Posljednja događanja na Kosovu su jako zabrinjavajuća ne samo po pitanju odnosa Srbije i Kosova već i po pitanju mira i stabilnost u cijeloj regiji, kaže u intervjuu za Danas Josip Juratović, šef Komiteta za Zapadni Balkan njemačkog Bundestaga.

Na Kosovu se u nedjelju dogodio oružani napad. Kako Vi vidite posljednja dešavanja na Kosovu i da li je, prema Vašem mišljenju, na djelu bio teroristički akt?

Nisam stručnjak za pravo ali u onom momentu kada su napadnuti i ubijeni službenici državnih organa od strane paravojnih postrojbi se u svakom slučaju može govoriti o terorističkom aktu.

Koju je poruku poslala Srbija svijetu proglašavanjem Dana žalosti? Podsjetiću samo da su srpski tabolidi ubijene Srbe proglasili herojima.

Proglašavanjem dana žalosti zbog čina koje su napravile paravojne strukture od strane Srba na Kosovu je izazvalo ogromno zgražavanje ne samo u regiji nego širom svijeta. Tim više što proglašavanje poginulih pripadnika paravojne organizacije, institucije Srbije potiču mlade ljude da počine sličan čin jer u tome vide herojstvo. Najviše me žalosti jer je nova generacija koja nije ni rođena za vreme rata devedesetih, već toliko izmanipulirana lažnim mitom, te je ponovno spremna da gine za propale politike režima poput onih iz vremena Slobodana Miloševića. Stoga ovi ubijeni mladići nisu heroji nego žrtve propalih politika građenih na lažnim mitovima koji već trideset godina predstavljaju Srbiju kao naopuzdanog partnera.

Kakav je stav Njemačke prema onome što se desilo i da li u režimu predsjednika Vučića vide krivca za ono što se dešava na Kosovu?

Očigledno je da tko god stoji iza tog pokušaja propale pobune Srba na Kosovu, da je Vučić dugoročno stvarao klimu i samo je bilo pitanje kada će se nešto slično dogoditi. Koncentracija moći koju je akumulirao Aleksandar Vučić došla je na naplatu, jer je izgubio kontrolu na cijelim režimom koji je on sam stvarao, te je postao žrtva vlastitih ambicija. Kosovo je koristio kao paravan za svoju promašenu unutarnju politiku te je potezima poput pozivanja na bojkot izbora, povlačenjem članova institucija od strane Srba na Kosovu, otvorio prostor u kojemu su se mogle razvijati nekontrolirano kriminalne organizacije. A tko kontrolira sve te kriminalne organizacije i tko sve stoji iza njih još nije jasno.

Na koji način Njemačka, odnosno EU može da utiče na Srbiju i Vučića da se sukobi ne dešavaju? Priča se o sankcijama Srbiji, šta Vi mislite o tome?

Iz iskustva znam da sankcije ne štete političarima nego samo narodu. Ja već cijelo vrijeme upozoravam na to da se daljnja pomoć Srbiji kondicionira društvenim političkim razvojem te zemlje. Tim mislim da se stvore zakonski okviri i politika koja će jačati institucije prije svega neovisno i učinkovito sudstvo, jer je pored nacionalizma najveća rak rana Srbije a i ostalih zemalja u regiji kriminal i korupcija. Dakle daljnja pomoć mora ovisiti o učinkovitosti suzbijanja kriminala i korupcije pri čemu sam mišljenja da za to Vučić i njegova stranka nemaju dovoljno energije. Drugim riječima, treba jačati demokratske institucije i profesionalnost ljudi u tim institucijama.

Prema Vašem mišljenju, koliki je uticaj Rusije na Vučića, s obzirom na to da se nakon oružanog sukoba na Kosovu prvo sastao sa ambasadorom Rusije u Beogradu?

Sastanak Vučića s ambasadorom Rusije po mom mišljenju nema nikakvog posebnog značaja posto je Vučić cijelo vrijeme koketirao i sa Zapadom. Tako da je po meni taj sastanak samo jedna od mnogobrojnih Vučićevih predstava za javnost i trebao je koristiti da bi se pred srpskim narodom pokazalo da Srbi imaju sigurnog partnera u Rusiji i time manevarskog prostora.

Generalno, kako vidite vladavinu Vučića u posljednjih 12 godina? Šta mislite, dokle će sjediti na dvije stolice? Postoji li mehanizam da se Srbija vrati na demokratski put?

Otpuštanjem vlade premijerke Brnabić i objavljivanjem novih izbora u decembru je po meni pokušaj da još jednom legitimira svoj autokratski sustav koji je izgradio u toku svoje dvanaestogodišnje vladavine. Mišljenja sam da ovog puta neće tako lako proći, jer više neće dobiti podršku od dijela međunarodne zajednice za stabilokraciju kako bi se zadržali mir i stabilnost u regiji koji je ovim zadnjim činom ozbiljno narušen. Što se tiče sjedenja na dvije stolice , niti Rusija a niti Zapad vise to nece tolerirati. S gledišta Zapada je konačno svima jasno da strategiji stabilokracije mora doći kraj i da se Srbija mora vratiti na demokratski put stvaranjem jakih držvanih institucija, na temeljima demokratskih vrijednosti, jer je to jedini način da se Srbija ozbiljno vrati na put u EU koja joj je prirodno okruženje.

U medijima i javnosti se može čuti da je Zapad popustljiv prema Vučiću. Šta Vi mislite?

S time se apsolutno ne slažem, dapače manevarski prostor Vučića je sve uži i sve više pod pritiskom jasne odluke kojim putem će voditi Srbiju u njenu budućnost. Upravo je taj pritisak međunarodne zajednice doveo ne samo Srbiju nego i susjednu BiH s Miloradom Dodikom ali i zbivanja u Crnoj Gori su natjerali Vučica u kut, gdje mora svoju politiku ogoliti i srpskom narodu reći kamo ih vodi. Različite priče koje su bile namijenjene zapadu, istoku i domaćoj publici očito vise ne prolaze.

Ima li odgovornosti međunarodne zajednice za ovo što se dešava između Srbije i Kosova, odnosno u cijelom regionu?

Iako sam mišljenja da su za sudbinu naroda Zapadnog Balkana prije svega odgovorni njihovi političari, moram priznati da im je međunarodna zajednica i tu politiku olakšala. Previše je onih bilo koji su bez ikakve strategije oko budućnosti Zapadnog Balkana uz pomoć kojekakvih samozvanih eksperata doprinijeli tome da su ljudi i politika u regiji totalno izgubili orijentaciju.

Zato je moj prijedlog, da treba dalje nastaviti sa projektima kao sto je Berlinski proces, u uskoj suradnji ne samo sa šefovima vlada nego i s parlamentarcima i civilnim društvom. Što se, pak, tiče daljneg procesa ulaska u Europsku uniju, njega treba staviti na ler tako dugo dok se ne izgrade profesionalne institucije s koje ce moći profesionalno sa predstavnicima EU usklađivati put u EU. Ali u ovom trenutku je po mom mišljenju najbitnije da prvo Kvinta da Srbiji jasnu političku perspektivu i traži pouzdane saveznike u institucijama Srbije s kojima će prije svega osigurati mir i stabilnost unutar Srbije, te omogućiti da se demokratske snage mogu normalno razvijati kako ne bi došlo do anarhije i sukoba među građanima. Svijet i prijatelji Srbije žele jaku i stabilnu Srbiju na temeljima demokratskih vrijednosti, koja će biti pouzdani partner za mir i stabilnost u cijeloj regiji a ne njena opasnost.