Piše: Darko Omeragić

Ubice i naredbodavci likvidacije Joze Leutara, doministra unutarnjih poslova FBiH duže od dvije decenije na slobodi, brojna pitanja u vezi atentata koji je na njega izvršen 16. marta 1999. godine u Sarajevu su i danas bez odgovora.

Upravo ta činjenica prisilila je Leutarovog sina Ivicu da uz pomoć mostarske advokatice Nade Dalipagić Ustavnom sudu BiH podnese apelaciju kojom je zatražio da se najveća sudska instanca uključi u rješavanje ovog, prema mnogima, jednog od najmisterioznijih i, vrlo je moguće, politički motivisanih poslijeratnih ubistava u Bosni i Hercegovini. Na sjednici Velikog vijeća Ustavnog suda BiH koja je održana 5. oktobra žalba obitelji Leutar je prihvaćen, a Tužilaštvu BiH koja je prije nekoliko godina preuzela istragu u ovom predmetu naloženo je da poduzme sve što se može kako bi se ubistvo rasvijetlilo i tome u roku od šest mjeseci izvijesti Ustavni sud BiH.

Advokatica Nada Dalipagić za „Slobodnu Bosnu“ je rekla da je odlukom Ustavnog suda BiH izuzetno zadovoljna „ne samo zbog činjenica da je apelacija Ivice Leutara uvažena, nego i zbog toga što će doprinijeti općoj sigurnosti građana Bosne i Hercegovine“.

Odluka Ustavnog suda BiH po apelaciji Leutar

„Ovo je vrlo bitno u momentu kada je povjerenje građana u pravosuđe izuzetno poljuljano. Što se tiče same apelacije, Ustavni sud je utvrdio da su povrijeđena prava na život i pravo na djelotvornu i brzu istragu. To u praksi znači da je sada Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine naloženo da poduzme sve potrebne radnje i u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja odluke izvijesti Ustavni sud BiH o poduzetim mjerama. Uz to, Ustavni sud BiH je naložio Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca apelantu Ivici Leutaru isplati 6.000 KM na ime nematerijalne štete. Ovdje nije riječ o nematerijalnoj šteti na temelju bola, straha i slično, nego o naknadi nematerijalne štete zbog neučinkovitosti institucija koje su trebale raditi u ovom predmetu. Ustavni sud je sasvim jasno rekao da istraga ubistva Joze Leutara nije bila djelotvorna, odnosno da prava istraga ubistva nije provedena u posljednje 22 godine", kaže Dalipagić..

