Piše: SENAD AVDIĆ

Nekoliko dana nakon hapšenja predsjednika Suda BiH Ranka Debevca i Osmana Mehmedagića, bivšeg direktora OSA-e, Milorad Dodik je kazao da je "privođenjem Debevca postalo sporno sve što je Sud Bosne i Hercegovine radio."

U općoj, zamornoj inflaciji Dodikovih javnih nastupa posljednjih dana ova je njegova izjava promakla ispod radara čak i onih kojima to nipošto ne bi smjela - liderima "političkog Sarajeva", kako ih Dodik pežorativno naziva.

Da ova Dodikova izjava nije data tek tako, „ofrlje“ i izvan konkretnog  konteksta, mogli smo se uvjeriti jučer tokom sjednice Doma naroda Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine. Rasprava o Izvještaju Centralne izborne komisije kliznula je u diskusiju o legitimnosti članova CIK-a. Koliko se može zaključiti iz šturih medijskih izvještaja tu je priču (hvatajući se za šlagvort kojeg je prethodno dao stranački šef Dodik) „zakotrljala“ SNSD-ova zastupnica Snježana Novaković- Bursać. Ona je dovela u pitanje legitimnost izbora članova CIK-a izabranih u martu 2020. godine u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, da bi konzekventno dovela u pitanje u odluke Suda Bosne i Hercegovine koji je odbacio žalbe na ta imenovanja. Pominjala je Bursać-Stanković, pored ostalih, Dragana Mektića, tadašnjeg zastupnika SDS-a, vrijeđajući ga i tvrdeći da on nije mogao glasati za srpske članove CIK-a. 

DUPLI PAS U DOMU NARODA

Njen kolega Sredoje Nović nastavio je u istom tonu ocjenjujući hapšenje visokih dužnosnika pravosuđa i objavještajne zajednice zabrinjavajućim.

No, čini se da su diskusije dvoje zastupnika iz Kluba Srba (kao i prethodni Dodikov „centaršut“) samo poslužile kao osnova za diskusiju zastupnika Dragana Čovića, lidera Hrvatske demokratske zajednice kojom je zaoštrio pitanje legitimiteta čanova CIK-a.

„Sadašnji CIK je izabran sukladno nalogu SDA i partnera u trenutku kada su imali dovoljnu većinu u Predstavničkom domu mimo zakona i mimo ustava prekršivši proceduru natječaja kako bi napravio kaos u izbornom procesu“, kazao je Čović

Zastupnici Šefik Džaferović (SDA) i Dženan Đonlagić (DF) opovrgli su Čovićevu tvrdnju da je „mimo zakona prekršena procedura“. Podsjetili su ga da je Predstavnički dom reagirao (u skladu sa svojim ovlastima) tek nakon što je prije toga procedura izbora novih članova CIK-a probila sve zakonski utvrđene rokove.

(Nije zgoreg podsjetiti da je na čelu Komisije za izbor članova CIK-a bio Milan Tegeltija, tadašnji predsjednik VSTV-a, a današnji Dodikov savjetnik, sportski radnik i vokalno-instrumentalni solista).

Čovićeva tvrdnja da su sadašnji CIK izabrali „SDA i tadašnji partneri“ je formalan tačan, ali i nepotpun. Neki važni tadašnji „partneri“ Stranke demokratske akcije koji su činili parlamentarnu većinu su danas partneri Čovića i HDZ-a. Dakle, zastupnici Socijaldemokratske partije i Naše stranke su glasali za nove članove CIK-a, a pored njih to su uradili i zastupnici Srpske demokratske stranke, Partije demokratskog progresa i Demokratske fronte.

Primjera radi, na isti način će , ako se u Parlementu Federacije BiH Marin Vukoja progura u Ustavni sud BiH, biti pogrešno i maliciozno reći da su ga izabrali „HDZ BiH i partneri“: Vukoja bi, desili se to, bio izbor vladajuće parlamentarne većine.

