Ginekolog i građanski aktivista Denis Mukwege koji je pomagao u oporavku hiljadama žena koje su bile žrtve masovnih silovanja u Kongu, dobio je Nobelovu nagradu za mir 2018. godine. Njegova knjiga “Snaga žena” posvećena upravo ovim ženama, objavljena je na francuskom jeziku 2020. godine, a na engleskom je izašla prošlog mjeseca.

U svom intervjuu za francuski magazin Elle, Mukwege kaže da se danas silovanje koristi kao oružje za masovno uništenje, a cilj mu je bogaćenje kapitalista, pojedinaca, korporacija pa i država.

Elle: Niste se rodili kao feminista, pa kako ste to postali?

Denis Mukwege: Zahvaljujući obrazovanju koje sam dobio od moje majke. Od djetinjstva, moja majka htjela je da budem jednak mojim sestrama, da operem suđe, da operem rublje, da peglam – to su poslovi koji su po našoj tradiciji rezervirani za djevojke. Moji prijatelji koji su dolazili našoj kući su mi se rugali, ali to je bilo pravilo kod nas. Druga određujuća stvar je što sam rastao sa ocem koji nikada nije podigao ruku na moju majku ni na sestre. Poštivao je sve žene, bez razlike.

Elle: Vi liječite žene žrtve silovanja počinjenih nezapamćenim barbarstvom. Kako je silovanje postalo ratno oružje?

Denis Mukwege: Silovanje je zastrašujuće učinkovito oružje masovne destrukcije. U Demokratskoj Republici Kongo žene su silovane pred očima muževa, pred djecom, nekada djecu prisiljavaju da osakate vlastite roditelje, sa ciljem da se narod traumatizira. Kad je majka jedne familije silovana, ne samo da ona postaje žrtva, nego cijela familija nosi duboku psihološke rane. Silovanje izaziva masovno preseljavanje naroda, kao i etničko čišćenje. Jer se uništava reproduktivni aparat žena vatrenim oružjem, ili hladnim oružjem, ili ih se zarazi seksualno prenosivim bolestima, sa namjerom da se smanji plodnost i da se smanji demokrafski rast. Ovi užasi tiču se generacija. Sjećam se jedne male djevojčice – i same rođene kao rezultat silovanja - koja je došla kod mene skupa sa majkom. I djevojčica je bila silovana.

Elle: Kako objašnjavate da se zločini nastavljaju?

Denis Mukwege: Da bi to prestalo, potreban nam je efikasan pravosudni sistem. Kongo ima najbolje zakone protiv silovanja, još od 2006. Ali oni se ne primijenjuju. Privredni zalog rata objašnjava licemjerstvo i nedjelovanje međunarodne zajednice. U Kongu se nalaze najveća nalazišta kobalta ili koltana na svijetu, to su neophodni resursi za proizvodnju električnih automobila i mobilnih telefona… I zahvaljujući tim mineralima – na čijoj eksploataciji su zaposlena djeca robovi – bogate se pojedinci, države i multinacionalne kompanije kojima uopće nije u interesu da silovanja prestanu, sve dok ti resursi prelaze granice - a oni ne plaćaju poreze.

Elle: Među vašim prijedlozima za iskorijenjivanje seksualnog nasilja, koje su najznačajniji?

Denis Mukwege: Mislim da sve počinje obrazovanjem, u New Yorku ili u Brazzavilleu jednako je, to je sistem, djevojčice su odgojene u strahu i dječaci u neznanju. Očevi moraju objasniti sinovima da nema seksualnog odnosa bez privole i da njihove želje nisu dovoljne. Na isti način treba prekinuti tišinu koja vlada oko seksualnog nasilja. Prijaviti silovanje znači suočiti agresora sa njegovim zločinom i pozvati društvo na odgovornost da zaštiti žrtve.

Elle: Kao zaključak, artikulirate ovaj san: da više ne bude žena žrtava silovanja. Vjerujete li da je to moguće?

Denis Mukwege: Ne znam da li ću doživjeti taj dan, ali želim to za moju djecu i za moje unuke. Za promjenu treba vremena. Ako se bude radilo predano, možemo dobiti “generaciju jednakosti”. Pravilo će biti: muškarci ne siluju. Ali moje pacijentice su moj motor da reagiram. Impresioniraju me svojom hrabrošću i izvanrednom odlučnošću. One vole život, daju ga i štite ga. Pred životom u opasnosti, žene idu do kraja.

Priredila: Nada Zdravić