Piše: SENAD AVDIĆ

"Dinamo će se za ulazak u grupnu fazi Lige prvaka boriti protiv Crvene zvezde". Ovim i sličnim naslovima su hrvatski mediji ljetos najavljivali utakmicu decenije, evropski obračun nogometnih prvaka susjednih država, sa kojima je i počeo belaj, krš i raspad zajedničke države. "Zvezda čeka pobednika meča "Dinamo"-"Legija", zloguko su meč svih mečeva najavljivali  naslovi u srpskim tabloidima. 

"Zvezda" je trebala obaviti tek sitnu formalnost, eliminirati moldavski "Šerif", "Dinamo" se trebao riješiti poljske "Legije".

U prvoj utakmici u Beogradu je rezultat bio 1:1, "Šerif" u kojem je jedini državljanin Moldavije Lutanor Hernande, Brazilac, dao je gol u sudačkoj nadoknadi. "Jednom su opucali na gol" i pogodili", ljutito je , ali ne i previše zabrinuto  za konačni ishod komentirao trener Dejan Stanković. Istu je rečenicu ponovio sedam dana kasnije  i u Tiraspolu nakon što je "Šerif" ponovo iskoristio jedinu šansu, a nije primio gol. "Zvezda" nije dobacila do obračuna sa zagrebačkim  "Dinamom", evropski put je nastavila na nižoj razini.

"Dinamo" je jednom već ispao  od moldavske legije stranaca, prije desetak godina, nije, zapravo izgubio nijednom u  šest međusobnih utakmica, nego je nakon dva remija ispao na penale. Oprezan je uoči odlaska u Moldaviju bio trener Damir Krznar, a pokazalo se da je imao dobre razloge. Tri puta su igrači "Šerifa" pucali u gol "Dinama" i svaki put pogodili. Dinamo nije postiglo gol ni u prvoj ni u drugoj utakmici,  "Šerif" se plasirao u grupnu fazu Lige prvaka gdje je već igrao u tri navrata.  

NIKAD NE PODCJENJUJ PONOSNE KOKUZE

Uoči prve utakmice u elitnom nogometnom klupskom društvu protiv "Šahtara" izračunato je da ekipa "Šerifa" na tržištu vrijedi deset i kusur  puta manje od ukrajinskih bogataša: 12 miliona eura prema 180. Rezultat je bio 2:0 za Moldavce. Četvrtu utakmicu zaredom nisu primili gol. U prošlom prvenstvu Moldavije igrači ukrajinskog trenera Vernaduba primili su samo 7 golova u 36 utakmica.

Ali, dobro to je jedna bezvezna, zabačena, sirotinjska liga, vjerovatno je uoči utakmice protiv "Šerifa" u Madridu rezonirao  trener madridskog  "Reala" Carlo Ancelotti, jedan od najvećih i najbogatijih trenera na planeti. Njegovi su igrači, istina dali gol, ali su primili dva komada, onaj drugi im je na spektakularn način šibnuo  Sebastian Thil, reprezentativac Luksemburga. Thil je doveden nedavno da proba nadomjestiti odlazak Rifata Kapića za kojeg je u BiH čuo tek poneki navijač "Sarajeva" u kojem nekadašnja zvijezda "Šerifa" više ne igra nego što igra.

Sigurno pogađate šta je poniženi Anceloti kazao nakon utakmice, ali ćemo ga ipak citirati. "Nismo očekivali ovakvu utakmicu, nedostajalo nam je koncentracije u odbrani....Nismo imali sreće. Stvorili smo mnogo prilika, a oni su nas iznenadili u dvije situacije i zabili golove". Nije se morao truditi Anceloti da smišlja alibi za poraz, samo je citirao izjave Dejana Stankovića, Damira Krznara i svog zemljaka Roberta De Zerbija koji je zamijenio deceniju i pol nezamjenjivog Mircea Luceskua na klupi  "Šahtara". 

