Objašnjavaju mi već 31 godinu da je bolje da me nema. Međutim provedba presuda Evropskog suda za ljudska prava omogućila bi ljudima poput Peđe Kojovića, Igora Stojanovića, Saše Magazinovića, Ilijaza Pilava, Dragana Miokovića, pa i mene, ne samo da glasaju, već i da budu birani na cijelom području Bosne i Hercegovine. Zato su optužbe, ne samo protiv mene, već i protiv Naše stranke, paradoksalne, kazala je za “Slobodnu Bosnu” zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić.

Jurišić je za "SB" govorila o presudi koju je donio Europski sud za ljudska prava i slobode u predmetu Kovačević, odnosno medijskim pisanjima vezano za ovu tematiku, posjeti Srebrenici u utorak (9. januara) kada se u entitetu Republika Srpska obilježavao neustavni dan RS-a, ali i o položajima povratničkih porodica, te pravima LGBTIQ osoba u našoj zemlji.

Bili ste u Srebrenici kada se u enitetu RS obilježavao neustavni 9. januar. Koliko je Vama lično važno da ste bili baš tada u Potočarima, te kako ocjenjujete neke komentare koji ovu Vašu posjetu (kao i kolega Stojanovića i Miokovića) ocjenjuju “populističkom”?

Tog dana planirala sam posjetiti povratničku porodicu u Istočnoj Bosni, čiji je član napadnut prošle godine. O tome nisam obavještavala javnost prije svega kako porodica ne bi eventualno bila izložena neprijatnostima. Posjete i aktivnosti su intenzivnije nego što se to prezentira i nema potrebe za isticanjem poduzetih mjera i aktivnosti. U skladu sa svojim ovlastima i mogućnostima nastojim djelovati. One su veće u drugim resorima i drugim nivoima vlasti.

Udruženje Pokret “Majke enklave Srebrenice i Žepe” pozvale su me da 9. januara zajedno sa majkama i žrtvama odam počast žrtvama genocida u Potočarima. Nisam imala nikakve dvojbe oko odazivanja ovom pozivu. Da nisam otišla i odala počast žrtvama, da ništa nisam preduzela iz svoje nadležnosti, neki bi komentarisali zašto ništa nisam uradila, te zašto nisam reagovala.

Svašta je predsjednik RS-a Milorad Dodik kazao 9. januara, između ostaloga pitao je šta američki ambasador u BiH Michael Murphy ima sa obilježavanjem 9. januara - neustavnog "dana RS", poručujući kako on "nije dobrodošao" u taj entitet. Koliko su drske, ali i opasne ove njegove izjave?

Blaga je formulacija da su ovakve izjave drske, a opasnost treba da procjenjuju agencije za provedbu zakona. S obzirom da mene pitate, ocjena ko je dobrodošao, a ko nije u Republiku Srpsku, te događaji i manifestacije i ovog 9. januara povodom neustavnog Dana Republike Srpske loše utiču na političku stabilnost u Bosni i Hercegovini.

10 mjeseci je prošlo od napada na bračni par Memišević

Proteklu godinu svjedočimo provokacijama, ali i napadima na povratnike u BiH. Od Višegrada i Memiševića koji su brutalno pretučeni, užasne provokacije kada je u dvorištu kuće Edina Salaharevića bačena košarkaška lopta, do posljedica premlaćivanja u kojima je preminuo povratnik u Derventi Marko Mišić. Vidjeli smo i ovih dana je bilo provokacije u Vlasenici i Potočarima. Kamenovana je kuća srpske povratničke porodice Šantić za Božić kod Mostara. Šta mislite kuda sve ovo vodi, te da li vlast može uradit više za povratnike u RS-u osim obilazaka porodica što je do sada praksa?

Vlast je većini porodica, bračnom paru Ajši i Fadilu Memišević iz Omeragića kod Višegrada, Osmanu Mehanoviću iz Bratunca, Senadu Sejfiću iz Kamenice kod Zvornika, supruzi ubijenog Marka Mišića iz mjesta Brezici kod Dervente, Ljeposavi Petković iz Stošnice kod Zavidovića, te u brojnim drugim slučajevima pomogla u skladu sa svojim nadležnostima. Najbolje je da pitate povratnike. Međutim, pravdu, otkrivanje i sankcioniranje napadača i obeštećenje, a to uglavnom na prvom mjestu traže žrtve napada, mogu osigurati tužilaštva i sudovi. 10 mjeseci je prošlo od napada na bračni par Memišević, a još uvijek nema nikakvih naznaka da su počinitelji otkriveni.

Duška Jurišić sa Markovom suprugom Lucijom u Derventi (Foto: N1)

Ključni problem u većini slučajeva je sporost u radu tužilaštava. Nijedna optužnica još uvijek nije podignuta, a žrtva napada zahtijevaju veću efikasnost. Efikasni sudski postupci i stroge kazne za počinioce bile bi jasno upozorenje potencijalnim napadačima i izgrednicima.

Obilasci porodica, između ostalog, su skrenuli pažnju na potrebu stvaranja sigurnog okruženja za povratnike, a to je, prije svega, zadatak lokalnih zajednica, odnosno općina. Obilascima porodica i napadnutih povratnika, te obraćanjima u javnost zbog različitih vrsta pritisaka na ovu ranjivu grupu od medijskih tekstova, skrnavljenja vjerskih objekata, uskraćivanja dozvola za gradnju vjerskih objekata, upućivanja uvredljivih poruka i drugih postupaka, svaki put se skrene pažnja na političare, koji svojom zapaljivom retorikom ohrabruju napade i incidente. Ne samo da im nije ugodno, već neki svojim potezima daleko od očiju javnosti pokušavaju nastale štete popraviti.

