Ustavni je sud donio odluku koja bi mogla imati dalekosežne i zasad nesagledive posljedice za državni proračun Republike Hrvatske. Prihvatio je ustavnu tužbu bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Ive Lamešića i ukinuo pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda koji je tom bivšem pripadniku HVO-a odbio priznati prava i povlastice koje uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, pripadnici Oružanih snaga RH. Ustavni je sud odlukom u slučaju Lamešić širom otvorio vrata prihvaćanju i desetina ostalih identičnih ustavnih tužbi bivših pripadnika HVO-a koje čekaju na rješavanje pred tim sudom. Ona je, dakle, samo prva u nizu takvih odluka koje će na Ustavnom sudu uslijediti, piše Jutarnji list.

Troje sudaca bilo protiv

Odluka Ustavnog suda u slučaju Lamešić nije usvojena jednoglasno, nego većinom glasova. Od 11 ustavnih sudaca koji su bili na toj sjednici osam je glasalo za nju, dok su troje - Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović - glasali protiv te napisali izdvojeno mišljenje u kojem tvrde da je odluka koju je Ustavni sud većinom glasova donio - protuustavna i protuzakonita!

Ivo Lamešić je jedan od desetak hiljada pripadnika HVO-a kojima je u razdoblju od 1997. do smjene HDZ-a s vlasti 2000. tadašnje Ministarstvo odbrane dodijelilo status ratnih vojnih invalida (RVI). Rješenja MORH-a o dodjeli tog statusa pripadnicima HVO-a sličila su jedna drugome kao jaje jajetu. Oni kojima je taj status dodijeljen dobili su ga na temelju navodnog ranjavanja na južnom bojištu 1993. i 1994. godine, nerijetko na istom mjestu i istog datuma. Svima su invalidnost stečenu u ratu, kao i stupanj invalidnosti potvrdile liječničke komisije iz BiH, a MORH ih je bez ikakve provjere potvrdio. Većinu tih rješenja potpisali su tadašnji visoki dužnosnici MORH-a, general bojnik Ljubo Ćesić Rojs i general, u to doba stožerni brigadir, Marinko Krešić, koji je bio na čelu personalne uprave MORH-a. General Rojs će kasnije tvrditi da je to bila politička odluka tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i ministra odbrane Gojka Šuška kojom se željelo pomoći pripadnicima HVO-a.

Iz odluke Ustavnog suda vidljivo je da je i u slučaju Ive Lamešića, pripadnika jedinice HVO-a iz Orašja u Bosanskoj Posavini, službenu prijavu o njegovu ratnom stradavanju 26. 2. 1997. potpisao tadašnji zapovjednik Specijalne postrojbe MORH-a, general bojnik Ljubo Ćesić Rojs. Prema Rojsovoj prijavi, Lamešić je u ljeto 1993. stradao "na južnom bojištu" tako što je stao na nagaznu minu, koja mu je raznijela stopalo i polomila obje potkoljenice. Liječnička prvostupanjska komisija iz Orašja Lamešiću je još 1996. izdala potvrdu o trajnom stopostotnom invaliditetu, a MORH mu je u maju 1997. na temelju Rojsove prijave o ranjavanju "na južnom bojištu" i bez propitivanja valjanosti potvrde liječničke komisije iz Orašja dao status stopostotnog ratnog vojnog invalida, "koji je od 1. svibnja 1992. do 30. lipnja 1996. sudjelovao u obrani suvereniteta RH". Potvrda MORH-a koja se Lamešiću izdaje radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu u Hrvatskoj nosi potpis tadašnjeg načelnik

Oko desetak hiljada ovakvih odluka o dodjeli statusa RVI koje je MORH krajem devedesetih "naštancao" pripadnicima HVO-a nikada nisu službeno uručene. Nakon poraza HDZ-a na izborima i smjene vlasti 2000. vjerojatno bi i ostale u arhivima MORH-a da dio tih rješenja, točnije njihovih kopija, nije 2002. na misteriozan način "iscurio" iz MORH-a. Dio pripadnika HVO-a je na temelju tih rješenja počeo dizati tužbe protiv Hrvatske tražeći da im hrvatska država prizna sva prava koja imaju i hrvatski ratni vojni invalidi pripadnici hrvatskih Oružanih snaga, a to znači ne samo braniteljsku mirovinu nego i ostala financijska prava koja taj status osigurava: osobnu invalidninu (koja u slučaju većeg stupnja invaliditeta može bit veća i od mirovine), dodatak na tuđu njegu i pomoć, ortopedske dodatke, stambeno zbrinjavanje... Kao odvjetnici koji su zastupali HVO-ovce u tužbama protiv hrvatske države pojavili su se pravnici koji su 90-ih bili zaposleni u MORH-u, ali su nakon 2000. dali otkaze i otvorili odvjetničke urede. Jedan od njih, Mate Knezović, zastupa pred sudovima i Ivu Lamešića, ali i desetine drugih pripadnika HVO-a.

