Bijeli luk ima snažno dezinfekcijsko, antibakterijsko i fungicidno djelovanje koje se lako može usporediti s najboljim antibioticima, a ako ga pojedete na prazan želudac učinak je mnogo jači.

Konzumiranje bijeloga luka na prazan želudac povećava njegovu učinkovitost kao prirodnog antibiotika.

Bijeli luk sadrži oko 400 aktivnih sastojaka, bogat je vitaminima i mineralima kao što su adenozin, alicin, aminokiseline, biljna vlakna, biljne masti, vitamin A, vitamin B1 i B2, vitamin C, željezo, enzimi, eterična ulja, jod, kalij, kalcij, selen, sumpor i fosfor.

Redovnom konzumacijom bijeli luk potiče prokrvljenost, snižava povišeni krvni tlak i masnoće u krvi, i sprječava bolesti srca.

Redovito konzumiranje većih količina bijelog smanjuje rizik od pojave mnogih vrsta raka, osobito raka rektuma i bubrega.

Zbog problema s neugodnim mirisom koji ostaje uslijed konzumiranja svježeg bijelog luka, većina ljudi ga skoro nikada ne koristi sirovog. Bijeli luk najzdraviji je u sirovom obliku i to tako da se prije upotrebe na nekoliko minuta zgnječi ili isjecka te odstoji na zraku.

Ovako pripremljen bijeli luk je najzdraviji, ali stvara najviše neugodnog mirisa. Ipak, postoji rješenje.

Rukama ogulite cijelu lukovicu na režnjeve. Izdvojite 2-3 sitna režnja i stavite ih u malo vode da odstoje desetak minuta. Nakon toga izvadite ih iz vode i prstima ogulite kožicu koja će se lako skinuti s mokrog i natopljenog režnja. Nemojte koristiti nož jer je bitno da ne oštetite niti zarežete režanj. On mora ostati cijeli i netaknut što je ključ za korištenje bijelog luka bez mirisa.

Kada ste ogulili režnjeve popijte ih s čašom vode cijele baš kao što pijete tablete. Uradite to na prazan stomak najbolje barem 45 minuta prije jela.

Ovako korišten bijeli luk neće proizvesti nikakav miris, rastvorit će se u vašem organizmu i donijet će vam najveći dio korisnih svojstava. Važno je da bijeli luk ne bude niti malo zarezan ili oštećen prilikom pripreme i guljenja. Također je važno da izaberete isključivo male lukovice i režnjeve kako vam ne bi zapeli u grlu prilikom gutanja.