Već je 200 mrtvih Palestinaca (59 djece) i deset Izraelaca (dvoje djece), a zbog izraelskih bombi nad Gazom 40.000 Palestinaca moralo je napustiti domove. A tek istječe prvi tjedan borbi.

Uz svu izraelsku vojnu i tehnološku superiornost, koja se vidi i u omjeru žrtava - kako odraslih, tako i djece – palestinski Hamas se iskazuje žilavim protivnikom, a njegov raketni arsenal većim nego što su izraelske službe očekivale.

Žrtava je već premnogo, a još nije isključeno da se stvari dramatično pogoršaju: neki strahuju da bi se u sukob oko Gaze, na strani Palestinaca, mogao umiješati i najveći neprijatelj Izraela – Islamska Republika Iran, piše Slobodna Dalmacija..

Iran ne priznaje židovsku državu, a podržavanje palestinske borbe i oružanih skupina tipa Hamas i Hezbollah stup je iranske vanjske politike još od 1979. i Islamske revolucije. A u vojnom smislu Iran je daleko jači nego bilo koji drugi protivnik s kojim se Izrael dosad suočio. Iranski generali već su više puta prijetili uništenjem Tel Aviva i Haife, ukoliko Izrael napadne Iran.

No za daljnju eskalaciju stanja čak nije nužno da se vojno umiješa iranska država. Dovoljno je da se na palestinskoj strani umiješa proiranski vojno-politički pokret Hezbollah iz Libanona, i već bi to bio sukob ozbiljnijih razmjera.

Jer u zadnjem ratu iz 2006. Hezbollah je iznenadio vojne eksperte širom svijeta i pokazao da se može ravnopravno nositi s Izraelom. Smatra se da Hezbollah raspolaže s oko 150.000 raketa kojima može pokriti veliki dio teritorija Izraela: Hamasova raketna kanonada, u odnosu na Hezbollahovu, izgledala bi kao dječji vatromet.

DOBRA I LOŠA VIJEST

No, iako je prošli tjedan par raketa na Izrael doista doletjelo i iz južnog Libanona, Hezbollah se zasad drži svog javnog stava da se neće miješati u sukob u Gazi, osim ako izraelska vojska u Gazu ne uđe pješadijom (što Izrael zasad izbjegava). Spomenute rakete najvjerojatnije je ispalila neka od manjih palestinskih skupina koje operiraju u južnom Libanonu.

Hezbollah se, dakle, zasad neće miješati u izraelsko-palestinski sukob. Osim ako Izrael prijeđe Hezbollahovu „crvenu liniju” i uđe u Gazu s kopnenim trupama.

No postoji li mogućnost da se u sukob umiješa sâm Iran?

Tu imamo dvije vijesti – dobru i lošu.

Dobra je da Iranom još od 2013. vlada umjerena, „meka” politička opcija, oličena u predsjedniku države Hasanu Rouhaniju, koji zastupa pomirljiviji stav Irana prema Zapadu i Izraelu.

Loša vijest je da Rouhaniju upravo istječe mandat: novi izbori u Iranu zakazani su za točno mjesec dana, 18. lipnja, a analitičari predviđaju skoro sigurnu pobjedu nekog od kandidata „tvrdog” krila iranske politike, koje iskazuje znatno veću netrpeljivost prema Izraelu, te se ne libi otvorenog klinča s hebrejskom državom.

Na toj strani je i vrhovni vjerski vođa Islamske Republike – ajatolah Ali Hamnei, koji je još 2018. izjavio da Izrael „zloćudni kancerogeni tumor” koji se mora „ukloniti i iskorijeniti”. A nakon što su prošlog tjedna izraelski avioni počeli bombardirati Gazu, nazvao je Izrael „terorističkom bazom”:

„Izrael nije zemlja, već teroristička baza protiv naroda Palestine i drugih muslimanskih naroda. Borba protiv ovog despotskog režima borba je protiv ugnjetavanja i terorizma, što je dužnost svih. Kažem odlučno: ovo im neće uspjeti. Propadanje neprijateljskog cionističkog režima započelo je i neće prestati”, rekao je Hamnei u izravnom TV-prijenosu.

Ove riječi dokazuju da će ajatolah sigurno podržati konzervativnog kandidata, koji bi mogao „zakuhati” stvari s Izraelom.