Posljednjih sedmica u regionalnim medijima kruže zanimljive priče. Naime, spekulira se da Kuvajt planira ili je možda već počeo prebacivati stotinjak tenkova M-84AB koje je kupio iz bivše Jugoslavije natrag u tvornicu Đuro Đaković gdje su prvi put sastavljeni 1980-ih. Tamo će se navodno renovirati, a moguće i nadograditi, prije nego što ih se pošalje Ukrajini, koja će ih koristiti u ratu s Rusijom.

Izvještaji o dogovoru pojavila su se u srpskim, ali i hrvatskim medijima, a šest kuvajtskih M-84AB, navodno je prevezeno na kamionima kroz Sloveniju. Međutim, navodni transfer nisu potvrdile navedene strane. U hrvatskim medijima piše se tek da su u toku razgovori vodstva kompanije i Kuvajta o mogućoj prodaji najmanje 100 tenkova M-84 Đakoviću.

Ako je izvještaj tačan, to će biti drugi rat ovih tenkova za oslobađanje teritorija od osvajačke vojske. 1991. godine koristile su ih kuvajtske trupe kako bi pomogle u oslobađanju svoje zemlje od iračke okupacije, piše Popular Mechanics. M-84 bio je jugoslavenska licencno izgrađena kopija glavnog tenka Sovjetskog Saveza T-72. To znači da bi Ukrajini bilo relativno lako integrirati ih u službu, jer već ima mnogo različitih verzija T-72.

Hrvatska će zauzvrat dobiti tenkove od Njemačke?

Veliki transfer M-84 mogao bi biti pucanj u prazno za ukrajinske snage, jer se isporuke zapadnih tenkova usporavaju ulazeći u treću godinu ruske invazije. Nadalje, kuvajtska varijanta M-84AB može se pohvaliti znatno snažnijim motorom, čvršćim oklopom i superiornim sistemom upravljanja paljbom u usporedbi s ranim T-72.

Navodno će hrvatsku nadogradnju i donaciju kuvajtskih M-84 Njemačka vratiti u naturi, te bi Hrvatskoj mogla prebaciti 24 tenka Panzer 87 (novokupljena od Švicarske). Hrvatska ratna avijacija u međuvremenu je u Ukrajinu prebacilo i dva laka teretna zrakoplova Antonov An-32, koji se od 2014. nalaze u skladištu zagrebačke zračne luke.

M-84: Kako je jugoslavenski ‘Super T-72’ završio u Kuvajtu

Na početku Hladnog rata, neutralna Jugoslavija uvezla je stotine tenkova Sherman, M47 Patton, T-34/85 i T-55 s obje strane Željezne zavjese. Ali do 1970-ih željeli su moderne tenkove koje bi mogli proizvoditi u zemlji.

Tokom posjete Moskvi 1978., jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito uvjerio je sovjetskog vođu Leonida Brežnjeva da proda licencu koja bi omogućila proizvodnju najnovijeg sovjetskog tenka za masovnu proizvodnju T-72  za 39 miliona dolara. Ali zakonske i druge dozvole su još uvijek ostavljale puno posla za Jugoslavene s malim industrijskim sektorom.

U konačnici, više od 250 firmi širom Jugoslavije dalo je komponente, a finalna montaža se odvijala u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu. Nakon prototipa vozila T-72MJ dovršenog 1983., uslijedilo je 10 predprodukcijskih vozila i masovna proizvodnja 1985. godine.

Prva serija od 370 tenkova M-84 imala je većinu istih osnovnih karakteristika kao i izvozni tenk T-72M: tenk niskog profila (visine 2,18 metara) s tročlanom posadom, dizelski motor V46-6 od 760 konjskih snaga i snažan 2A46 125-milimetarski top koji se puni rotirajućim automatskim punjačem u stilu vrtuljka s 20 metaka i još 22 rezervna u odjeljku za posadu. Sve to bilo je podržano koaksijalnim i kupolskim mitraljezima, te izbacivačem dimnih granata s 12 metaka. Dok je trup M-84 pravljen od kompozitnih materijala za poboljšanu zaštitu, kupola je bila od čistog lijevanog čelika. 

Jugoslavenska varijanta imala je superiorne značajke

Međutim, M-84 se razlikovao od originala u jednom kritičnom pogledu – superiornom domaćem razvoju senzora i sistema za kontrolu vatre. Računar za upravljanje paljbom M-84 bilo je prepun značajki za svoje vrijeme: meteorološki senzor za mjerenje brzine vjetra i vlažnosti, i računari dizajnirana za praćenje kretanja tenka i njegove mete.

Međutim, prilagodbe na poboljšanom modelu M-84A smanjile su dijelove koji se dijele s T-72 na samo 40 posto. Kuvajtsku vojsku zaintrigirao je M-84A, pa su jedan testirali u odnosu na američki M1A1 Abrams u pustinji.

