Čapljina je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Grad cvijet kako ga mediji nazivaju. Po popisu (mjerodavnom) iz 1991. godine u Čapljini je živjelo 7.672 (27.5%) Bošnjaka dok danas po popisu iz 2013. u Čapljini živi 4 .41 (17.4%).

Neki koji nisu upućeni u ratne neprilike ovog grada rekli bi da se desila neka od svojevrsnih seoba međutim stvarno stanje je potpuno drugačije. Bošnjaci Čapljine prošli su torture zloglasnih "mejdana smrti" poput logora Gabela, Dretelj, Heliodrom i drugi. Neki na stravičan način pogubljeni, za neke se i nakon 28 godina od rata ne zna dok su ostali protjerani sa svojih ognjišta i svoj spas našli u mnogim svjetskim zemljama, a neki u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, piše portal Politički.ba.

Imovina Bošnjaka je pljačkana, kuće rušene i paljene u nadi njihovih komšija da se više nikad neće vratit. Od ukupno osam džamija srušeno je sedam, piše Inat.ba.

Ali i pored svega 1998. godine kreće povratak Bošnjaka na svoja ognjišta, svoju djedovinu i svoj grunt. Otpori da se to ne ostvari bili su nadljudski, tada od "službenih predstavnika" hrvatakog naroda. O njihovoj politici u tom periodu ne treba puno pričati dovoljna je činjenica da je Visoki predstavnik u BiH nekim zabranio rad i smjenio ih sa funkcija.

Međutim upornost predstavnika bošnjačke politike dovela je do sporazuma s HDZ-om, Bošnjacima su pripale dvije rukovodeće pozicije, odnosno dva šefa službi od njih devet u Gradskoj upravi.

Ovo se poštovalo dvije-tri godine, da bi se ove dvije pozicije svele samo na jednu, a od 2006. godine Bošnjaci nisu bili ni na jednoj rukovodećoj poziciji u Čapljini.

Također, u međuvremenu je ukinuta pozicija predsjedavajućeg Općinskog vijeća, a uvedena je funkcija zamjenika načelnika Općine koji opet dolazi iz reda hrvatskog naroda, baš kao i načelnik, kako bi se Bošnjaci potpuno marginalizirali, a oni koji uđu u Gradsko vijeće Čapljina nizašta se ne pitaju.

U općinskim/gradskim službama u proteklih 20 godina do tri je Bošnjaka bilo uposleno, sada trenutno dva, od ukupno 130 uposlenih. Bošnjaka nema ni na jednoj rukovodećoj poziciji. U javnim preduzećima i ustanovama kojima je Općina/Grad osnivač isto tako nema uposlenih Bošnjaka, a na rukovodećim pozicijama nema niko osim direktora osnovne škole (po bosanskom planu i programu).

Čapljina nema ni predsjednika Gradskog vijeća koji bi trebao da dolazi iz reda nehrvatskog naroda (jer je gradonačelnik Hrvat).

Međutim većina koju čini HDZ odbija da izabere predsjedavajućeg te Vijeće ne funkcioniše u punom kapacitetu.

"Nositelji evropskih vrijednosti" kako sebe vole nazivati vođe hrvatske politike u BiH neprestano krše i ustav i zakone ove države na lokalnom nivou, dok se u institucijama BiH i FBiH grčevito bore za svoja prava koja poređenja radi ne daju drugim narodima tamo gdje su oni vlast.

Tako su još jednom pokazali licemjerstvo na domaćem terenu.

Bošnjaci vozare i svoj posao traže u komšijskom Mostaru, bave se poljoprivredom i voćarstvom rađaju se i školuju u Čapljini, života ima i bit će ga još u nadi da će stvari krenuti na bolje i da će im se vratit status koji im i pripada.