Sjedinjene Države, i zapadne liberalne demokracije, u zadnjih su nekoliko dana na međunarodnoj političkoj sceni dobile više uzastopnih simboličkih udaraca iz kojeg bismo mogli izvući zaključak kako nekad moćni Zapad više nije globalno dominantna sila čijoj se volji ‘ostatak svijeta‘ mora prilagoditi ili čak pokoriti. Postaje očigledno da taj ‘ostatak svijeta‘, predvođen Kinom i Indijom, više kroz međunarodne institucije ne dopušta formuliranje pa forsiranje najznačajnijih zapadnih inicijativa, ako u njima ne prepoznaju nacionalne interese.

Konkretno: sama činjenica da se više zapadnih lidera nakon skupa G20 trsilo objasniti kako rezolucija o Ukrajini - ključna tema skupa - nije poraz zapadnih liberalnih demokracija, iako je sasvim jasno da je dio članica blokirao osudu Rusije kao napadača, pokazatelj je kako zapadna diplomatska mašinerija više ne može orkestrirati političku osudu čak niti brutalne agresije na neovisnu državu. Istodobno, skup G20 u New Delhiju indijski je premijer Nerandra Modi praktično iskoristio za promociju Indije kao globalne supersile, dok kineski predsjednik Xi Jinping niti nije pohodio skup, ali su istupi kineskih diplomata pažljivo praćeni zbog više inicijativa. Usporedno s G20 skupom, američki predsjednik Joe Biden demonstrirao je izjavama urušavanje uvjerljivosti američke vanjske politike do razine kakvu se nije moglo zamisliti do prije američke kaotično-panične evakuacije iz Afganistana.

NEKA NOVA  KINESKA PRAVILA

Komentirajući odnose s Kinom, Joe Biden poručio je kako on ne želi zauzdati Kinu, što je argumentirao tezom kako su Kinezi ti koji uvode neka nova pravila u međunarodnoj trgovini, a za što je kao primjer naveo zabranu kineskim državnim dužnosnicima korištenja iPhonea. Bilo je čudno da je Biden uopće spomenuo tu zabranu jer je nedavno zbog nje došlo do epskog kolapsa vrijednosti Appleovih dionica od oko 3 posto, zbog čega je kompanija u dva trgovinska dana izgubila oko 200 milijardi dolara.

Biden je u toj izjavi prešutio kako on nastavlja obračuna tarifama i raznim tehnološkim zabranama Kini koji otpočeo još Donald Trump, a sada javno gunđa zbog tobože neobičnih mjera Kine, koje su dio istog trgovinskog sukoba. A već sami gubitak na tržišnoj kapitalizaciji Applea prokazao je trgovinski rat koji forsira Bijela kuća kao autodestruktivnu politiku.

Naime, dosadašnje trgovinske zabrane Americi su donijele povećanje trgovinskog deficita, kao i nastavak rasta javnog duga, a ne njegovo smanjivanje. I najnovija američka zabrana izvoza naprednih čipova u Kinu već se također pokazala blamažom jer je kineski Huawei u međuvremenu sam proizveo napredne 5G čipove te ih predstavio u najnovijem izdanju flagship mobitela. Istodobno, postalo je jasno kako će Zapad vjerojatno imati više štete od kineske zabrane izvoza rijetkih minerala i metala koji se koriste u proizvodnji baterija, nego što će Kina patiti zbog niza zabrana transfera tehnologija. Itd., itd..

Drugi simbolički čin mijenjanja pozicija američke vanjske politike sigurno jest to što danas šef Bijele kuće mora javno glorificirati razvoj političko-ekonomskih odnosa s liderima Komunističke partije Vijetnama, države koja je tijekom 20-godišnjeg rata od 1955. do 1975. zabilježila između 1 do 3 milijuna ljudskih žrtava, ali i izgubila 20 posto džungli te 20-50 posto šume mangrova, tijekom sukoba s američkim oružanim snagama. Danas američka politika predstavlja približavanje Vijetnamu kao širenje neke vrste političkog koridora prema Kini, ali jasno je da je zapravo razrušeni i izmučeni Vijetnam izrastao u gospodarsku supersilu s 100 milijuna stanovnika te s kompanijama koje počinju privlačiti pažnju na najvišoj svjetskoj razini. Amerikanci ih još od Clintona više ne mogu izbjeći kao silu u regiji, a Vijetnam postaje sve moćniji.

