U Dječjem vrtiću Trnsko u Zagrebu jedna odgojiteljica se, prema tvrdnjama roditelja, odnosila neprimjereno prema djeci, lijepila im je usta selotejpom i vezala ruke. Prosvjetna inspekcija donijela je rješenje o povredi radne discipline te preporučila izricanje opomene odgojiteljici uz mogućnost otkaza. Majka četverogodišnjeg djeteta kojemu se to dogodilo za HRT je ispričala slijed događaja.

- Jedna majka je u četvrtom mjesecu u grupi našeg vrtića napisala da se njezinu djetetu zalijepila pik-traka na usta. Na to se nadovezao još jedan roditelj. Naša teta rekla je da je to bila igra i da ona nije pokušala to spriječiti, da su oni to međusobno radili, da su i vezali ruke, da su se igrali policajca i lopova. Jedno vrijeme bilo je zatišje vezano za to. Nakon toga smo mi roditelji pokrenuli na našoj WhatsApp grupi temu o tome čije dijete priča, čije dijete ne priča. Bilo je roditelja čija djeca pričaju i onih čija ne pričaju. Jedan roditelj odlučio je sve prijaviti ravnateljici jer je mislio, naravno, da to nije istina, da su to samo priče. No, ravnateljica je sazvala naše odgojiteljice. To je bio, mislim, četvrtak. U petak je dobila nova saznanja. Netko je došao i priznao da je vidio tetu u tom činu, navodi majka.

RAZGOVOR S RAVNATELJICOM

U ponedjeljak je, dodaje, nju ravnateljica osobno nazvala prije podneva te predložila razgovor kod nje.

- Ja sam se isti dan odazvala. Psihologinja i ravnateljica posjele su me i rekle da se, nažalost, prema svim utvrđenim činjenicama i dokazima, mom djetetu to dogodilo, da mu je teta u svrhu kazne zalijepila selotejp na usta jer se, prema njihovim navodima, on u tom trenutku beljio, rekao neku prostu riječ ili takvo što. Ja dotad nisam imala opaske ni od teta, ni od nekog odgojitelja da on radi takve stvari. Nismo imali nikakvu komunikaciju o tome. Dobar dan, doviđenja, to je bilo to od komunikacije s tom tetom. Tog istog dana sastanak je održan sa svim roditeljima u grupi. Ravnateljica je na tom sastanku potvrdila da je događaj istinit. Nije nam smjela reći detalje, niti kako je doznala, niti ja znam tko joj je to rekao. Tako su svi saznali. Bilo je i pozitivnih i negativnih komentara roditelja, naravno. Svi smo bili skeptični vezano za to, je li to zaista istina. Nažalost, nitko nam nije mogao reći da je to tako, to nam je priznao taj i taj, i dandanas se to ne zna, kaže majka.

Čekala je, navodi, mjerodavne institucije kojima je ravnateljica prijavila da nešto poduzmu, počnu pokretati postupak.

- U međuvremenu nas je socijalna kontaktirala, bili smo kod njih na razgovoru. Tog dana kada smo bili u socijalnom, bili smo i u policiji da nas pitaju kako smo saznali to, te su rekli da će se ispitati svi ostali. Na kraju to već dosta dugo traje, od svibnja. Ja sam počela zvati sve službe, ministarstva, agenciju, prosvjetnu inspekciju. I jedna gospođa iz Grada mi je rekla da nazovem prosvjetnu i prijavim taj slučaj. Ja sam to napravila i dobila nakon toga dopis prosvjetne inspekcije da se prema utvrđenim činjenicama dječacima to dogodilo te da su oni, koliko ja sad shvaćam, naložili da ravnateljica može dati opomenu pred otkaz, a na Vijeću je da postupi prema službi, prema protokolu i da je nedopustivo da se to djeci radi. Ja sam tu imala neki vjetar u leđa zato što sam napokon dobila dokaz da je to stvarno djetetu napravljeno. I opet sam počela sve zvati, sve samo da vidim kako bih ih mogla zaštititi. Čekala sam i naravno to Vijeće jer ravnateljica je dala prijedlog da joj se da otkaz. Vijeće je prošli utorak izglasalo da se ta odgojiteljica vraća na svoje radno mjesto. I tu sam ja, nažalost, došla do zida gdje jednostavno više nisam imala izbora, nego da ovako istupim u javnost da svi čuju tu priču i da se oni koji moraju trgnu i spase našu djecu da ih takvi odgojitelji ne čuvaju, kaže majka.

Nada se, ističe, da će institucije odraditi svoj posao.

OČEKIVALA IZVINJENJE

- Kada mi je ravnateljica to rekla, počela sam plakati. Kad sam saznala da odgojiteljice trenutačno nema i da je na bolovanju, bila sam mirna, ali kad je izglasano da se može vratiti, kada je već izglasano da ona ostaje, tada nas je uhvatio još veći strah. Jer to znači da se sutra može vratiti. Ako sutra ponovno ode na bolovanje, ne znamo kamo bi došla. Nitko nam ne daje odgovor na to i to je grozno. Dijete je trenutačno dobro s obzirom na to da je to bilo prije nekoliko mjeseci. Prije nego što smo mi saznali sve to, bio je period kad je imao jake noćne more. Budio se noću, vrištao je - nemoj me dirati. Tu i tamo još ima trenutke kad se budi noću i vrišti, ali to nije svakodnevno. Ponekad se to dogodi. Tjedan dana uopće nije htio ići u vrtić. Nekoliko puta sam ga samo pitala, nisam o tome htjela izravno razgovarati s njim svakodnevno jer to bi bilo previše za njega. Samo sam ga pitala koja ga je teta danas čuvala, s obzirom na to da se izmjenjuju. Koja je danas teta, kako ti se sviđa... I on mi je samo u jednom trenutku rekao da je ta teta na bolovanju, ali da on ne bi htio da se ona vrati i da kad se ona vrati, on mene moli da više ne ide u vrtić. I otad smo stali, nismo ga htjeli više o tome ispitivati. Mislim da bi njemu bilo teško da se ona vrati.

Pokušavam sada, zaključuje, na sve načine spriječiti taj dolazak.

- Ta osoba u tih nekoliko mjeseci otkad se to dogodilo i saznalo nije pokušala stupiti u kontakt s nama, možda da nam se ispriča, da kaže da joj je žao. Nismo to dobili. Jedino nam se ispričala ravnateljica koja je rekla da joj je žao što smo uopće morali to proživljavati, što trenutačno to proživljavamo. Iskreno ne znam što bih napravila. Kad bih dovela svoje dijete, dvoje sad imam ondje, ne znam kako bih reagirala. Naravno, nisam takva osoba, ne bih ništa loše napravila. Vjerojatno bih uzela dijete i odvela ga kući, kaže majka za HRT.