Piše: SENAD AVDIĆ

„Mladen Naletilić je uspostavio kontakt sa Službom u inostranstvu kojom je prilikom iznio svoja zapažanja o djelatnosti emigracije pod uvjetom da mu se garantira da će jednog dana moći nesmetani doći u zemlju“ .

Ovo stoji u dopisu kojeg je Služba državne bezbjednosti Bosne i Hercegovine u septembru 1989.godine uputila Saveznom sekretarijatu unutarnjih poslova u Beogradu koji se upoznaje osobnim zahtjevom Mladena Naletilića, dugogodišnjeg emigranta, da ga je angažirao kao suradnika zloglasne Službe.

U istom dokumentu SDB BiH piše Centrali u Beogradu zbog čega bi uvođenje Naletilića u spisak suradnika-doušnika bilo dobro i korisno. „Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da bi angažiranjem Naletilić Mladena za suradnju Služba dobila na kvalitetu i praćenje neprijateljske djelatnosti ustaške emigracije iz SR Njemačke, ai šire, činjenica da postoje stvarne pretpostavke za izvođenje operativnih kombinacija u cilju stupanja u neposredni kontakt sa Naletilićem. S tim u vezi, predlažem da se operativna kombinacija vodi pod pseudonimom „Marlboro“ a da se Naletilić u daljoj korespodenciji označava pseudonimom „Kobra“.

UDBIN DRAGOVOLJAC TUTA

U vrijeme kada nastaje ovaj dokument, rujna 1989. godine u Saveznom sekretarijatu unutarnjih poslova na čelu Odjela koji se bavi neprijateljskom i terorističkom emigracijom nalazio se Stanko Čolak , Naletilić zemljak iz Širokog Brijega, siva eminencija i poslodavac svih međunarodnih kriminalaca koji su za jugoslovenske tajne službe obavljali najprljavije poslove, likvidacije, pljačke, otmice. U beogradskim obavještajno-medijskim krugovima još se prije rata tvrdilo da je Hercegovac Čolak bio taj koji je „izmislio“ Željka Ražnatovića Arkana, međunarodnog kriminalca i plaćenog ubicu pripadnika neprijateljske emigracije. Navodno je upravo Čolak bio ključni posrednik u oslobađanju Arkana iz zatvora u Hrvatskoj nakon što je uhapšen 1991.godine. Nakon puštanja na slobodu, kako je to u svojim knjigama pisao Josip Manolić, višedecenijski šef tajnih službi u Hrvatskoj, Arkan je nastavio suradnju sa vojskom vlasti Hrvatske, nabavljao je oružje za Hrvatsku, prodavao povjerljivu dokumentaciju o srpskim zločinima. Sve je, prema Manolićevim saznanjima, obavljano preko kriminalnog miljea u Zagrebu čiji je šef tijekom rata bio Zlatko Bagarić,Ražnatovićev poznanik iz godina koje su i jedan i drugi proveli u emigraciji. Pored Bagarića, kao Arkanov pouzdan hrvatski partner navodi se Mladen Naletilić Tuta, također dugogodišnji emigrant i kriminalac koji je 1990. godine stigao u Hrvatsku nakon što je prethodno izrazio lojalnost jugoslovenskim tajnim službama.

Ne, prije toga, krajem septembra 1989. godine Savezni sekretarijat unutarnjih poslova pozitivno je odogovorio na zahtjev kolege iz SDB Bosne i Hercegovine. U dokumentu kojeg je potpisao tadašnji savezni sekretar za unutarnje poslove Petar Gračanin piše da Savezni SUP „odobrava operativnu kombinaciju „Marlboro“ u cilju stupanja u neposredni kontakt i angažman za suradnju Naletilić Mladena, emigranta iz Triere“.

ZATVORSKI KRIŽNI PUT

Na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu Mladen Naletilić stiže iz Hrvatske i formira tzv. Kažnjeničku bojnu sa sjedištem u Širokom Brijegu. Ova formacija okupljala je uglavnom  kriminalce, međunarodne i domaće, na isti način  na koji su bile ekipirane i selektirane srpske paravojne  i parapolicijske formacije koje je angažirala i logistički osposobljavala Služba državne  bezbednosti Srbije. Šefovi SDB Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni su nepravomoćno  na po 12 godina pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu.

Mladen Naletilić Tuta je u Haagu osuđen na 20 godina robije zbog zločina i etničkog čišćenja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, dakle za manje-više ista krivična djela za koja su presuđeni čelnici srbijanskog SDB-a.  Nakon izlaska iz zatvora kojeg je dijelom izdržavao i u Italiji, u Hrvatskoj je osuđen na 3,5 godina zatvora  zbog poticanja na ubistvo  bivšeg vojnika HVO Damira Brekala.