ŠTA BI ČOVIĆ VOLIO

Podjednako je, hajdemo ne biti grubi, podmuklo Čovićevo povezivanje hapšenja Debevca i Mehmedagića sa izborom članova CIK-a. „Volio bih da državne institucije neće utvrditi kako su oni za koje sam kazao kada su uhapšeni da je to za plakanje, da su iz sjene upravljali tim procesom po volji jednog pojedinca, jedne obitelji“.

Ono, dakle, što bi Dragan Čović „ne bi volio“ (a folira, jer bi skakao do neba kada bi se njegove insinuacije obistinile)  „institucije ne utvrde“ jeste da su Debevec i Mehmedagić utjecali na presude Suda BiH. Prema presudi iz aprila 2022. „aktuelni članovi Središnje Izborne komisije BiH izabrani u skaldu sa Izbornim  zakonom“. Odnosno: „Sud je na stanovištu da je Predstavnički dom PS BiH ...postupao neposredno i u skladu sa ustavnim ovlaštenjima Parlamentarne Skupštine  BiH i prema relevantnim propisima Izbornog zakona BiH, na koji je način osigurao da CIK ima sedam članova u skladu sa članom 2.5 Izbornog zakona BiH“, pisalo je u obrazloženju odluke Suda BiH“.

Ako bismo se ovdje bavili detaljima, onda bi se  trebalo podsjetiti da je Tužiteljstvo BiH po čijem su nalogu Ranko Debevac i Osman Mehmedagić lišeni slobode njih dvojicu inkriminišu za neovlašteno prisluškivanje koje je vršeno u drugoj polovini 2020. godine, dakle dvije godine prije ove presude Suda BiH. Da pokušamo oponašati Čovića u onome u čemu je on najjači -  ignorantskom cinizmu: neka mirno spava, neosnovani su njegovi strahovi da je citirana presuda zgotovljena u kuhinju Debevec-Mehmedagić i „po volji jendog pojedinca i jedne obitelji“.

Dragan Čović, koji ima bogato iskustvo sa sudovima, dobro zna da sudije djeluju po načelu samostalnosti i da niko ne može promijeniti presudu koja je pravomoćno donesena. Pa ni on, pa ni Dodik! Konačno, na citiranoj presudi kojom je potvrđena zakonitost izbora članova CIK-a od strane Predstavničkog doma PS BiH ne stoji potpis Ranka Debevca, predsjednika Suda,

Zastupnik Zlatko Miletić pitao je tokom sjednice kolege iz HDZ-a i SNSD-a ako i dalje osporavaju legitimitet članova CIK-a (čiji Izvještaj, uzgred mnije usvojen) zašto su uopće prihvatiili rezultate izbora koje je ta „ilegalna“ institucija provela i ozakonila?!

ZAŠTO ŠUTE NIKŠIĆ I KOJOVIĆ

Još jedno vrlo važno pitanje otvara se „na marginama“ sinhroniziranog ataka Dodika i Čovića na Centralnu izbornu komisiju i pokušaja da se njeni članovi bezmalo kriminaliziraju dovođenjem u besmislenu korelaciju sa Rankom Debevcem i Osmanom Mehmedagićem. Zašto su u cijeloj ovoj podloj harangi ne oglašavaju oni koje je Čović nazvao bivšim „partnerima SDA“, odnosno saučesnicima u „nezakonitom kršenju procedure“. Nermin Nikšić, aktuelni lider SDP-a BiH bio je jedan od zastupnika koji su u PD Parlamentarne Skupštine podržali izbor članova CIK-a. Učinio je to i Predrag Kojović, zastupnik Naše stranke. Njih bi dvojica trebali (pa možda i morali) da bi zaštitili vlastiti krhki politički kredibilitet reći da li su tada glasali po političkoj savjesti ili da bi ispunili želje onog omraženog pojedinca i njegove fatalne obitelji? Ako njihove stranke nemaju valjane argumente kojim bi objasnili motive da pravnom naturščiku Marinu Vukoji osiguraju stolicu u Ustavnom sudu BiH, onda u slučaju CIK-a i kampanje obaranja sudske odluke o izboru njihovih članova nemaju pravo da se brane šutnjom.