Abramsov sistem goriva se pokvario, što je Jugoslaviju dovelo do ugovora za 200 tenkova po cijeni od 1,58 milijuna dolara po komadu. Kuvajtski prilagođeni M-84AB imali su 200 malih promjena, uključujući različite radio uređaje, dodani reflektor, prilagodbe za pustinje i pomoćnu pogonsku jedinicu postavljenu na komandne tenkove M-84ABK.

Tenkovi M-84 u brutalnoj bitci za Vukovar

Samo nekoliko mjeseci nakon oslobođenja Kuvajta, došlo je do nasilnog raspada Jugoslavije što je prekinulo kuvajtsku narudžbu od 150 isporučenih tenkova. Jugoslavenska narodna armija (JNA) imala je sedam brigada s tenkovima M-84 kada je počeo rat – tri stacionirane u Srbiji i po jednu u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji. Njih su ubrzo razgrabile strane koje su se odvojile zajedno sa starijim, brojnijim T-34 i T-55.

JNA je tenkove M-84 prvi put rasporedila u 10-dnevnom ratu u junu/julu 1991.— neuspješno pokušavajući uništiti slovensku nezavisnost. Potom su se od augusta do novembra M-84 borili protiv hrvatske vojske u brutalnoj, tromjesečnoj urbanoj bitci za Vukovar. Iako je Vukovar na kraju pao, JNA je izgubila oko 100 tenkova zbog napada protutenkovskih timova i mina. Među njima je bilo oko 20 M-84, od kojih su četiri izbačena iz jedne zasjede na Trpinjskoj cesti.

M-84 su također korišteni u području takozvane srpske Krajine, te u opsadi Sarajeva od strane i srpskih i u manjem broju bosanskih snaga. Na brdovitom terenu nedovoljna elevacija/depresija topova pokazala se problematičnom. Prijetnjom su se pokazale i kineske protivtenkovske rakete HJ-8 koje je Pakistan isporučio Bosni.

Bilo je nekoliko pokušaja stavljanja na tržište dodatno unaprijeđenih M-84—od kojih su najpoznatiji hrvatski M-84D i srbijanska serija M-84AS, s velikim dijelom opreme ruskog tenka T-90A (sistem aktivne zaštite Shtora, francuska Catherine FC termalni nišan i Kontakt eksplozivni reaktivni oklop).

Tenk M-84 i Ukrajina

Dok fotografski dokazi pokazuju da gubici ruskih tenkova premašuju one u Ukrajini u omjeru više od 3 prema 1, ruske tvornice proizvode nekoliko stotina novih tenkova godišnje. Trenutačno Ukrajina ne može. Stoga je nabava većeg broja tenkova iz inozemstva od vitalnog značaja za Ukrajinu—posebno onih koje može lako integrirati u svoje postojeće sustave obuke i održavanja. Stoga su M-84 iz Kuvajta – ili drugdje – nedvojbeno od interesa za Ukrajinu i njene saveznike.

Srbija ima otprilike 200 tenkova M-84 u četiri divizije, a planira ih unaprijediti najmanje 40 na novi model M-84AS2. U međuvremenu, Slovenija i Hrvatska imaju 46 i 74 tenka M-84A4 Sniper, opremljenih poboljšanim slovenskim sistemima upravljanja vatrom Omega-84, uključujući poboljšanu stabilizaciju oružja, bolje noćne nišane i nove laserske daljinomjere. Bosna i Sjeverna Makedonija također mogu imati desetke M-84 u skladištu.

Ako su kuvajtski M-84 doista na remontu u Hrvatskoj prije isporuke u Ukrajini, vrijedi razmotriti opseg tog procesa. Na nižem nivou, ovi napori mogu jednostavno uključivati vraćanje tenkova u upotrebljivo stanje – posebno jer 75 kuvajtskih tenkova navodno više nije u službi. Ali što se više tiče, moguće je da bi M-84AB mogli biti opremljeni dodatno poboljšanim sistemima za upravljanje vatrom koji su uvedeni na M-84A4 Snajper.

Svaki M-84 koji uđe u ukrajinsku službu također će sigurno dobiti pločice s eksplozivnim reaktivnim oklopom (ERA) kako bi se poboljšala njihova sposobnost preživljavanja protiv oružja za probijanje oklopa s oblikovanim punjenjem (uključujući gotovo sva pješadijska protutenkovska oružja).

Sve u svemu, balkanska varijanta T-72 malo je čvršća, brža i dalekovidnija od originala. I što je najvažnije, značajni brojevi mogli bi postati dostupni u godini koja bi se mogla pokazati teškom za Ukrajinu, budući da je američka vojna pomoć i dalje u zastoju zbog političkih makinacija u Kongresu.