompromise”, rekao je Gjenero.

Kada se govori o drugim pitanjima u vezi BiH smatra da se njihovi stavovi dramatično razlikuju.

“Plenković jasno zagovara koncept jedinstvene i suverene BiH. Zagovara ga svim međunarodnim tijelima i u domaćoj političkoj areni. On nema hrabrosti da bi ga precizno definirao kao Stjepan Mesić koji je kazao Hrvatima da je ‘Sarajevo njihov glavni grad’. Od tog standarda nema velikog odstupanja. Kod Milanovića je problematično da sve više skreće u nacionalistički koncept. Sve više pokazuje netrpeljivost prema Bošnjacima. Sve je skloniji sklapanju separatnih dogovora sa vlastima RS. Plenković zagovara bržu europeizaciju BiH, dok Milanović ne skriva skepsu prema EU vrijednostima”, zaključio je Gjenero.