Imao je četiri godine kada je rođena prva zajednička država Srba, Hrvata i Slovenaca, a preminuo je 1990, pred sam raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Postao je zaštitno lice države i samoupravnog socijalizma, a najviše simbol ideja i ideala radnog naroda.

On je Alija Sirotanović, rudar koji je ostao urezan ne samo u historiju i kolektivno sjećanje svih "naroda i narodnosti", već i u jugoslovenski novac.

"Dedo je bio divan, glavno mu je bilo poštenje, tako me učio. Toliko je bio pošten da mi je to nekad išlo na živce, cijeli svijet nepošten, on sve pošteno", kaže njegova unuka Mubera Salihović.

Danas, prema tome da li vam je njegovo ime poznato, gotovo da se može odrediti da li ste rođeni prije ili poslije rata u kom se rasparčala Alijina zemlja.

U priči o Aliji Sirotanoviću istoričar Milivoj Bešlin čita i priču o samoupravnom socijalizmu, njegovom usponu i sudbini.

"Ovaj skrupulozni i vrijedni rudar, uprkos svojim uspjesima, život je završio u skromnoj sobici i srećom prije raspada države u koju je vjerovao. On je na neki način i simbol jugoslovenskog socijalizma, koji je izgubio bitku sa nacionalizmima i kapitalizmom", kaže Bešlin.

Sirotanović je rođen 1914. godine u brdovitom kraju centralne BiH. Mjesto Breza i istoimeni rudnik su u blizini Sarajeva, u srcu ne samo BiH, već i cijele Jugoslavije. Alija je cijeli život proveo u rudniku, gdje je i zaradio i penziju. Tu će napraviti i najveći poduhvat, koji će mu donijeti slavu i zauvijek odrediti životni put.

U jeku sukoba između Josipa Broza Tita i ruskog vođe Josifa Staljina, godinu dana poslije rezolucije Informbiroa, 24. jula 1949. Sirotanović i još osam rudara su u jednoj smjeni u rudniku Breza iskopali su 152 tone mrkog uglja, oborivši tadašnji svjetski rekord koji su postavili Sovjeti. Sirotanovićeva ideja je bila da probaju oboriti svjetski rekord, pisali su tada jugoslovenski dnevnici.

"Mi to možemo izvesti", tiho je rekao Šaban Jusić, tada mladi rudar u Brezi, kad je čuo Alijin prijedlog. Ostali brigadisti su se usaglasili, pa je Alija izložio ideju i na partijskom sastanku. Za dan obaranja rekorda određen je 24. jul, u čast godišnjice Petog kongresa Komunističke partije Jugoslavije. Izračunali su da je potrebno da izbace iz rudarske jame više od 200 kolica da bi prestigli rekord. Konačan rezultat na kraju smjene bio je 253 kolica, ili - 152 tone.

"Nisam to učinio sam, već zajedno sa mojim brigadistima", izjavio je Alija na svečanom mitingu.

Sirotanović je nagrađen Ordenom junaka socijalističkog rada, uvedenom po uzoru na sovjetski Orden heroja socijalističkog rada.

U godinama koje su uslijedile, Sirotanović je ušao u legendu. A potom su se, čini se, legende samo širile. Navodno je Tito pitao Sirotanovića da li mu nešto treba i kako može da nagradi njegov trud. Alija je, pisalo se, rekao da bi posao išao brže "kada bi imao veću lopatu", te je Tito naložio da se ona i napravi. Druga legenda, pak, kaže da je sam sebi iskovao tu veću lopatu za potrebe obaranja rekorda. Legenda ili istina, mnogi rudari i danas "veću" lopatu zovu "sirotanka" ili češće "sirotanovićka", a ponegdje i "titovka".

Upitno je koliko je Alija Sirotanović uopšte koristio lopatu, jer dokumentacija, potomci i fotografije potvrđuju da je radio na pneumatskoj bušilici. Na jednom prijemu kod Tita, na pitanje da li mu šta treba, Alija je navodno odgovorio:

"Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe. Kad bi se moglo dovući malo struje u ono moje selo Trtoriće." I prema pričama, struja je stigla u Trtoriće i prije nego što se Alija vratio kući.

Kada je Tito htio Aliji da pokloni automobil, koji god želi, ovaj je skromno odabrao još jednu jugoslovensku socijalističku legendu - "fiću".

"Uzeo namjerno taj auto, nije htio drugi, jer smo živjeli u selu, a 'fića' može i po makadamu", priča njegova unuka Mubera.

Od države je dobio stan u Brezi 1984, koji je Mubera naslijedila. Sirotanović je oslikan na novčanici od 20.000 dinara iz 1987. godine, a prikazan je sa svojim rudarskim šljemom. Novčanica je povučena samo tri godine kasnije, u monetarnoj reformi posljednjeg premijera SFRJ Ante Markovića. Više od 70 godina poslije velikog uspjeha, Sirotanovića se sjećaju mahom oni rođeni u doba zajedničke države, ali najviše, rudari. Na godišnjicu smrti, pored porodice, rudari iz Breze obavezno mu odaju počast i polože cvijeće na grob. Bista Alije Sirotanovića dočekuje rudare ispred upravne zgrade Breze.

"Dedo je zauvijek zaboravljen", kaže Sirotanovićeva unuka.