Velika većina onih koji spajaju kraj s krajem pomoć potraži u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, koji obilježava 90 godina postojanja. Svoje temelje Caritas je postavio davne 1942. godine zbrinjavajući ratnu siročad, a od tada do danas utočište je mnogima koji nemaju kamo.

Miljenko Jurušić, korisnik Prihvatilišta za beskućnike, bio je uspješan bjelovarski poduzetnik. U jednom danu ostao je bez svega i našao se na ulici. 

- Imao sam dva stana, ostao bez njih. Pranje novca je u pitanju, kaže.

Jedna kriva životna odluka dovela ga je do toga da posljednjih pet godina živi kao beskućnik. Utočište je pronašao u prihvatilištu za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. 

- Jako je dobra hrana, gospođa voditeljica je dobra, uvjeti su dobri, kaže.

Prihvatilište djeluje sedam godina. U njemu su do sada boravila 552 korisnika. Namijenjeno je isključivo muškim osobama. Korisnici mogu doći jedino s uputnicom Centra za socijalnu skrb. Trenutno ondje boravi 16 korisnika. 

Iva Hrvačić, voditeljica Prihvatilišta za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, ističe da su prije korisnici bili puno mlađi,  u dobi od 18 do 30 godina, a sada je najčešće riječ o ljudima od oko 55 godina. 

- To je dob kada izgube posao, a nisu dovoljno stari za mirovinu, govori Hrvačić. 

Nakon prometne nesreće na ulici se našao i Jadranko Palčec. Život ga nije mazio, ali on se ne predaje.

- Ja sam tu u kuhinji, volontiram, kuham. Imam dva vrta. Po kući radim, znam gletati jer sam građevinac, uvijek sve popravke napravim i tako mi prođe vrijeme. Imam probleme s kičmom. Vratit ću se u svoj posao, doktor mi produljuje svake dvije godine, a ja to ne mogu čekati. Tako će mi do mirovine, a ja imam 51 godinu, ne mogu ja to čekati. Moram ići raditi, rekao je. 

Više u prilogu HRT-a.