Primjerice, vijetnamska kompanija za proizvodnju e-automobila osnovana prije samo šest godina, Vinfast, sredinom je prošlog mjeseca doživjela spekulativnu eksploziju vrijednosti malog udjela dionica u slobodnoj trgovini, koja je njezinu tržišnu kapitalizaciju dovela na razinu višu od američkih divova kao što su Ford ili GM. Iako je kasnije cijena dionice Vinfasta pala (kapitalizacija se zadržala na 40-ak milijardi dolara), sama činjenica da je mlada vijetnamska firma nadrasla američke automobilske divove prema kapitalizaciji ima ogromnu simboličku vrijednost ako se procjenjuje razina lagane, ali nezaustavljive erozije američke hegemonije u međunarodnim odnosima nakon 2. svjetskog rata.

Treba podsjetiti da je posebnu težinu režiranoj promociji Indije kao nove supersile na skupu G20 prethodila impresivna indijska misija na Mjesec koja je uspješno okončana slijetanjem na pozicije gdje nitko ranije nije uspio te frenetičnim slavljem velikog broja indijskih inženjera. Takvo supstancijalno slavlje, koje sigurno predstavlja značajnu povijesnu točku, Sjedinjene Države dugo nisu imale.

Sve u svemu, učvršćuje se dojam da se globalni balans političke moći i utjecaja ubrzano seli iz smjera Zapada prema Istoku.

Stoga nije čudno da se diplomatski poraz na G20 predstavnici velikih zapadnih liberalnih demokracijama upravo žestoko trude prikazati kao pobjedu. „Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je da summit čelnika G20 u New Delhiju nije nužno mjesto za očekivati diplomatski napredak u ratu Rusije protiv Ukrajine“, piše Bloomberg te donosi Macronovu izjavu da je većina članica G20 ipak osudila rat u Ukrajini.

NEUGODNA SITUACIJA

Šefica američkog Treasurya neugodnu situaciju u kojoj su se našle zapadne liberalne demokracije razvodnjuje tezom kako usvojena deklaracija jednostavno nije poraz Zapada: „Janet Yellen odbacila je optužbe da je G20 razvodnio svoje stajalište o Ukrajini tijekom vikenda, hvalila je summit o postignućima svjetskih čelnika u povećanju financiranja za gospodarstva u razvoju...

Yellen je branila zajedničku izjavu dogovorenu na kraju summita u New Delhiju, rekavši da je ‘suštinski vrlo snažna‘ u formulaciji o sukobu u Ukrajini. Kompromisni dokument je kritiziran jer je izbacio neke od najagresivnijih osuda ruskog rata u Ukrajini u usporedbi s posljednjim summitom G20 na Baliju. Komunike je osudio teritorijalne akvizicije silom i napade na civile i infrastrukturu, dok je pozivao na poštivanje međunarodnog prava. ‘SAD ne vidi da ovaj jezik ni na koji način slabi stav G20 o Ukrajini‘, rekla je Yellen. ‘Jasno je da je bilo teško pronaći jezik koji bi zadovoljio SAD i druge zemlje, ali osjećali smo da želimo jak jezik, i suštinski jak jezik, a ovaj je suštinski bio vrlo jak‘“, piše Financial Times.

Kad vam šefica financija najveće svjetske ekonomske sile govori o tome da su tražili i našli ‘suštinski jak jezik‘ to se može interpretirati da su naišli na suštinski problem.

Označuje li zadnji G20 summit simbolički kraj ere globalne političko-ekonomske dominacije Zapada? Da.

(Jutarnji list)