Tajnovita ukrajinska brigada Bratstvo sastavljena je isključivo od dobrovoljaca. Njezini su pripadnici dio ukrajinskih specijalnih jedinica i njihova je uloga u ratu vrlo bitna, no za razliku od drugih pripadnika ukrajinskih snaga, ako ih ruske jedinice uhvate ili zarobe, Kijev će službeno reći da za njih nikad nije niti čuo. Bratstvo, naime, djeluje duboko iza neprijateljskih linija - na teritoriju Ruske Federacije.

Nekolicina njezinih operativaca pristala je razgovarati s Danielom Boffeyjem, novinarom britanskoga Guardiana koji izvještava iz Kijeva, kojem su ispričali neke od dijelova svojih zadataka i svoja iskustva s bojišta preko granice. Boffey ističe da je njihove priče nemoguće neovisno provjeriti te ih stoga treba uzeti s rezervom, ali da su vrlo uvjerljive i kredibilne.

Prijetnja Rusima

"Vrlo nam je lako prijeći rusku granicu", rekao je 21-godišnji Vladislav, najmlađi od tri pripadnika jedinice Bratstvo s kojima je razgovarao Guardian. Taras ima 23 godine, a njihov zapovjednik Oleksij, njihova veza sa službenim ukrajinskim snagama, ima 39. Vladislavova poruka glavna je svrha postojanja Bratstva i razlog što su u medijima odlučili progovoriti o svojim akcijama - žele da ruske snage strahuju od ukrajinskog djelovanja. Njih su trojica pili kafu u Parku Tarasa Ševčenka u Kijevu, na privremenom dopustu između operacija i obuke, odjeveni u civilnu odjeću: traperice, jakne i majice s kapuljačama. Taras je rekao da su se nedavno vratili s jednostavne operacije.

"Naša je grupa morala odnijeti određenu količinu eksploziva na teritorij Rusije i ostaviti ga na određenom mjestu. Ne znam za koga i za koju je namjenu bio taj eksploziv, no znam sigurno da su neki ljudi u Rusiji spremni pomoći Ukrajincima", ispričao je. Oleksij kaže da dolazi iz obavještajnog miljea, no većina njegovih vojnika unovačeni su ili kao civili ili kao najbistriji pripadnici drugih dobrovoljnih jedinica. Njihovi mali timovi, od četiri ili pet vojnika, procjenjuju gdje su najsigurnije rute ulaska u Rusiju. Katkad proučavaju puteve kojima se koriste goveda, katkad se konsultiraju sa švercerima koji su prije rata koristili iste puteve za krijumčarenje. Jednom prilikom dobili su misiju zarobiti ili ubiti visokorangiranog časnika FSB-a koji je, prema Vladislavovim riječima, radio blizu granice s Ukrajinom, ali na ruskoj strani.

"Imali smo putanju njegovog automobila i odlučili smo postaviti zasjedu", kazao je Vladislav. Čekali su satima, ali auto nije stigao. Kad su morali odustati, imali su novi problem - kako se vratiti u Ukrajinu.

"Naišli smo na graničnu stanicu s ruskim čuvarima. Napali smo ih, bilo nas je četiri na četiri. Ubili smo tri Rusa i lakše ranili jednoga. Zarobili smo ga, prevezli na teritorij Ukrajine i predali ukrajinskoj vojsci u ruke", rekao je Vladislav.

Njihova je grupa prošla znatno bolje od stražara - samo je jedan bio ranjen u ruku. Nema svaka priča sretan završetak. Na Božić prošle godine četvorica njihovih kolega ubijena su desetak kilometara iza granice s Rusijom, nedaleko od Brjanska. Oleksij se prisjeća šoka kad su sljedeći dan fotografije njihovih ubijenih suboraca objavljene na ruskim kanalima Telegram. Ruske RIA Novosti objavile su tad da su muškarci nosili "kratke puške SIG Sauer, uređaje za komunikaciju i navigaciju te četiri bombe ukupne snage od oko 40 kilograma TNT-a".

"Svi smo bili u šoku", rekao je Oleksej.

"Oni su bili naši najbolji borci. Nismo se brinuli za njih i bili smo sigurni da će sve biti u redu. Ne znamo detalje, ali pretpostavljamo da su slučajno ušli u drugu liniju ruske odbrane, a ispred nje su bile mine".

Taras otkriva da je njegova najuspješnija operacija bila prije šest sedmica.

"Imali smo zadaću uništiti ruski helikopter koji je prevozio dužnosnike ruskog Ministarstva unutarnjih poslova", rekao je Taras.

"Kad smo prvi put ušli, laserski nišan nije radio zbog lošeg vremena. Idući put, za sedam dana, pokušali smo ponovno". Krenuli su u 7 ujutro, proveli noć na zadanoj lokaciji i čuli helikopter sljedećeg jutra. Mali dron koji su nosili potvrdio im je da je to isti helikopter.

"Ispalili smo raketu na njega s četiri kilometra. Nismo vidjeli pogodak, ali čuli smo eksploziju, a onda smo brzo pobjegli", kazao je. Čak i ako nisu ubili dužnosnike, Taras smatra da je operacija bila uspješna.

"Pokazali smo da možemo ući na ruski teritorij i pokazali smo Rusima da Ukrajinci mogu djelovati tamo. Nakon što su otkrili naše sabotere na svojem teritoriju, moraju slati vojnike da ih nađu, a to urušava moral", zaključio je Taras.