Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. aprila svake godine kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare te se sama zamisao zasniva na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža. Akademik Dževad Karahasan, bosanskohercegovački i evropski pisac i profesor, u Dnevniku 2 govorio je o kulturi čitanja u Bosni i Hercegovini, kao i njenoj važnosti ne samo u obrazovanju već i u oplemenjivanju duhovnosti i individualnom rastu.

Čitanje je jedna od najvažnijih i najboljih stvari koje nam se u životu mogu dogoditi. Ideja individue i individualizam kao pogled na svijet i knjiga u savremenom smislu nastali praktično u isto vrijeme - u doba helenizma, podsjeća Karahasan i dodaje da bez čitanja nema samostalnog i slobodnog čovjeka.

“Muzika nas povezuje, ona nas izjednačava. Najobrazovaniji i potpuno nepismen čovjek poskakuju kad čuju dobru pjesmu. Ali čitanje nas izdvaja, ono nas dovršava kao osobe. Čitanje je danas u Bosni i Hercegovini egzistencijalno važno. Prvo, zato što nas upozorava da mi kao pojedinačna bića boravimo na svijetu. Drugo, čitanje je važno za opstanak čovjeka kao dovršenog samostalnog bića u svijetu u kojem se sve kobajagi integrira, a ustvari nas porobljava”, istakao je Karahasan.

Ocjenjuje da se na promociji književnosti i pisane riječi u bh. društvu radi premalo. “Važno je i pitanje šta se čita. Od toga da čitamo samo dnevne novine nemamo mnogo koristi”, poručuje.

Upitan da prokomentira odnos novih medija i pisane riječi, Karahasan odgovara: “O novim medijima ne znam doslovno ništa, osim da ih ne mogu smisliti.”

Podsjeća da je prije petnaestak godina izdavaštvo u Evropi bilo zapalo u tešku krizu jer je papirnu knjigu potisnula elektronska, kao što su štampane medije potisnuli elektronski mediji. Međutim, ističe da mu unazad sedam-osam godina izdavači javljaju da broj prodanih elektronskih knjiga munjevito pada, a broj papirnatih raste.

“Ja to vidim kao ohrabrujući znak i kao dokaz da papirnatu knjigu ništa ne može zamijeniti, jer čitanje je poput ljubavi. Čitanje nije nipošto puko upoznavanje s tekstom. Čitanje je kompletan estetski doživljaj. Da biste imali puni užitak čitanja, morate u ruci osjećati težinu knjige, čudesni miris štampanog papira, boju korica, izgled slova na papiru. To je kao šetnja kroz vrt, kao užitak u razgovoru s lijepom ženom. Cijelo biće uživa. Elektronska knjiga nam nudi puki tekst. Hvala, ali to meni nije dovoljno”, poručuje Karahasan.

Prema njegovim riječima, ljudi će se sve više i očiglednije vraćati papiru, knjizi kao predmetu, knjizi kao razgovoru sa sagovornikom koji je, kako kaže, odsutan – “zato nas ne nervira, a ipak je sagovornik”.

Karahasan je, također, naveo da je da je izdavačima poslao novi roman koji će se zvati “Uvod u lebdenje”.

Na pitanje kako komentira političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kaže da o njoj ne može govoriti jer - "u Bosni i Hercegovini nema politike".

“Politika je trud oko toga da se svi članovi jedne zajednice okupe. Politika je trud da se svakoj grupi ljudi u jednoj zajednici omogući da uživa, da ima svoj dio u dobrima cijele zajednice. U Bosni i Hercegovini se provodi antipolitika. Ljudi koji se ovdje izdaju za političare trude se da uvijek isključe po nekoga, po neku zajednicu. To nije politika, to je antipolitika. Ne želim osuditi samo njih, jedan od uzroka tome je Dejtonski sporazum, koji se temelji na nečemu što se može nazvati etonfašizmom. To nipošto ne opravdava ni naše pseudopolitičare, ni nas građane Bosne i Hercegovine, koji uporno zaboravljaju da je komšija važan sugovornik, da je on dio tvog vlastitog identiteta. Govoriti o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini bilo bi nemoguće  – politike nema. Nadajmo se da će je u neko doba opet biti”, zaključio je Dževad Karahasan, gostujući u Dnevniku 2 Federalne televizije.

(federalna.ba)