Sa Valentinom Inzkom novinar O kanala je govorio i o budućim akcijama Milorada Dodika, pričama o otcjepljenju, ali i strahu bh građana od mogućeg novog rata. Evo šta je poručio:

Čovjek ste koji se zalagao u ovih 12 godina za jedinstvenu BiH, suverenu BiH. Uvijek ste govorili da entiteti nemaju pravo na otcjepljenje, da entiteti nemaju pravo na mirno razdruživanje. U svoj toj priči vašoj otvoreno razgovaramo, odlazite za nešto jače od mjesec dana. Postoji li u vama bojazan, strah od budućih poteza Milorada Dodika koji ostaje, a vi odlazite? Njegove priče o otcjepljenju, mirnom razlazu - koliko tu ima realne mogućnosti, a koliko je to samo isprazna retorika?

- Ja tu nisam pesimističan, naravno da je to prijetnja miru, stabilnosti BiH, međutim vrijeme prekrajanja granica je prošlo. I to je utanačila Badinterova komisija, to je bio jedan istanknut francuski pravnik – Badinter. Granice se ne mijenjaju, granice koje su bile republičke granice ranije. Drugo, ja vjerujem u onu snagu, Bosna postoji 900 godina i taj bosanski duh postoji i u Hercegovini, gospodin Čović je isto rekao: to je naša domovina. Ja u to vjerujem, pogotovo kad imam sastanke u inostranstvu, sa dijasporom, oni su najveći Bosanci i Hercegovci, oni zaista vole ovu zemlju. Imam i puno prijatelja u RS-u koji smatraju da su i oni Bosanci, bosanski Srbi. Međutim, najvažnije pitanje treba uvijek biti da li su dobri ljudi, dobri prijatelji, dobre komšije, a ne da li si ti najveći Austrijanac, najveći Srbin, najveći Bošnjak.

Rekli ste da to jeste prijetnja miru i stabilnosti, ja ću vas potpuno direktno pitati. Pitao sam prije nekoliko sedmica Bakira Izetbegovica isto pitanje: imaju li ljudi u BiH osnove da strahuju da bi moglo doći do novog rata. Bakir je rekao da on ne može reći da rata neće biti. Trebaju li se ljudi u BiH bojati novog sukoba?

- Ja mislim da se ne trebaju bojati. Ali recimo na jednom jutrnjem sastanku kada je jedna moja službenica vidjela ono prekrajanje granica itd., ona je plakala. Ljudi pate zbog toga, ali do prekrajanja granica neće doći. Ja volim da ponavljam da ljudi koji pričaju o prekrajanju granica prvo moraju posjetiti sva vojna groblja, od Francuske iz Prvog i Drugog svjetskog rata, pa do Staljingrada, ili ovdje u BiH ili tamo u Sloveniji (Soča), koliko je tamo bilo mrtvih, granica se nije mijenjala ni za jedan metar, ni kod vas se nije granica mijenjala. Još nešto, ako bi zaista međunarodna zajednica željela da ovdje budu dvije ili tri države, oni su baš u Dejtonu to spriječili i granice BiH su se očuvale u Dejtonu, one klasične granice – Sava na sjeveru, Drina na istoku. Plus ako se sjećate 22. maja 1992., i Hrvatska i Slovenija i BiH su prihvaćene u Ujedinjenjim nacijama kao punopravne članice. Unutrašnja raspodjela BiH se mijenjala, ali granice su ostale čitave. U Dejtonu je bio zadatak ne samo mir, to je jasno, ali da se očuva cjelovita BiH, i to su oni napravili uspješno i zato mogu biti zahvalni za Dejton, ali naravno stvari idu dalje.