Tokom boravka u zatvoru Scheweningen u Haagu, prema tvrdnjama drugih zatvorenika, Mladen Naletilić je bio u najprisnijim odnosima sa srbijanskim diktatorom Slobodanom Miloševićem. U jednoj televizijskoj emisiji na HRT-u Neven Barač, poznati hrvatski bankar koji je prije rata bio u dobrim privatnim i poslovnim relacijama sa Slobodanom Miloševićem, dok je ovaj bio bankar, rekao je da se nakon  dugo godina čuo sa njim zahvaljujući „zajedničkom prijatelju“. „Nazvao me jedan dan iz Haaga  Tuta Naletilić i rekao mi „evo hoće jedan zajednički prijatelj da te čuje. Javio mi se Slobodan Milošević“.

Stanko Čolak, šef Uprave za emigraciju SSUP-a, master mind svih  operacija jugoslovenske tajne  policije i inozemstvu, kao i tokom raspada Jugoslavije, još uvijek živi u Beogradu, povremeno dolazi u Hercegovinu. Po tvrdnjama  mnogih poznavatelja prilika, smatra ga se jednim  od ključnih čimbenika u povezivanju čelnih ljudi  HDZ-a BiH sa politikom službenog Beograda, kao usposatvljanju tijesnih odnosa sa Rusijom. Njegov bliski rođak Bariša Čolak  prije pet godina kada je obnašao dužnost ministra pravde BiH potpisao je u Sant Peterburgu sporazum o suradnji Rusije i Bosne i Hercegovine u oblasti pravosuđa. Drago Čolak, brat Stanka Čolaka, nekada istaknuti HDZ-ovac, jedan je od najbogatijihj poslovnih ljudi u Hercegovini čiji su se poslovi u Srbiji osobito u oblasti grafičke industrije snažno raširili posljedjih godina.

GENERAL GRAČANIN, PLANER OPSADE SARAJEVA

I za kraj posvećujemo pažnju još jednom nezaobilaznom akteru ove priče, generalu Petru Gračaninu, posljednjem ministru jugoslovenske policije koji je, vidjeli smo,  svojim potpisom ozvaničio, odnosno fomalizirao suradnju Mladen Naletilića Tute sa Službom državne bezbjednosti.

General Gračanin bio je od sredine 80-ih godina prošlog vijeka, uz generala Nikolu Ljubičića, najvažnija podrška napredovanju Slobodana Miloševića u hijerarhiji moći u  Srbiji. Obojica „Titovi generali“, partizani iz Drugog svjetskog rata, predstavljali su vezu Miloševćevog nacionalisitčkog režima sa vrhom Jugoslovenske Narodne Armije i odigrali, uz Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića, ključnu ulogu u njenom pretvaranju u (veliko)srpsku vojnu silu.

Petar Gračanin je u mjesecima prije rata bio uključen u pripreme  za agresiju na BiH, a najviše se angažirao na izradi planova za opsadu Sarajeva. U (presretnutim) razgovorima sa prvim ministrom policije Republike Srpske Mićom Stanišićem general Gračanin je prenosio svoja iskustva iz Drugog svjetskog rata, raspoređivao jedinice, ukazivao na ključne, dominantne  kote oko Sarajeva koje JNA mora zaposjesti, a kasnije prepustiti Vojsci Republike Srpske. Gračanin je kao ispomoć MUP-u RS nekoliko mjeseci pred rat u BiH uputio desetak inspektora saveznog MUP-a od kojih su se neki zadržali i tokom agresije na BiH.

Kroz priču o jučer preminulom Mladenu Naletiliću, kriminalcu i ratnom zločincu, njegovim predratnim i ratnim vezama u obavještajnom i političkom vrhu Jugoslavije i Hrvatske, moguće je prilično pouzdano i precizno detektirati vrlo minuciozno i ​​temeljito vođene pripreme za dvosutruku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Razvidno je kako je u tim udruženim zločinačkim poduhvatima besprijekorno bila raspoređena uloga svih sudionika, od onih na vrhu, državnom, vojnom i policijskom, do onih najnižim razinama spirale zločina i destrukcije. Milošević-Tuđman, Gračanin-Čolak, Karadžić-Boban, Arkan-Tuta, čine krvavu fresku pravomoćno sudski potvrđene dvostruke agresije na BiH.