Piše: Vesna PEŠIĆ ( Peščanik )

Kada kao što čitaš Politiku svakoga dana saznaješ što Vučić izgovara u vezi s raznim, svim brojnijim incidentima. Srbija, na primjer, nikada nogom nije kročila na teritoriju neke druge države. Vučić zaboravlja da je on osobno sa „kišobranom“ bio na Palama zajedno sa Šešeljem, a sada je dodao da je u drugoj ruci imao stativ od kamere. Eto to sad znamo, a on se pita zašto je poslije 30 godina nekome važno šta je on držao u rukama. Da li je nekoga uvrijedio, da li je rekao nešto, dao neku izjavu, pita se predsjednik. Da bi odmah prešao u napad. Ne, nego im smeta Vučić zato što Srbija napreduje. Kada je on postao premijer Srbija je sa platama zaostajala u odnosu na BiH za 70 eura, a sada će imati za isto toliko veće plate nego oni tamo, što će se i pokazati, samo da pričekamo na obračun u martu. Od 1945. do njegovog dolaska na vlast Srbija je bila iza BiH, a sada je odande zbog uspješne Srbije koja ih je prešišala otvoren lov na Vučića. Tako stoje stvari, uhvatila ih nervoza.

I njemu i Dačiću su puna usta licemerja EU (Ameriku u poslednje vreme retko pominju, sem da ona ima razumniji odnos prema Srbiji), jer neopravdano napada Republiku Srpsku i njen separatizam, pri čemu toj Evropi nije smetalo separatizam Kosova, nego traži od Vučića da normalizira odnose sa Prištinom, to jest zahtijeva uzajamno priznanje dvije zemlje. Isto važi i za Ukrajinu. Vučić ističe kako on Donjeck, Lugansk i Krim smatra teritorijom Ukrajine i zalaže se za njen teritorijalni integritet, a iz EU ga uporno uče i maltretiraju da uvede sankcije Rusiji. Neće to učiniti, a prekjuče je u naslovu na prvoj strani Politike priopćeno: „Siguran sam da Srbija neće skoro u EU“. Ljuti se zato što su zlobnici njegovo pozadinsko i odvojeno sjedište, iza dva paralelna reda na skupu u Davosu o Zapadnom Balkanu, protumačili kao da je bio izoliran i da je tako bio tretiran. Lepo je objasnio da je mogao birati gdje će se sjediti (u drugim prilikama je na određenom mjestu pisao njegovo ime) i da su ga zvali da sjedi u prvom redu (jeste jedna stolica bila prazna), ali ga nisu stavili tamo gdje je sedeo. Prosto nije htio da sedi u „tom čoporu“. Namerno se od „čopora“ odvojio, jer njima „smeta što je Srbija snažnija i što nisam dio čopora, što neću da sjedim u čoporu i što neću da govorim da su neki svjetski lideri ludaci“. Tu naravno misli na Putina, a na pitanje novinara da li misli da je Putin ratni zločinac nije odgovorio jer „nije analitičar“. ali ga nisu oni stavili tamo gdje je sedeo. Prosto nije htio da sedi u „tom čoporu“. Namerno se od „čopora“ odvojio, jer njima „smeta što je Srbija snažnija i što nisam dio čopora, što neću da sjedim u čoporu i što neću da govorim da su neki svjetski lideri ludaci“. Tu naravno misli na Putina, a na pitanje novinara da li misli da je Putin ratni zločinac nije odgovorio jer „nije analitičar“. ali ga nisu oni stavili tamo gdje je sedeo. Prosto nije htio da sedi u „tom čoporu“. Namerno se od „čopora“ odvojio, jer njima „smeta što je Srbija snažnija i što nisam dio čopora, što neću da sjedim u čoporu i što neću da govorim da su neki svjetski lideri ludaci“. Tu naravno misli na Putina, a na pitanje novinara da li misli da je Putin ratni zločinac nije odgovorio jer „nije analitičar“.

Ja mislim da se to što on govori dopada službenoj Rusiji i ovdašnjem ruskom ambasadoru, kojeg Vučić viđa poslije svakog važnog događaja i sa kojim očito ima puno zajedničkih tema. Od njega on saznaje šta je poželjno da se događa u Srbiji i njenoj okolini, koja je sve nestabilnija. Zaista su svuda učestali „incidenti“: ljudi se pitaju od kada se u Sarajevu skandira „Ubij Srbina“, kada to ni za vrijeme rata nismo čuli. U Crnoj Gori vlada haos i njen put ka EU je zaustavljen, o Kosovu smo već  pisali, tamo je najosetljivije, ali su tamo uleteli Amerikanci i zapretili, pa su svi akteri zaćutali. U Srbiji se rovari ponajviše: podigla se fašistička dreka Vagnerovaca, uz pomoć fašističkih falangi, od kojih je najveća Narodna patrola koja po Srbiji vrbuje Vagnerove plaćenike, koja po zidovima slika logo Vagnera i portrete Mladića, koja napada izbjeglice iz Rusije i preti da će im otimati ruske zastave ako se pojave na ulicama. U Novom Sadu prebijaju hrvatske glumce zbog „kazališta“ (umesto pozorišta, dabome), Firer (Davidović) se opet pojavio i demolirao kafanu u kojoj sede „rusofobi“. Za ove siledžije Vučić kaže da ih vagnerovci iskorišćavaju jer se nisu odrekli Čajkovskog, Dostojevskog i Tolstoja. Toga toliko ima da je jedan moj prijatelj rekao da mu se čini da je Srbija otišla do fašističkog đavola, kao poslije iranske (Homeinijeve) revolucije.

Predsjednik Srbije neće se sjediti s europskim „čoporom“, jer očito dobro razumije pravo značenje sankcije Rusiji, koje uvedene s naše strane ne mogu da joj naškode. Za njih nikada nije kasno,  kaže  Dejan Ilić, jer su one  simbolične: njima se osuđuje Putinov nacizam. Tu poruku Srbija neće poslati i Vučić i dobar dio Srbije su sa time saglasni. Protiv ruske invazije su se izjasnile 44 države Evrope, sve sem Srbije, jedne jedine. Zato Vučić u svojim komentarima vulgarizuje značaj sankcije i ponavlja da one u ovom slučaju ne bi imale smisla. Tu obično dodaje da je Srbija i sama ima teško iskustvo sa sankcijama. To su pominjali i drugi političari pred posljednje izbore govoreći kako su protiv sankcija Rusiji „jer smo ih mi imali i vidjeli da one pogađaju građane a ne vlast“. Pritom se ne objašnjava zašto su Ujedinjene nacije – tada i sa glasom Rusije – uvele sankcije Srbiji 1992. To se dogodilo te godine krajem maja, neposredno posle početka opsade Sarajeva, kada je u aprilu krenulo  streljanje sarajevskih građana sa Pala. Te i ostale strašne činjenice iz devedesetih, koje su bile djelo Miloševića i većinske Srbije, u našoj javnosti sve vrijeme ostaju zatamnjene.

Zato nije naodmet da ono vrijeme uporedimo sa sadašnjim, mada sada nema rata. Današnja Srbija je moralno i mentalno daleko više uništena nego onda. Sada se slabo diže glas protiv  sojuza  putinovsko-ruskog fašizma s njegovim radikalno-srpskim pandanom i jakom autokratijom. Ova gotovo otvorena povezanost širi se Srbijom i preliva ka njenim ranjivim susjedima, ne bi li se na tim osjetljivim mjestima zapatio neki oružani sukob, vjerojatno preko organiziranih dejstava raznih fašističkih/nacionalističkih grupa.