PROPALA ISTRAGA

Upravo u neradu i neučinkovitosti pravosuđa (u početku na nivou Kantona Sarajevo, a kasnije i na državnom nivou) leži tajna neuspjeha dvodecenijske potrage za ubicama i nalogodavcima ubistva Joze Leutara, koji je 28. marta 1999. godine podlegao od posljedica povreda koje je zadobio 12 dana ranije nakon što je u 7.50 sati ujutro na cesti u blizini sarajevskog naselja Ciglane u službenom automobilu kojim se tog dana vozio na posao aktivirana eksplozivna naprava. Za volanom automobila se nalazio Leutarov vozač Željko Ćosić koji je zadobio povrede koje nisu bile opasne po život. Istragu o ubistvu Joze Leutara vodilo je Kantonalno tužilaštvo Sarajevo na osnovu krivične prijave koju mu je 6. aprila 2000. godine uputilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo protiv sedam osumnjičenih: Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića, zvanog Como, Zorana Bašića, Leutarovog vozača Željka Ćosića, koji je povrijeđen u eksploziji od koje je stradao Leutar, Marija Miličevića, Jadranka Lučića i Jadranka Bajkuše. Istraga protiv Jadranka Lučića u međuvremenu je obustavljena da bi protiv ostale šestorice 9. marta 2001. godine podignuta optužnica. Suđenje je trajalo nekih sedam mjeseci da bi 12. novembra 2001. godine Kantonalni sud Sarajevo, odnosno sudija Salem Miso koji je preminuo 2009. godine donio oslobađajuću presudu na koju je Kantonalno tužilaštvo Sarajevo uložilo žalbu koja nije urodila plodom jer je Vrhovni sud FBiH 2004. godine potvrdio prvostepenu oslobađajuću presudu i u potpunosti odbacio optužnicu i svjedočenje višestruko osuđivanog Merima Galijatović na osnovu čijeg iskaza je temeljena optužnica. Zanimljivo je da je Galijatoviću prije nego li je presuda postala pravomoćna iz federalnog budžeta kao nagrada za informacije koje će dovesti do Leutarovih ubica isplaćeno 250.000 KM, što je četvrtina ukupne nagrade i to po nalogu tadašnjeg zamjenika visokog predstavnika u BiH i šefa Misije UN-a u BiH Jacquesa Paula Kleina. Klein je na sebe „preuzeo“ posao pronalaska Leutarovih ubica, pa je jednom prilikom izjavio da iz Bosne i Hercegovine neće otići dok ubice ne budu pronađene i osuđene. Penzionisani američki general je BiH napustio na kraju 2002. godine neispunjenog obećanja, a za „Dnevni Avaz“ je prije četiri godine rekao kako se sjeća slučaja „Leutar“ i da je bilo dokaza i svjedoka koji će otkriti imena ubica i nalogodavaca, kao i da je bilo političke pozadine i dogovora na relaciji Mostar-Sarajevo po principu „mi vama ovo, vi nama ono“, ali i korupcije. No, zanimljivo je da se nije sjetio kako je drugi dio novčane nagrade od 250.000 KM isplaćen njegovim najbližim saradnicima među kojima je bio i američki obavještajac Oscar Vera koji će kasnije zbog korupcije biti uhapšen i osuđen.

Šta se dešavalo s predmetom „Leutar“ godinama nakon propalog suđenja nije poznato, ali se zna da su iz Kantonalnog tužilaštva Sarajevo 2015. godine predmet prebacili u Tužilaštvo BiH. Nakon toga je Državno tužilaštvo ovaj predmet vratilo Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo, da bi ga po principu ping-ponga Kantonalno tužilaštvo Sarajevo ponovo ponovo vratilo Državnom tužilaštvu da bi se na kraju utvrdilo da je ovaj predmet u Tužilaštvu BiH zvanično od 2017. godine, ali da rezultata istrage i dalje nema.

Znajući da prave istrage nije ni bilo, pa samim tim i da počinitelji neće nikada biti pronađeni ukoliko sam nešto ne poduzme Ivica Leutar, sin Joze Leutara prošle godine se obratio advokatici Dalipagić s molbom za pomoć pri pisanju apelacije. Advokatica Dalipagić nam je rekla da je bila zaprepaštena činjenicom da Ivica Leutar do tada nije imao advokata ili bilo koju drugu stručnu osobu koja će mu pomoći da dođe do prave informacije iz Tužilaštva BiH o tome dokle su došli u potrazi za ubicama njegovog oca. No, nova odluka Ustavnog suda BiH će sasvim sigurno ubrzati ovaj proces jer nepostupanje po odlukama Ustavnog suda BiH je krivično djelo:

„Upravo zbog toga je ovo veliki iskorak u ovom predmetu. Ovo je uspjeh ne samo za obitelj Leutar i moj ured nego i za opću sigurnost građana jer ne može dopustiti da se nešto radi u ovom predmetu 22 godine, a da nije donesena nikakva odluka. Nevjerovatno je da istraga nije provedena. Najgore što se moglo desiti je da se ovaj predmet ostavi i da se na njemu ne radi. Sam se neće završiti, to je sigurno. Duboko vjerujem u naše pravosuđe i mislim da se savjesnim i odgovornim radom mora doći do rezultata u ovom predmetu“, rekla nam je Dalipagić.

TAJNA LEUTAROVE TORBE

Iako je od Leutarovog ubistva prošlo mnogo vremena tokom kojeg su vjerovatno neki bitni dokazi nestali (poput Leutarove torbe, pa čak i gelera koji je izvađen iz njegove glave) Nada Dalipagić kaže da se na ovom slučaju treba nastaviti raditi.

