Piše: Željko Trkanjec (Jutarnji list)

Ubistvo bivšeg premijera Shinzo Abea, koji je odstupio zbog zdravstvenih, ne političkih razloga, i koji i dalje ima velik utjecaj, dva dana prije izbora u gotovo svakoj drugoj zemlji na svijetu imalo bi bespogovornu političku pozadinu.

U gotovo svakoj drugoj, osim u Japanu. Već je nekoliko sati nakon atentata, u kojem je ranama podlegao Shinzo Abe, najdugovječniji japanski premijer, bilo poznato da je ubica stanovnik grada Nara, trenutno nezaposlen. Uhapšen je odmah, odveden s mjesta zločina, a japanski su mediji prenijeli da ubistvo nema političku pozadinu.

Ubica je služio u japanskoj mornarici, oko tri godine, od 2002. do 2005. godine. Pokojni je Abe bio zagovornik politike jačanja odbrane Japana zbog prijetnji u okruženju, primarno je to nasrtljiva politika Narodne Republike Kine. Može se stoga spekulirati da je bivši mornar - neki japanski mediji apostrofiraju da je imao kratak vojni rok - bio nezadovoljan jer politika militarizacije nije bila agresivnija. Ali jačanje japanske odbrane je proces koji teče pa i taj argument nema čvrste temelje.

Pacifist pak, protivnik obrata odbrambene politike, vjerojatno ne bi kod kuće radio oružje. Bacio bi na Abea jaje ili pitu, boju.

I tako se vraćamo na slučaj Las Vegas gdje je 1. oktobra 2017. godine brutalni ubica otvorio vatru iz hotelske sobe na okupljene koji su pratili koncert na otvorenom. Najsmrtonosnije masovno ubistvo u SAD-u (60 mrtvih, 413 ranjenih) za koje nije bilo stvarnog razloga, asasin je htio postati najveći masovni ubica u historiji SAD-a. Je li se Japan susreo s takvim razmišljanjem, je li i ovdje ubica htio svojih proverbijalnih 15 minuta slave? A Abe postao ciljem jer je bio snažno politički eksponiran tkom mandata, a i nakon što se povukao, jer je medijski atraktivniji nego premijer Fumio Kishida? Ovo mi tumačenje djeluje plauzibilnim jer likvidacija bivšeg premijera Abea, prema dostupnim informacijama, nema, koliko znamo, definirajuća obilježja domaćeg terorizma (svako ubojstvo s političkom pozadinom unutarnji je terorizam), prije svega ideološku motivaciju: zločin bez poruke javnosti ne pripada ovoj kategoriji. Ako je htio naštetiti Liberalnoj stranci (LDP) prije izbora, ishod će biti suprotan.

Nije isključeno da je na ubicu utjecao porast masovnih ubistava u SAD-u uz nekoliko slučajeva u Evropi pa je odlučio nastaviti bezumni niz.

Konačno, trebalo bi dobro poznavanje japanske kulture, a koje nemam pa se u to ne usudim upuštati, da se procijeni ne postoje li neki društveni, socijalni, subkulturni elementi koji su potaknuli ubojicu da se usredotoči baš na nesretnog Abea.

Prve analize govore da je riječ o danu koji će iz temelja promijeniti Japan, društvenu i političku kulturu. Mislim da je riječ o presnažnoj reakciji jer govorimo o zemlji ukorijenjenih tradicionalnih vrijednosti u kojoj nije lako izazvati dubinske promjene (ovo nije zločin koji bi se mogao usporediti s atentatom na izraelskog premijera Yitzhaka Rabina 1995. godine koji je doveo do radikalnog političkog obrata u zemlji). Govorimo o društvu u kojem i organizirani kriminal izbjegava korištenje oružja. Možda će očekivana militarizacije politike, uz jačanje prijetnje iz Tajvanskog tjesnaca, imati određenog utjecaja na promjenu kulture nošenja i korištenja oružja, ali i tu govorimo o srednjoročnom, prije dugoročnom razdoblju. Ostat će ožiljak, bit će vjerojatno i više vidljivih sigurnosnih snaga, ali nisam siguran da bi zbog ovog zločina došlo do naglog porasta nasilja. I promjene kakvu je pretrpio Izrael.

I tako ostajemo pri izjavi ubice koju nam je prenijela japanska televizija NHK: "Policija kaže da je osumnjičenik rekao istražiteljima da je nezadovoljan bivšim premijerom i da ga je namjeravao ubiti. Navodno je rekao da nema ništa protiv Abeovih političkih uvjerenja." U izjavi postoji varijabla koja bode u oči i glasi: "policija kaže" i "navodno". Pa treba uzeti u obzir i tu poznatu nepoznanicu.