Opet se neko dočepao digitrona i raznim, besmislenim algoritmima maltretirao javnost, pa smo saznali da "Real" stotinu puta skuplji od Moldavaca, da je godišnja plaća Luke Modrića u Realu veća od cijene svih igrača "Šerifa", ili da  Garet Bale za mjesec dana sjedenja na klupi "Reala" zaradi više nego najbolji igrač moldavskog kluba za godinu mukotrpnog trčanja.

"Igrate li vi samo nogomet, ili radite još nešto", pitao je nakon najnevjerovatnije pobjede u Povijesti Lige prvaka prpošni španjolski televizijski novinar-šmokljan  Gustava Gulanta, dva metra visokog beka "Šerifa" koji je u  Moldaviju stigao početkom godine nakon što mu je karijera u rodnom Peruu gotovo propala.

Dva sam puta ove nedjelje prelistavao u malom mozgu uspomene na "naljepše" misli koje sam upamtio iz nekoliko veselih, poučnih domjenaka i akšamluka sa Ivicom Osimom Švabom. Prvi put naumpao mi je u nedjelju navečer kada je stigla vijest da su na lokalnim izborima u Grazu, gdje Švabo u zadnje vrijeme živi, pobijedili komunisti. Dosjetih se kako je jednom kada nas je bilo oho-ho puno za hastalom Osim  sasvim  ozbiljno ovako razmišljao u ustavno-pravnom (pre)uređenju Bosne i Hercegovine: "Treba nekako tražiti od ovih nacionalista i kriminalaca na vlasti da predvide i omoguće formiranje četvrtog entiteta u Bosni, u kojem ćemo  živjeli mi normalni ljudi. Njima bi bilo lakše kada nas  ne bi morali gledati, a i nama bi bilo potaman da  ne moram njih trpjeti". U Grazu su na poraženi neofašisti, nacionalisti i ostala desničarska  populistička bagra, Švabo je dočekao svoj četvrti entitet.

Dugi put Švabu Osima dozvah u sjećanje jutros čitajući izjavu Carla Ancelotija. Ne zbog toga što je prije dvadesetak godina Osim odbio poziv iz Madrida da vodi valjda do tada najjaču nogometnu ekipu u povijesti, "Galacticose", kako su ih zvali.  "Da bih vodio neku ekipu to znači da igračima mogu naređivati i da će me oni poslušati. Ali, ko sam ja da naređujem Zidaneu, Beckhamu, Ronaldu..?", objasnio je mnogo godina kasnije Švabo razloge za odbijanje ponude kakva se u nogomentom svijetu ne odbija. 

OSIM I  MIRIS KIŠE NAD KIŠNJEVOM

Sjedili smo jednom prilikom prije sedam-osam godina cijeli bogovetni, prekrasan ljetni dan i dopodne i popodne u Kraljevoj Sutjesci u avliji obitelji Šarić, njegov rođak i imenjak maestro Ivica Šarić organizirao je raskošnu feštu za njihov zajednički imendan. Šaroliko se društvo okupilo za stolom, po dvorištu, ispod krošnji drveća.., vesele se i sjetne priče vrtile. Švabo se sjećao  kako je kao dječak dolazio iz Sarajeva u Kraljevu Sutjesku kod rodbine i kako je putovanje trajalo cijelu vječnost, do pola puta vozom, od pola pješke. Neizbježna je tema bila nogometna reprezentacija BiH koja je u to vrijeme počinjala još jedan dugačak put prema Svjetskom prvenstvu u Brazilu što se činilo nemogućim sve dok Ivica Osim kao šef Komiteta za normalizaciju nije svojim autoritetom i argumentima odobrovoljio svjetske nogometne gazde da omoguće Nogometnom savezu BiH, nakon odlaska ekipe kriminalaca i štetotočina, još jednu priliku.

IVICA ŠARIĆ, IVICA OSIM I SENAD AVDIĆ U KRALJEVOJ SUTJESCI (Foto: SLOBODNA BOSNA / M.I.)

