Naša današnja priča vodi nas u davnu 1911. godinu u grad Visoko, gdje je izbio zastrašujući požar koji je gotovo do temelja uništio tadašnji grad.

Do sada je mnogo toga napisano o visočkom požaru 1911. godine, a ovo je prilika da se upoznamo kako je to opisao svjedok ovog događaja, fra Leonardo Čuturić, koji je u to vrijeme službovao u Visokom. Djelo „Autobiografija (moja lična kronika i sjećanja)“  dotiče se mnogih nepoznatih ili skrivenih detalja visočke historije.

POŽAR U VISOKOM

„Dana 11.11.1911. iza ponoći izbio je nazapamćen požar u gradu Visokom, od kojega je palo žrtvom oko 400 krovova. Vele, da je požar nastao od toga, što je neka žena ostavila u mutvaku zaprećanu vatru, od koje se plamen rodio, okolinu zahvatio i dalje raširio. Svi ukućani iz Franjevačke gimnazije poletili su na mjesto požara, da pomažemo pri spasavanju. Prenijeli smo iz mnogih kuća pokućstvo u sigurne zgrade, iznosili nemoćne, pomagali mjestimice lokalizirati napredovanje požara, koji se divljački širio. Da nijesu vlakom doletili alarmirani vatrogasci iz Sarajeva i Zenice, bila bi izgorila cijela varoš.

Odmah se formirao građanski odbor za prvu pomoć pogorelaca i za daljnju brigu oko izgradnje njihovih kuća. Ispred Franjevačke gimnazije su poslali u odbor mene, koji sam od Glasnika davao odboru milodare, jer je predsjednik kolegija slabo stajao s novcem. Već se na proljeće poduzela velika građevna akcija oko ponovnog podizanja izgorjelog Visokoga. Izgrađene su cijele nove ulice, koje su dale prijatniji izgled dotada posve turskoj varoši“, zapisao je fra Leonardo Čuturić.

(SB)