Piše: Dino Bajramović

Bilo je to idilično poslijepodne u Mostaru 2005. godine. U gradu u kojem ništa osim toga nije bilo tako. Teško da je i danas. Dva momka, Veselin Gatalo i Nino Raspudić, članovi „Urbanog pokreta“ imali su ideju da podignu spomenik Bruceu Leeju u mostarskom parku "Zrinjevac" i u tome su uspjeli.

Statua je bila sklonjena nakon što su u više navrata vandali oštetili Leejev kip, umjetničko djelo Ivana Fijolića, a već su prve noći nakon što je postavljen u novembru 2005. nestale nunčake, pisali su o tome tada brojni mediji.

Popravak kipa je sredinom 2013. uradio mostarski akademski kipar Željko Marić.

Ovog vikenda objavljena je vijest da je Bruce Lee ponovo nestao.

GATALO, PRIPADNIK ARMIJE RBiH

Jedan se kasnije, Veselin, priklonio Miloradu Dodiku, a drugi, Nino, Draganu Čoviću. Gatalo i Raspudić su uvijek tu kada treba pisati kako je Bosna i Hercegovina iz njihovog ugla/kuta loša tvorevina. Ovaj drugi redovno napada aktuelnog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. U Saboru je rekao da „Željka Komšića treba proglasiti personom non grata“. U susjedstvu je član Mosta, desničarske stranke koja je opozicija HDZ-u i ispred koje sjedi u Saboru Republike Hrvatske, izjavljujući da „rat i raspad nisu nemogući u BiH“. Stigne biti, valjda, i profesor na zagrebačkom Sveučilištu.

Gatalo nije nikakav profesor. Piše za nekakav portal. Ima kolumnu koja se rimuje za nazivom njegovih „Ljudovanja“ koja su se emitovala na RTRS-u. I treba ih staviti pod duple navode. Vjerovatno je to najdosadniji medijski sadržaj od Daytona naovamo. U Banju Luku ga je doveo Milorad Dodik, kako bi mu se zahvalio za „srbovanja“ u Mostaru. I lajanja po Sarajevu, Bosni i Hercegovini, pa čak i pumpi koja se gradila u blizini njegovog gnijezda. Nekad je Gatalo bio i član SDP-a BiH. I pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. Pa je bio malo i u HVO-u. Kasnije se pravdao kako su ga mobilisali „neki ljudi okrutni, opasni ko zmaj“, kao u „Letećim medvjedićima“.

„Zapanjen sam da SNSD nije demantovao da je Veselin Gatalo, urednik emisije 'Ljudovanje' na RTRS-u, bio pripadnik Armije BiH. Zapanjen sam da Milorad Dodik nije javno, ličnim autoritetom, ustvrdio da je Veselin Gatalo bio tri i po godine u VRS, nakon što je preko Slovenije izbjegao iz Mostara. Zapanjen sam da SNSD nije, povodom Gatala, istakao da će podnijeti tužbe odgovarajućim sudovima. Kraju moja zapanjenost. Činjenica je da je SNSD napravio iskorak i da pripadnici vojski, koje su u ratu pucale na srpsku vojsku i srpske vojnike, danas imaju apsolutnu podršku te stranke.

Zoran Novaković, u ratu pripadnik Zengi, danas je visoki funkcioner SNSD-a i šef Odsjeka za komunalne poslove  u Banjaluci. Veselin Gatalo, pripadnik Armije BiH, urednik je na RTRS-u, ponosu i diki Republike Srpske i velikosrpskog SNSD-a. Za razliku od Novakovića, Gatalo je javno u emisiji "Ljudovanje" (emituje se svakog petka na RTRS-u) priznao da je bio pripadnik Armije BiH. 'Mnogi ljudi su tada mobilisani u vojske, neki u svoje, neki u tuđe. Mene su, recimo, mobilisali u Armiju BiH. Nisam nešto dolazio na postrojavanje...', rekao je Gatalo u emisiji koju uređuje. Nije objasnio kako mu se desilo da ne pristupi srpskoj vojsci, ili JNA, koja je tada još uvijek bila u Mostaru, iako je on danas jedan od Najvećih Srba u RS, iznjedren ispod skuta još Većeg Srbina Vladike Grigorija“, pisao je Slobodan Vasković prije tačno deset godina.

RASPUDIĆ, SIROMAH, NIŠTA NE RAZUMIJE

A o ovom Mostarcu sada nastanjenom u Zagrebu - Gatalo je valjda još u Mostaru, javlja se na Facebooku i čestita Dan nezavisnosti BiH 'svima koji slave“ - pisao je Boris Dežulović, također prije deset godina.  

„Da Raspudić, siromah, ne razumije najbolje što je to dosljednost, vidi se i po tome što nedosljednost u mom tekstu dokazuje izostankom pohvale Draganu Čoviću, koji je u Brazilu navijao za BiH. Što je otprilike jednako glupo kao kad bih ja njegovu nedosljednost dokazivao time što u svom odgovoru nijednom nije pohvalio Milorada Dodika zato što ne navija za BiH. Ne bi to, naime, bilo glupo zato što Raspudićevi argumenti nisu jednaki Dodikovim, već zato što Raspudić svoju nedosljednost sam dokazuje: kad se tako naposljetku ipak bojažljivo dotakao teza iz mog teksta, krenuo ih je obarati slučajem mostarskog stopera Borisa Pandže, Hrvata koji, eto, nije pozvan u reprezentaciju BiH.“

A evo šta je pisao Raspudić na društvenim mrežama nekad.

"... U gradu u kojem je sve podijeljeno, želimo podsjetiti da izvan začaranog kruga nacionalnog konflikta postoje brojne stvari koje su svim građanima Mostara zajedničke - Bruce Lee je naprosto drag svima - i Bošnjacima i Hrvatima i Srbima, i lijevima i desnima... On je univerzalan, ali za razliku od praznih, formalnih univerzalnih vrijednosti poput priče o tome da smo svi ljudi i sl., on je uz svoju univerzalnost istovremeno i konkretna slika koja pobuđuje konkretne emocije, a to je prije svega borba za pravdu." Tako je pisao, dakle, univerzitetski profesor sa naglaskom na „pravdu“.

Veselin Gatalo i Nino Raspudić na dan kada je otkriven spomenik Bruceu Leeju

Gatalo je 2017., uoči kolektivne dženaze žrtvama genocida u Srebrenici napisao da je to „komemorativno-kulturno-povijesno-sportsko-umjetnička manifestacijom s motorijadom“. „Mislim da bi trebalo raspisati natječaj/konkurs za Srbina koji će zločin u Srebrenici zvati genocidom. Pa neka se ljudi prijave, da ih ne moraju dovlačiti iz Srbije. Ili Srbina koji će svako malo reći da je Srbija izvršila agresiju na BiH. Možda i Hrvata koji će ponavljati kako su Hrvati, posebno hercegovački, Bože me sačuvaj svijet“, napisao je i ovo Gatalo, u maniru Riste Đoge.

Od postavljanja spomenika prošlo je previše godina da se nešto ne bi promijenilo. Kod dvojice likova koji su bili inicijatori odavanja počasti velikom kung fu majstoru i glumcu, idolu mnogih generacija, i previše toga. Nagore. Od slobodoumnih, liberalnih, građanski orijentisanih Hercegovaca postali su podli, oholi, zli, prevrtljivi, lažljivi, plašljivi. Ili su uvijek bili takvi. Uglavnom, takve je Bruce Lee znao dobro izdegenečiti.