Ubistvo Joze Leutara

Ivica Leutar je prošle godine prilikom polaganja vijenca na spomenik koji je podignut na mjestu atentata izjavio da sve ove godine od državnih institucija traži da pronađu ko je i zašto ubio njegovog oca.

„Predmet je u Državnom tužilaštvu, saslušano je mnoštvo svjedoka i možemo reći da se predmet sužava. Pitanje je hoće li Tužilaštvo ima hrabrosti da ga dovede do kraja“, rekao je tada Ivica Leutar.

O ubistvu Joze Leutara, ko ga je naručio i izvršio godinama se špekulisalo. Pisalo se da je predratni načelnik sarajevske krim-policije i ratni član HDZ-a, zamjenik komandira Policijske stanice Travnik, zapovjednik jedne od brigada HVO s područja Travnika i načelnik Sektora za poslove policije u MUP-u takozvane Hrvatske Republike „Herceg-Bosne“ bio žrtva obračuna hrvatskih ekstremista jer se protivio njihovom kriminalu i podržavao FBiH. Neki kažu da se protivio radu AID-a (Agencija za istrage i zaštitu) i da je zbog toga bio pod nadzorom agenata ove službe koji su se ubrzo nakon što je eksplozivna naprava eksplodirala u njegovom automobilu našli na mjestu događaja. Kako god, prvo i jedino suđenje koje je organizovano nakon njegovog ubistva se pokazalo kao montirani proces koji je okončan krahom istrage koju je vodio nekadašnji kantonalni tužilacBranko Šljivar koji je svojevremeno izjavio:

„Onog trenutka kada država odluči progovoriti o slučaju ubistva Joze Leutara, tada će Tužilaštvo za pet minuta riješiti problem. “

HOĆE LI INTERVENCIJA USTAVNOG SUDA BIH POKRENUTI TUŽITELJA OLEGA ČAVKU?

Istragu o atentatu na Josu Leutara preuzela je prije nekoliko godina po nalogu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) a njome je neposredno rukovodio zamjenik direktora ove državne agencije Đuro Knežević. Prema informacijama izvora "Slobodne Bosne", inspektori SIPA-e razgovarali su sa velikim brojem osoba koje su imale saznanja u ovom zločinu i prikupili značajnu količinu do sada nepoznatih informacija i operativnih saznanja korisnih za sudsko procesuiranje.

Predmet "Leutar" je dugo bio u nadležnosti Sanjina Bogunića tužitelja Kantonalnog Tužiteljstva Sarajevo, a kasnije ga je preuzeo Oleg Čavka, tužitelj Tužiteljstva BiH. Zanimnljivo je, pa i indikativno, da je Čavka bio blizak suradnik nekadašnjeg glavnog Kantonalnog tužitelja Branka Šljivara koji je stajao iza propale, a po mnogima i montirane optužnice protiv optuže nih Hrvata koje je sud oslobodio. Intervencija Ustavnog suda BiH možda će pomoći da istraga o ubistvu Leutara ne završi kao ona u likvidaciji Ramiza Delalića Ćele na koju je stavljena tačka, za koju je također bio zadužen Čavka. 

Nerezriješeno ubistvo Joze Leutara, kao ni nalogodavci i ubice Nedžada Ugljena, zamjenika direktora AID-a iz 1996.godine, ne pominju se niti traži rasvjetljavanje tih zločina na mitinzima kojim se traži pravda za ubijene mladiće Dženana Memića i Davida Dragičevića, iako mnogi elementi, prije svih korumpirano pravosuđe, povezuje sve ove slučajeve.

Zanimljivo da na rasvjetljavanje ubistava Leutara i Ugljena ne poziva stranka Naroda i pravde koja je najglasnija u podršci familijama Memić i Dragičević. Možda je razlog za tu vrstu ignorisanja i taj što bi u svakoj novoj istrazi o ubistvima Leutara i Ugljena morala biti problematizirana uloga današnjeg direktora NiP-a, a u vrijeme tih zločina direktora AID-a, Kemala Ademovića.     

(S.A.)