Pokrenuta je medijska hajka

Krajem prošle godine Vaš advokat je obavijestio javnost kako bi demantirao tvrdnje kako ste Vi “umiješani u postupak osporavanja presude koju je donio Europski sud za ljudska prava i slobode u predmetu Kovačević”, reagirala je i Naša stranka. Zašto ste putem advokata odgovorili na ove optužbe, to nije praksa? Da li imate nakon svega ovoga nešto reći?

Naveli ste da je riječ o optužbama, koje je i Slobodna Bosna iznijela u više tekstova, a koje su nastale na osnovu izjave gospodina Slavena Kovačevića kako je dobio informaciju iz kuloara da sam agenticama dala punu podršku, a on to nije ni vidio ni čuo. Nijedan od medija, koji su objavili niz konfabulacija i lažnih vijesti nije me kontaktirao, ali je našao za shodno da prenese informaciju Slavena Kovačevića, koju nije ni vidio ni čuo, ali je dobio iz kuloara. Pokrenuta je medijska hajka, u kojoj je značajan doprinos dala i Slobodna Bosna. Na osnovu tekstova objavljenih u medijima oglasili su se zastupnici Demokratske fronte, Građanski savez, jedan novi član NES-a, inače doktor pravnih nauka da mi pojasni kako je bolje da me nema.

Objašnjavaju mi već 31 godinu da je bolje da me nema. Međutim provedba presuda Evropskog suda za ljudska prava omogućila bi ljudima poput Peđe Kojovića, Igora Stojanovića, Saše Magazinovića, Ilijaza Pilava, Dragana Miokovića, pa i mene, ne samo da glasaju, već i da budu birani na cijelom području Bosne i Hercegovine. Zato su optužbe, ne samo protiv mene, već i protiv Naše stranke, paradoksalne. Njihov cilj je diskreditacija, jer ko god nije u njihovoj fronti, savezu, stranci, protiv njih je, bar tako razmišljaju. Uporno vas tjeraju, a vi nikako da odete. Ne bi baš da vas likvidiraju, jer bi od vas mogli napraviti žrtvu i heroja. Konstantno vas omalovažavaju, a vi nastavljate dalje. Na kraju im preostaju kuloarske priče.

Da li ste zadovoljni radom Vijeća ministara BiH?

Ako me pitate kao predstavnika vlasti, moram naglasiti da zamjenici ministara nisu članovi Vijeća ministara BiH. Sigurno je da se moglo više i razumijem nezadovoljstvo građana. Za to više, potrebna je bila saglasnost svih partnera u vlasti, koje očigledno nije bilo. Krivci, odnosno krivac, je poznat. Činjenica je da je Vijeće ministara BiH skoro cijelu godinu završavalo brojne zaostatke i obaveze prethodnog saziva, te istovremeno izvršavalo planove godišnjih aktivnosti i što je najvažnije, na osnovu dogovora političkih lidera, razmatralo prijedloge za ispunjenje uslove kako bi Bosna i Hercegovina dobila početak pregovora za punopravno članstvo u Evropskoj uniji.

Zanima nas kakvi su Vaši odnosi sa resornim ministrom Sevlidom Hurtićem budući da je ranije bilo određenih varnica na toj relaciji?

Odnosi su jednako dobri kao naprimjer odnosi Sevlida Hurtića i Željka Komšića.

U Federaciji BiH je u pripremi zakon o istospolnim partnerstvima

U Sarajevu su do sada organizovane četiri Povorke ponosa, nije bilo zabilježenih incidenata. Homofobija, nasilje u porodici itd. su prisutni u bh. društvu. Koliko je važno da se u kontinuitetu podsjeća na prava LGBT osoba, te koliko je BiH napredovala u tom smislu u odnosu na EU kojoj težimo?

Prije 10 mjeseci napadnuti su LGBTIQ aktivisti u Banjaluci. Bez obzira što je snimak napada zabilježen nadzornim kamerama, bez obzira što je policija bila u blizini, istraga o tome se nije pomakla sa mrtve tačke.

U Federaciji BiH je u pripremi zakon o istospolnim partnerstvima, a potrebno je izraditi i pravilnik o načinu administrativne promjene spola.

LGBTIQ osobe su jedna od najranjivijih i najugroženijih grupa u Bosni i Hercegovini. Odgoj i obrazovanje je ključ rješenja. Huškačke poruke, koje su se prošlog marta mogle čuti u Banja Luci, bile su ulje na vatru odbacivanja, isključivanja, odbijanja. Incident u Banjaluci je  Bosnu i Hercegovinu, koja je napravila korak naprijed u pogledu prava LGBTIQ osoba, vratio dva koraka nazad.

Foto: Slobodna Bosna/Samir Saletović

Nasilje u porodici je problem, kojim se intenzivnije bavi većina zemalja svijeta u posljednjih 30tak godina. Nema savršenih odgovora i društava. Međutim, ubistva Nizame Hećimović i Emire Maslan karakteristična su zbog surovosti počinilaca. Ubica je snimao i emitirao uživo na online medijima ubistvo Nizame Hećimović, a i Nizama i Emira ubijene su u prisustvu svoje djece. Neke lekcije smo naučili, pa je broj osoba, žrtava nasilja, koje su utočište pronašle u sigurnim kućama nakon toga skoro udvostručen. Međutim nizom primjera i nakon toga mogu ilustrirati da svi u lancu odgovornosti, od policije, centara za socijalni rad, sigurnih kuća do tužilaštava i sudova mogu puno bolje raditi svoj posao. Lijek za društvo puno nasilnika, često sa stečenim ili naslijeđenim PTSP-ijem, djelotvoran je samo ako se dugotrajno koristi.

Razgovarala: Sanela GOJAK