Bivši reprezentativac Hrvatske i nekadašnji član Chelseaja Mario Stanić u intervjuu za Index.hr govorio je o brojnim temama, a jedna od njih se odnosila i na Sarajevo.

Stanić je rođeni Sarajlija, dijete je Željezničara, za kojeg i danas navija, a toga se ne stidi. Za Index je govorio o brojnim temama, a jedna se odnosila i na rat u našoj zemlji.

“U tom trenutku nisam imao dovoljan nivo svijesti. U tom trenutku sam bio klinac koji je samo želio igrati fudbal i uživati u onome što najviše volim raditi. Sve do trenutka dok nije ‘puklo‘ u Sarajevu, sve do trenutka dok se nije desila ta najgora vrsta buđenja, ja sam živio u svom nekom svijetu zarobljen u ideji da je svije romantično mjesto”, rekao je Stanić, a potom dodao:

“Sve dok nije nastupilo to triježnjenje. To je dio mog života o kojem nerado pričam. Dok sam igrao u Parmi, strani su me novinari često pitali slično pitanje, ali uvijek sam osjećao neku vrstu nelagode kad bih morao pričati o tome. Zašto? Zato što sam nakon mjesec dana od početka rata u Sarajevu otišao, spasio sam se zahvaljujući fudbalu.”

Nerado se sjeća tih dana.

“Sve što sam u životu stekao, zaradio, sve ono što sam danas ja zahvaljujući fudbalu. I kad znam da sam nakon mjesec dana izašao iz tih strahota, a da su ljudi ostali tamo četiri godine, onda nemam nikakvo pravo… Znao bih reći stranim novinarima, kada bi me pitali kako je bilo tih dana u Sarajevu, da ne pitaju mene to, nego da dođu kod tih ljudi i sa njima razgovaraju jer sam ja zahvaljujući fudbalu uspio otići i započeti neki drugi živo.“, rekao je Stanić.

On je potom poručio da, kada je iz Sarajeva u aprilu 1992. godine stigao u Dinamo, da se osjećao kao da je ratni profiter.

“Jesu li mi to u Sarajevu zamjerili? Ne znam, dobro pitanje, ali ne znam. Živimo u vremenima gdje se svašta zamjera, ali s druge strane, mi neko zamjera to što sam otišao, prihvatljivo mi je. Mogu razumjeti zašto. Neko vrijeme sam se osjećao kao neka vrsta ratnog profitera. To me grizlo. Kad sam došao u Dinamo, imao sam velikih oscilacija. Bio sam uvjeren da ću se za mjesec dana vratiti u Sarajevo i da to što se događalo nije moguće. Veliki dio mene nije prihvaćao da je u Sarajevu to moguće. Šta sam ja znao, klinac od 19, 20 godina. Svi su pričali: “Bit će rata, bit će rata.‘‘ Ja to nisam doživljavao. Ma gdje će biti rata u Sarajevu? Desilo se upravo suprotno, a to je sramota ljudskog roda”, rekao je Stanić.