"Prošla su vremena kada je Srbija postavljala zid na rijeci Drini i pravila blokade i govorila protiv ljudi u Republici Srpskoj da bi, valjda sebi, napravila nešto bolju poziciju. Srbija nema pravo i ne smije da odustane od podrške Republici Srpskoj, ma koja sila da traži da uvede sankcije protiv naših ljudi, pripadnika našeg naroda“, rekao je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije za RTS, aludirajući na sankcije koje je Slobodan Milošević 1993. godine uveo tadašnjem rukovodstvu RS-a.

Sagovornici Danasa tvrde da Vučić ponovo zaboravlja da je bio dio režima koji je imao nesporni kontinuitet sa politikom uvođenja sankcija Srbima zapadno od Drine.

Napominju i da on po starom običaju pravi lažne diskontinuitete i kontinuitete, kada mu kako odgovara, a najnoviji diskontinuitet je sa Slobodanom Miloševićem, čiji je svojevremeno bio ministar i to nekoliko godina nakon postavljanja granice na Drini.

Podsjetimo, Srbija je 1993. godine uvela sankcije političkom rukovodstvu Srba u Bosni i Hercegovini, koje je kontroliralo teritorije na lijevoj obali Drine – Biljani Plavšić, Momčilu Krajišniku, Radovanu Karadžiću, Nikoli Koljeviću, presuđenim ratnim zločincima.

Razlog je bio što su politički vrh, ali i Skupština Republike Srpske odbacili jedan u nizu mirovnih sporazuma kojima se željelo zaustavljanje krvavog rata u BiH.

Riječ je bila o Vens-Owenovom mirovnom prijedlogu pod kapom Ujedinjenih nacija koji je predviđao podjelu BiH na deset kantona, raspoređenih tako da nijedan od naroda nema mogućnost da poveže sve kantone u kojima je većina. Rukovodstvo sa Pala odbacilo je taj prijedlog i onda su uslijedile političke i ekonomske sankcije koje su najviše pogodile same građane u RS-u.

Odluku o uvođenju sankcija donijela je manjinska Vlada Srbije na čijem čelu je bio Nikola Šainović, a koju su podržavali Vučićevi radikali, koji su kasnije uskratili podršku toj vladi.

„Kod Vučića ne postoji ‘juče’ kada se radi o njegovim interesima. Sve što mu ne odgovara pravi se da je zaboravio, odnosno preko toga prelazi i po sopstvenom nahođenju pravi lažne kontinuitete i diskontinuitete. Tako stalno napada vlast koju smo dobili poslije 5. oktobra 2000. godine, čiju politiku je u mnogome preuzeo. A sada, na neki način, kritikuje i Miloševića zbog uvođenja sankcija Republici Srpskoj 1993“, kaže Dragomir Anđelković, politički analitičar.

Prema njegovim riječima, Vučić kaže toga više neće biti, a pravi se da je zaboravio da je nekoliko godina poslije Miloševićeve blokade na Drini i neprijateljskih mjera prema Biljani Plavšić i nekim drugim funkcionerima RS koji nisu bili spremni da mu se dodvoravaju, on sa još nekoliko prvaka SRS-a ušao u koaliciju sa SPS-om i dobio ministarsko mjesto.

„Znači, i te kako je bio dio režima koji je imao nesporni kontinuitet sa politikom uvođenja sankcija Srbima zapadno od Drine, od kojih se sada ograđuje kao da sa njim nemaju nikakvu vezu. To u mnogome posredno govori o iskrenosti podrške koju sada pruža Banjaluci. Srbija je dužna – kao garant Dejtonskog sporazuma, ali i pošto je prema svom Ustavu matična država srpskog naroda ma gdje on bio – da stane iza RS sa punom energijom, istom sa kojom bi morala da brani i svaki pedalj svoje teritorije“, smatra Anđelković.

Dodaje da je, uostalom, Vučiću RS kao i Kosovo ili bilo šta drugo od srpskih nacionalnih interesa, samo moneta za potkusurivanje. Na stranu njegove prazne patriotske riječi.

Miodrag Gavrilović, poslanik i potpredsjednik Demokaratske stranke, smatra da uvijek ima ljepšeg i boljeg načina iskazivanja podrške sunarodnicima od toga da se konstantno potencira konfrontacija i sukob.

„Zamislite samo kako to ‘ohrabrujuće’ zvuči kad Vučić kaže da Srbija nema pravo i ne smije da odustane od podrške ljudima u Republici Srpskoj, pa makar oni bili i posljednji na kugli zemaljskoj. Žele li ti ljudi da budu ‘posljednji’ na kugli zemaljskoj. Solidarnost, pažnja, saradnja, razumijevanje, znanje – to su vrijednosti koje treba zajedno da njegujemo sa našim sunarodnicima gdje god oni živjeli“, kaže Gavrilović.

On ističe da vraćati čitavu javnost u prošlost i podsjećati na sopstvene lične greške, bez osjećaja odgovornosti za podizanje barikada i granica prema KiM, veoma zabrinjava.

„Čovjek koji se prema jednom dijelu srpskog naroda ponaša kao da traži oproštaj (Republika Srpska) prema drugomm dijelu srpskog naroda (Kosovo) se ponaša kao maćeha ukazuje da ne vidi cijeli narod kao jedan, već ga dijeli i jednima podilazi, a druge zaobilazi. Nacionalna politika vođena retorikom uvijek daje katastrofalne rezultate i uvijek služi interesima kapitala, ili ima loše rezultate“, napominje poslanik DS.

On smatra i da je krajnje prizemno kada Vučić kaže – mi smo dali novac Srpskoj, umesto da govori o lijepim primerima nacionalne saradnje.

„Svoditi saradnju na davanje novca sigurno ne stavlja ljude u prvi plan“, zaključuje Gavrilović.