Stranke su se obavezale da će implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH "kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim razinama, u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda".

HDZ već duži period insistira na formulaciji "legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda", što u praksi znači princip po kojem Hrvati trebaju glasati za Hrvate, Bošnjaci za Bošnjake, a Srbi za Srbe. Međutim, formulacija u Sporazumu kaže legitimno predstavljanje naroda i građana, što znači da Hrvati mogu birati Hrvati, ali i svi građani mogu birati sve građane, neovisno kako se nacionalni izjašnjavaju. Drugim riječima kazano, Hrvati mogu birati Hrvate, ali svi građani (Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali) mogu birati sve građane (Bošnjake, Srbe, Hrvate i Ostale).

Očigledno je da se ta dva principa isključuju: kako da Hrvati biraju samo Hrvate, ako svi građani mogu birati sve građane (što znači npr. da Bošnjaci i Srbi mogu birati Hrvate)?! Kako da bude izabran Čović, ako se može birati i Komšića?

Legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i građana su de facto nespojivi. Ova formulacija "konstitutivni narodi i građani" zapravo je kontradiktorna formulacija, koju su kreirali američki arhitekti Dejtona. Iako su bili svjesni da uključuje dvije suprotne i nepomirljive stvari, oni su je uključili kako bi svim zaraćenim stranama dali priliku da se u novonastalom Ustavu "imaju za šta uhvatiti". Tako na samom početku Dejtonskog ustava piše da ga donose "Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi i građani Bosne i Hercegovine", u čemu npr. Čović vidi samo ovaj prvi dio ("Bošnjaci, Hrvati i Srbi"), a Komšić samo ovaj drugi dio ("građani BiH").

Kako napraviti izbornu formulu, koja će omogućiti legitimno predstavljanje i naroda i građana, ako se te dvije stvari isključuju?! To bi faktički značilo mogućnost da u Predsjedništvu BiH sjede i Željko Komšić i Dragan Čović, jedan kao legitimni predstavnik građana, a drugi kao legitimni predstavnik konstitutivnog naroda. A s obzirom na potrebnu da i Bošnjaci i Srbi imaju svoje legitimne predstavnike to bi značilo da Predsjedništvo ima minimalno četiri člana sa jednakim pravima (npr. vitalni entitetski interes), što bi ionako nefunkcionalnu državu učinilo još nefunkcionalnijom.

Druga mogućnost je da se naprave takva izborna pravila po kojima bi i Komšić i Čović imali jednake šanse da pobjede, ali Čović odbacuje mogućnost neizvjesnog ishoda. On želi samo utakmicu u kojoj su pravila takva da je jasno od samog početka da će on pobijediti, a Komšić izgubiti. Tako da i ta mogućnost otpada.

Izvan sfere nagađanja, Izetbegović i Čović su potpisali da će raditi na provođenju presuda kako bi se osiguralo legitimno predstavljanje i naroda i građana. Neki su to ocijenili kao prelomni trenutak, a da je takva ocjena neozbiljna svjedoči činjenica da su Izetbegović i Čović takvu formulaciju potpisivali i ranije, pa se ništa nije desilo. Naprimjer, u sporazumu SDA, HDZ, SNSD iz avgusta 2019. koji su potpisali stoji identična stvar:

"Implementirati sve presude domaćih i evropskih sudova koje se odnose na Izborni zakon BiH, kako bi se osigurala ustavna i institucionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana te njihovo legitimno predstavljanje na teritoriju cijele BiH, a u skladu sa Ustavom BiH."

Šta se desilo nakon tog sporazuma? Ništa. Jednako kao što se vjerovatno ništa spektakularno neće desiti ni nakon potpisivanja Sporazuma u Mostaru, kada je u pitanju Izborni zakon.

Na koncu sličnu formulaciju su potpisali i SDA, SBB i DF u svojoj izjavi iz maja 2019. kada su se obavezali na implementaciju presuda domaćih i evropskih sudova "kako bi se osigurala ustavna i institucionalna ravnopravnost naroda i građana". Naravno, institucionalna ravnopravnost naroda i građana nije moguća bez njihovog predstavljanja u institucijama.

Kad se sve sabere i oduzme, bh. kvadratura kruga kada je u pitanju Izborni zakon zasad izgleda nerješiva, bar sa trenutnom konstelacijom u Parlamentu kao jedinom mjestu gdje se mogu provoditi presude.

Formulacija da će se tražiti predstavljanje i naroda i građana unosi se u međustranačke sporazume kako bi obje strane potvrdile da ne odustaju od svojih principa, te da naivni povjeruju da se nešto uistinu i dogovorilo.

Jedina činjenica je da, nakon rješavanja Mostara, on više neće moći biti dio paketa sa Izbornim zakonom o višim nivoima (Predsjedništvo BiH i Dom naroda). HDZ je godinama tvrdio da nema rješavanja Mostara bez rješavanja Predsjedništva i Doma naroda, a onda je potpisao sve detalje o Mostaru, bez ikakvog konkretnog rješenja za više nivoe, osim isprazne formulacije o "legitimnom predstavljanju naroda i građana" koja je, bez konkretnih izmjena zakona i Ustava, samo još jedan sporazum u nizu.

(S. B.)