Piše: SENAD AVDIĆ

Čuli ste, naravno, za slučaj „sprinterke“ iz Somalije Nasre Abukar Ali i poznato vam je sve o njenom poznatom nastupu na Univerzijadi koja se održava u kineskom gradu Chengu. O njenoj trci na 100 metara više se posljednjih dana govori nego o onom bljesku crne munje - Usaina Bolta prije 15 godina na Olimpijadi, također, u Kini i rušenju svjetskog rekorda u najkraćoj trkačkoj atletskoj disciplini.

TRČI, NASRO,TRČI

Čuli ste, naravno, i onaj prastari vić o rekordu Crne Gore u trci na sto metara: rekord iznosi, i to vam je poznato, 60 metara!

Dakle, punačka somalijska rekreativka Nasra Abukar Ali je, za razliku od crnogorskog rekordera, istrčala cijelu dionicu od stotinu metara. Doduše, vrijeme koje je postigla i nije bog zna čemu, trebalo joj je 21, 81 sekunda da se dogodi do cilja: pobjednica je bila dvostruko brža. Nakon trke kada se atletski i ostali svijet počeo šegačiti s njenim nastupom, Abukar Ali se pravdala da je boljela noga, a da je kojim slučajem bila zdrava nagarila bi ona po kineskom tartanu, išla bi ispod 20 sekundi.

Nije ovo prvi put da somalijski atletičari na velikim sportskim manifestacijama bivaju izloženi porugama i ismijavanju zbog skromnih rezultata. Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru izvjesna je Maryan Nuh Muse 400 metara istrčala sa 1,10 minuta, 20-ak sekundi sporije od najsporije natjecateljke. Sličnih autsdajderskih nastupa predstavnika te zemlje bili smo svjedoci i na drugim sportskim spektaklima. Malo ko se zbog tih podjednako ekstremno groznih rezultata naslađivao, šegačio, ibretio crnim rekordima somalijskih atletičarki. Prvo, jer se poštuje sveto olimpijsko načelo o prednostima učešća nad rezultatima i drugo, jer je respektirana natjecateljska volja i sportski entuzijazam žena koje dolaze iz zemlje u kojoj one baš i nisu rado viđene na sportskim borilištima. Nakon nastupa na velikim svjetskim takmičenjima somalijske sportašice žalile su se da im vjerski ekstremisti prijete smrću budući da u ovoj zemlji smatraju da ženama nije dopuštena ta vrsta luksuza.  

Rezultatski debakl i planetarna bruka njihove atletičarke na Univerzijadi u Kini razbjesnile su vlasti u Somaliji i prislile ih na hitru reakciju. Posebnu dimenziju toj nacionalnoj sramoti osigurale su tvrdnje da je somalijsku sprinterku na natjecanju u Kinu pogurala familijarna veza s čelnikom Atletskog saveza te zemlje.

Ministar sporta Somalije incident na Univerzijadi ocijenio je nacionalnom sramotom. „Ono što se danas dogodilo nije predstavljanje somalijskog naroda. Izvinjavamo se somalijskom naordu“ , poručio je ministar Mohamed Barre Muhamed .

Društvene mreže su danima zatrpane ogorčenim porukama poput sljedećeg: „Obeshrabrujuće je svjedočiti tako nesposobnoj Vladi. Kako su mogli izabrati tako nepripremljenu djevojku da predstavlja Somaliju na natjecanju“ , napisao je jedan Somalijac poručujući da se taj skandal jako loše „odražava na međunarodni ugled naše zemlje“.

PORODIČNE (BEZ)VRIJEDNOSTI

Ministarstvo sporta ubrzo je smijenilo predsjednicu Somalijske atletske federacije koja je svoju rodicu Nasru Abukar Ali počastila putovanjem na Univerzijadu u Kinu. Istraga je pokazala da stvari nisu čiste ni sa studentskom organizacijom koja tvrdi da nije delegirala somalijsku sprinterku za ovo globalno sportsko natjecanje.

U danima u kojima se svijet zajebavao sportskim skandalom koji je nastao kao izravna posljedica nepotističke prakse u jednoj od najnerazvijenijih zemalja svijeta, javnost u Bosni i Hercegovini zatrpavana je sve novijim, bestidnijim i samouvjerenijim demonstracijama ovdašnjeg podivljalog nepotizma. „Ministar Ramo Isak i njegov sin Anel, federalni poslanik, vozili su se službenim helikopterom u Potočare“. „U NIP-u bjesni sukob familije Čampare i Ademovića“. „Napadi na Sebiju su udar na političku ostavštinu Alije Izetbegovića“ . „Abdulah Skaka je po dvije porodične linije potomak Mladih Muslimana“. „Sarajevske fakultete vode djeca bivših i sadašnjih profesora i političara“. „Rođak Nijaza Skenderagića u Nadzornom odboru Elektroprivrede BiH“. „U državnim institucijama nema seksa, jer su svi jedni drugim rođacima“ ...

Ovo je samo letimičan kolaž, uzgredni pregled najsvježijih naslova, ili njihova neznatna modifikacija i simplifikacija.

Bruka li i skandalizira endemski nepotizam i familijarno korporativno upravljanje državom i njenim resursima Bosnu i Hercegovinu, smije li se i nama normalan svijet zbog toga? Naravno da bruka i da je legitimiše kao beznadežnu državu i pretpolitičko, tribalističko društvo.

MARATONCI TRČE PORODIČNI KRUG

Vlast u Somaliji, jednoj od najsiromašnijih država, demokratski potkapacitiranoj i podijeljenoj, kaznila je aktere skandala koji ju je osramotio u svijetu. Budite toliko neoggovorni i operisani od uvida u surovu realnost pa pokušajte zamisliti nekog ministra ovdje kod nas koji bi kaznio svog činovnika zbog urušavanja ugleda zemlje instrumentima nepotističke prakse?! Probajte zamisliti ubogu ministricu  Sanju Vlaisavljević koja bi se suprotstavila ako bi nekog sportaša amatera, ili umjetnika - diletanta u svijet poslao Dragan Čović. Ili kantonalnog ministra, porodičnog zaštitara Kenana Magodu koji bi odbio da „pripazi“ nekog, genetski predestiniranog antitalenta kojeg su mu preporučili Elmedin Konaković  ili Nermin Nikšić.   

Savezna Republika Somalija je islamska država, šerijat je primarni izvor nacionalnog prava i ne može biti usvojen niti jedan zakon koji bi bio u koliziji sa šerijatskim načelima. Davno sam napisao, da najveći problem sa Strankom demokratske akcije nije taj što želi izgraditi islamsku državu, nego što je nesposobna uspostaviti bilo kakvu državu, koja bi bila koliko-toliko pravna, demokratska i socijalna. To isto vrijedi i za političke derivate koji su se u međuvremenu odvojili od „temeljne“ stranke donoseći samo one promjene čiji je osnovni cilj da sve ostane isto!

Somalija ima kudikamo manje problema od nas: njih brukaju sprinteri, a nas dugoprugaši, ohrndali, beskurpulozni maratonci, potomci rahmetli Pantelije, zbog kojih za pristojnim svijetom kasnimo cijeli jedan (počasni) krug!