Nakon povratka HDZ-a na vlast početkom 2004. tadašnju Sanaderovu Vladu i njegovu ministricu branitelja Jadranku Kosor dočekao je i problem tužbi koje su u sve većem broju protiv države počeli podnositi pripadnici HVO-a koji su u rukama imali MORH-ova rješenja iz 90-ih o statusu ratnog vojnog invalida. Svjesna prijetnje po hrvatski državni proračun, Sanaderova Vlada 1. lipnja 2006. sklopila je međudržavni ugovor s BiH. Taj je ugovor sadržavao svojevrsni "džentlmenski dogovor" s pripadnicima HVO-a: Hrvatska im se obavezala isplaćivati braniteljske mirovine (i danas hrvatsku mirovinu, prema najnovijim podacima HZMO-a, prima 6.766 bivših članova HVO-a, u prosječnom iznosu od 3.803 kune), ali ne i ostala financijska prava koja s osnove invaliditeta uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, pripadnici hrvatskih Oružanih snaga, kao što su osobna invalidnina, naknada za tuđu njegu i pomoć, ortopedska pomagala, stambeno zbrinjavanje i slično. Prema međudržavnom ugovoru iz 2006. vlasnici MORH-ovih rješenja o statusu ratnih vojnih invalida iz redova HVO-a ta invalidska prava ostvaruju u BiH, prema tamošnjim zakonima.

Međutim, Lamešić i više stotina HVO-ovaca nisu bili zadovoljni onim što im je osigurano ugovorom s BiH iz 2006. pa su "nedžentlmenski" nastavili s tužbama protiv Republike Hrvatske.

Kad je 2012. SDP-ovac Fred Matić preuzeo dužnost ministra branitelja, u Ministarstvo su počele pristizati presude s milionskim iznosima kojima sudovi pripadnicima HVO-a priznaju pravo na zaostale invalidnine i druga davanja temeljem MORH-ovih potvrda iz devedesetih.

Milanović ‘presjekao‘ dotok presuda

Da bi zaustavila dotok presuda koje bi državni proračun izložile nepredviđenim i velikim izdacima, Milanovićeva Vlada u Zakon o pravima hrvatskih branitelja u decembru 2012. ugradila je novi članak 42. prema kojem će se ništavnim proglasiti svako MORH-ovo rješenje o priznanju statusa ratnog vojnog invalida osobama "koje nisu sudjelovale u odbrani suvereniteta Republike Hrvatske". Do kraja 2013. Ministarstvo branitelja je na temelju tog članka provelo reviziju MORH-ovih rješenja iz 90-ih kojima su statusi ratnih vojnih invalida podijeljeni pripadnicima HVO-a i proglasilo ih nezakonitima, uz obrazloženje da članovi HVO-a nisu sudjelovali u odbrani suvereniteta Republike Hrvatske i na nalaze se u registru hrvatskih branitelja.

HVO-ovci su u januaru 2014. zatražili ocjenu ustavnosti te zakonske odredbe, tvrdeći da je protuustavna jer im se njome retroaktivno oduzimaju status i prava dodijeljeni devedesetih. Ustavni je sud, međutim, četiri godine taj zahtjev držao u ladici, da bi 2018. postupak ocjene ustavnosti obustavio uz obrazloženje da sporna zakonska odredba više nije na snazi jer se od studenoga 2017. primjenjuje novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja.

Upravni sudovi, međutim, pogotovo nakon donošenja novog "Medvedova" Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz 2017., zatrpavani su pojedinačnim tužbama bivših pripadnika HVO-a kojima je Ministarstvo branitelja 2013. poništilo status ratnih vojnih invalida. Suočen s velikim prilivom njihovih tužbi, Visoki upravni sud je 23. rujna 2020. donio oglednu presudu u kojoj je zauzeo pravno stajalište da status hrvatskog ratnog vojnog invalida u Hrvatskoj ne mogu imati osobe koje nisu sudjelovale u odbrani suvereniteta Republike Hrvatske i nisu u registru branitelja. Slijedom tog stava, Visoki upravni sud u protekle dvije godine donio je više desetaka, a pojedini izvori tvrde i više stotina pravomoćnih presuda kojima su odbijene tužbe pripadnika HVO-a protiv hrvatske države. Među njima je u tužba HVO-ovca Ive Lamešića.

Ustavni sud, međutim, u svojoj odluci kojom usvaja Lamešićevu ustavnu tužbu i ukida pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda ističe da radi zaštite načela dobrog upravljanja i u općem interesu, država može ispravljati svoje greške "čak i onda kad su te greške posljedica njezina vlastitog nemara", ali to mora učinit dosljedno i pravovremeno. U ovom slučaju, ističe se u odluci većine u Ustavnom sudu, država to nije učinila na vrijeme pa je povrijedila načelo stečenih prava i legitimnih očekivanja građana, odnosno ustavno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud u odluci ističe i da Visoki upravni sud, odbijajući Lamešićevu tužbu protiv države, nije uzeo u obzir da je u novembru 2017. stupio na snagu novi Zakon o pravima branitelja, u čijem 139. članku stoji da će se zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a koji su ostvarili status HRVI i pravo na osobnu invalidninu, piše Jutarnji list.