"SB" REPORTAŽA / PLANINE SPAJAJU: Nije vic, na dvotisućnjaku na Prenju našli se - Bosanci, Srbijanac, Crnogorac, ali i jedan Ukrajinac (FOTO)

Sa Velike kape se otvara pogled na skoro čitav Prenj. Vidi se jablanički dio Prenja, dobar mostarskog i čitav konjički dio ove bh. planine, te njegovi vrhovi Lupoglav, Otiš, Zelena glava, Osobac, Sivadije, Cetina...

  • Društvo

  • 15. Apr. 2024  15. Apr. 2024

Prenj je veličanstveni planinski masiv u Hercegovini. Do njegovih vrhova može se pristupiti iz Jablanice, Konjica i Mostara. Za ovu planinu kažu da su bosanski Himalaji, neki je zovu i planetom Prenj. Velika kapa je jedan od vrhova koji se nalaze iznad 2000 metara nadmorske visine, a na koji se proteklog vikenda zaputila grupa od 14 ljudi. Jedna grupa iz pravca Sarajeva, a druga iz Crne Gore. Mjesto okupljanja je bilo Konjic. Unaprijed organizovanim prijevozom sa lokalcima krenuli su iz pravca konjičke Bijele do planinarskog doma Rapti.

Dan je bio idealan za Prenja. Iako nebo nije bilo bez oblačka, sunce je ove prenjske posjetitelje pratilo cijelim putem dobro utabanim i markiranim stazama. Kako se upoznaje ekipa koju je okupio Adi Efendić, ekonomista i planinar iz Sarajava, zatiču se ljudi iz Bosne, Srbije, Crne Gore, ali i jedan Ukrajinac, te nekoliko mladih Rusa.

Foto: Oleksandr Fomenko

S obzirom da je ovo jedan od lakših prenjskih vrhova grupa je krenula penjati zacrtani cilj, za nešto manje od tri sata laganog hoda bili su na vrhu Velika kapa (2004 metra nadmorske visine) tamo oko podneva.

Ukrajinac

Ukrajinac Oleksandr Fomenko, 35-godišnji inžinjer hemije živi i radi nekih desetak godina u Podgorici. Na svom ruksaku ima žuto-plave zastavice svoje zemlje. S obzirom da je ljubitelj planina, te da čak i vodi ture po Crnoj Gori i Albaniji u zadnje vrijeme, kaže da na Prenju nije prvi put.

Oleksandr Fomenko (Foto: SB)

„Svaki put volim ići na neku novu planinu. Na Prenju sam već treći put, bio sam na Zelenoj glavi i Otišu, i na Osobcu. Penjao sam Volujak. Tu sam sa Sašom, Vladimirom, Andrejem i Alenjom“, priča sa Slobodnu Bosnu Fomenko.

Na pitanje da su pomenuti četverac Rusi, te da je Ukrajina u ratu sa Rusijom, Fomenko kaže: „Jeste Rusija i Ukrajina su u ratu, ali svaki Rus ne podržava rat svoje države protiv Ukrajine“. Ovom prilikom ukazuje na činjenicu kako je na nedavno održanim predsjedničkim izborima u Rusiji, tek nešto manje od 10 procenata ruskih državljana koji žive u Crnoj Gori dalo glas Putinu.  

Državljani Rusije koji su glasali na izborima za predsjednika te države u ruskoj ambasadi u Podgorici najveću podršku dali su kandidatu Vladislavu Davankovu. U Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji, međutim, Putin je odnio uvjerljivu pobjedu. S 88.10 posto glasova pobijedio je u Sjevernoj Makedoniji, a u BiH je imao 77.2 posto podrške, dok je za Davankova u BiH glasalo 15.82 posto izašlih birača, a u Sjevernoj Makedoniji 5.71 posto.

Fomenko je rođen u Dnjepru. Što se tiče same situacije u ovom ukrajinskom gradu kaže da svaki vikend bude neko bombardovanje. Njegov brat trenutno živi u Lavovu, na zapadu Ukrajine. Zabrinut je trenutnim stanjem na ratištu u svojoj domovini, te američkim odugovlačenjem vojne podrške.  

Crnogorac

Prije sedam godina, 2017. Oleksandra je upoznao profesor engleskog jezika Igor Kosić (41) iz Nikšića (Crna Gora). Adija koji je poveznica ovog šarolikog društva na Prenju i vodiča, Igor je upoznao na Gjeravici (vrh na Prokletijama). Sviđa mu se skup različitih ljudi i jezika na planini bez politike i „ružne balkanske svakodnevnice“. Voli planirati sa manjom grupom ljudi. A što se tiče njegovih prijedloga koje planine vrijedi posjetiti u Crnoj Gori, izdvaja prije svega - Prokletije.

„Na planinskom masivu Prokletije toliko toga ima da se vidi, jezera i vodopadi, vrhovi i sa albanske i sa naše (crnogorske) strane su predivni. Prokletije su s pravom nazvane balkanske Alpe. Tu je i Durmitor, Komovi; Kuči su lijepi, potcijenjeni, ali izuzetno lijepi. Ima puno toga da se vidi u Crnoj Gori“, ističe Kosić za SB.

Srbijanac

Filip Lukić (33) iz Valjeva je web dizajner. Ove godine je penjao Kilimanjaro (Tanzanija) i tada je upoznao Adija koji mu je pričao o Prenju. Njemu nije bilo mrsko, spakovati se i sam zaputiti prvo u Sarajevo, gdje je u subotu penjao feratu na Trebeviću, a onda se u nedjelju i u južne krajeve Bosne i Hercegovine. 

„Jedva sam čekao da dođem na Prenj. Uvijek mi je zanimljivo planinariti sa drugim ljudima nego sa 'mojima' tako da kažem. Mlađa ekipa, zanimljivije su priče“, kaže Lukić.

Bosanac

Generalno, ljubav prema planinama spaja ljude i to je uvijek bilo tako o čemu svjedoči dežurni krivac ovog pohoda.

„Ideja je bila da organizujem turu preko slučajnih poznanstava sa ekipom iz Crne Gore kod kojih sam dolazio. A prvo smo se povezali preko društvenih mreža“, priča Adi.

Foto: Oleksandr Fomenko

On je prvo bio u Crnoj Gori, planinario po ovoj zemlji, pa kaže kako je bio red da i on njih pozove u Bosnu što se realizovalo ovog vikenda, mada su ljudi iz Crne Gore i ranije bili u BiH. 

„Najčešće smo bili na Prenju jer je to moja najdraža planina“, kaže Adi.

Jedan od lakših vrhova na Prenju, posebno od ovih iznad 2000 m/nv je upravo Velika kapa. Prenj ih zvanično ima 11 po kartografskim mjerenjima. Sa Velike kape se otvara pogled na skoro čitav Prenj. Vidi se jablanički dio Prenja, dobar mostarskog i čitav konjički dio ove bh. planine, te njegovi vrhovi Lupoglav, Otiš, Zelena glava, Osobac, Sivadije, Cetina...

„U pozadini je Čvrsnica s najvećim vrhom Pločno, Veliki vilinac... S druge strane vidimo Visočicu, Treskavicu, kanjon Raktitnice, Bjelašnicu, kao i Velež, Crvanj“, pokazuje Adi prije nego je ekipa spakovala ruksake i krenula se spuštati s Prenja koji polovinom aprila bilježi visoke temperature, ali i male količine snijega.

S.G.

Vezane vijesti

trenutak ...