Švabo je bio oprezan dok je govorio o mogućnostima  i izgledima reprezentacije, imao je duhovite zamjerke i  zajedljive prigovore. Gdje je kod mene u razgovoru o reprezentaciji  bio euforičan uskličnik, kod njega je stajao upitnik  k`o kuća. Nakon 6-7 "Heinekena" sam mu malkice spočitnuo defetizam i "crnjake", previše respekta za druge reprezentacije i nepovjerenja u našu, a onda je on ispričao sljedeću priču, koju ću se potruditi što vjernije rekonstrirati, ne ispuštajući njenu poruku, a ona je bila- poštovanje prema protivniku.

"Prije desetak-petnaest  godina dok sam trenirao "Sturm" izvučemo za protivnika prvaka Moldavije. Svi se u klubu obradovali,  k`o biva prolazimo glatko. Niko ništa o  moldavskom fudbalu ne zna, o njihovom prvaku pogotovo, jedva da iko natuca gdje se Moldavija na karti nalazi. Nemaš u to doba ni interneta,  ni milion sportskih kanala, ni Youtubea.... sve o protivniku iz Moldavije moraš saznati pješke, otići im na noge,  vidjeti ih uživo. Nije bilo ovim mojim pravo kada sam im rekao da idem u Moldaviju da malo pogledam budućeg protivnika, gunđaju  šta se tu ima gledati. Što bi naši pametnjakovići rekli "`ta će Moladavija?!" I dok je avion kružio iznad Kišnjeva vidim u dubini  lijep, sređen,  skladan grad. Nije glavni grad Moldavije bio nikakva malo veća kasarna vojske Sovjetskog saveza, kako su vjerovale prepotentne neznalice i u Austriji i u Bosni, već pet stoljeća stari srednjevjekovni grad, sa divnom arhitekturom možda stariji i ljepši od Graza. I prije nego što sam otišao na utakmici skontao sam da se u gradu sa tako bogatom tradicijom, istorijom  i kulturom vidljivim na svakom mjestu ne može igrati bezvezan fudbal, da sve u to gradu i u toj zemlji Moldaviji treba respektirati. Kao i da naši porazi uglavnom dolaze kao posljedica previsokog, a nerealnoig mišljenja o sebi, s jedne, i ružnih predrasuda i potcjenjivanja protivnika sa druge strane". 

Nastala je  rasprava za stolom, svako je nešto imao dodati, mislim čak da je poneku informativnu rečenicu o Moldaviji ispričao i prisutni  Raif Dizdarević. Ostalo je nepitano Švabu  kako se zvao klub iz Kišnjeva protiv kojeg je tih godina igrao  "Sturm" i kako se završio njihov obračun. Pretpostavljam da se radilo o  "Zimbru" koji je dok  "Šerif" nije ojačao i osvojio dvanaest tiutula prvaka zaredom, bio međunarodno najprisutniji klub iz Moldavije.

Eto, tako, dok je  Carlo Anceloti u utorak nakon utakmice protiv "Šerifa" lamentirao nad hudom srećom koja ih je bezdušno napustila i ostavila neshvaćene, ne ostavljajući mogućnost da je kastastrofi malčice doprinijela bahata prepotentost njega i njegovih milionera, sa prilično sladostrašća sam se sjećao Švabinog časa istorije, geografije i nogometa održanog u Kraljevoj Sutjesci. Ova igra ima smisla sve dok dopušta i najsitniju mogućnost da se ekipa iz tamo neke Moldavije i anamo nekog Tiraspola u kojoj je najbolji strijelac dečko iz Luksemburga koji se posvetio nogometu tek kada je vjerovatno ustanovljeno da je bio šeprtljav za batlera, i prebrz za konobara, sa samo dva udarca na gol dohaka "Realu" na njihovom kućnom pragu. Moldavskim Kolumbijcima, Brazilcima, Srbima i Hrvatima, kao svakom dobrom "šerifu", Vyatu Erpu, Patu Garettu..., ne treba više od jednog do dva brzo i precizn ispaljena hitca da umiri bahate kriminalom obogaćene rančere, niti njihove plaćene revolveraše...

"The Sheriff shot me..", još će mnogi treneri u Evropi gorko, sebi u bradu pjevušiti ovaj malo preuređeni  Claptonov stih..