Napravljeno je revolucionarno otkriće koje bi moglo promijeniti način na koji razmišljamo o svemiru.

James Webb teleskop (JWST) lansiran je u svemir u decembru 2021. godine, djelujući kao naprednija verzija legendarnog Hubble teleskopa, koji je lansiran 1990. godine.

Od trenutka kada je JWST lansiran u svemir, napravio je brojna velika otkrića, uključujući napredak u potrazi za životom izvan naše planete.

Revolucionarni teleskop snimio je nekoliko visokokvalitetnih slika galaksija, zvijezda u nastajanju, crnih rupa u ranim fazama i još mnogo toga, prenosi ladbible.com.

Osim cool, oštrih fotografija, JWST je također nedavno dao značajan doprinos fizici, navodno opovrgavajući ono što je Hubble teleskop otkrio prije toliko godina.

Sada su astronomi koristili kako Hubble tako i James Webb teleskope da potvrde jedan od izuzetnih problema u fizici.

Naime, čini se da se svemir zapravo širi brzinama koje variraju, ovisno o tome gdje odlučimo gledati.

To se naziva Hubbleova napetost, i potencijalno bi moglo potresti svijet kosmologije zauvijek.

JWST je prošle godine potvrdio početna mjerenja koja je Hubble proveo 2019. godine, čime je učvrstio teoriju.

1. februara, studija je objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, ističući da bi naše razumijevanje svemira moglo biti vrlo, vrlo pogrešno.

Vodeći autor studije Adam Riess, profesor fizike i astronomije na Univerzitetu Johns Hopkins, izjavio je: "Kada su greške u mjerenju isključene, ono što ostaje je stvarna i uzbudljiva mogućnost da smo pogrešno shvatili svemir."

Riess, zajedno sa Saulom Perlmutterom i Brianom P. Schmidtom, dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 2011. godine za otkriće tamne energije 2011. godine, što je malo poznata sila koja je iza nastavka širenja svemira.

Postoje dva načina da se utvrdi Hubbleova konstanta - vrijednost koja opisuje brzinu širenja svemira.

Prvi način je praktički putem ostataka Velikog praska, koji su sitne fluktuacije u kosmičkom mikrotalasnom pozadini.

Od 2009. do 2013. godine, astronomi su utvrdili da je ova vrijednost otprilike 46.200 mph po milionu svjetlosnih godina, ili otprilike 67 kilometara u sekundi po megaparseku (km/s/sMpc).

Drugi način je korištenje pulsirajućih zvijezda, poznatih i kao Cepheid varijable.

Astronomi koriste vanjske slojeve umirućih zvijezda, koje svjetlucaju poput pokvarenih uličnih svjetala u daljini.

Mjereći njihovu svjetlost, ove Cepheid zvijezde mogu se povezati u ‘kosmičku ljestvicu udaljenosti‘, što nam omogućava da dublje pogledamo u prošlost svemira.

Korištenjem ovog, može se odrediti tačan broj koji otkriva brzinu širenja svemira.

Koristeći drugi metod, Riess i njegovi kolege otkrili su da je brzina širenja svemira zapravo oko 74 km/s/Mpc, vrijednost koja je mnogo veća od prethodno misljenih 67 km/s/Mpc.

Svijet kosmologije je bačen u neizvjesnost nakon ovog otkrića.

Nobelov dobitnik astronom David Gross nazvao je to ‘krizom‘ na konferenciji 2019. godine.

Inicialno, otkriće se smatralo greškom u mjerenju zbog zbunjujućih Cepheid zvijezda sa regularnim zvijezdama u Hubbleovom objektivu, ali mnogo precizniji JWST je opovrgnuo te tvrdnje, potvrdivši novo otkriće.

Riess je posmatrao 1.000 drugih Cepheid zvijezda u pet različitih galaksija udaljenih do 130 miliona svjetlosnih godina od Zemlje, dodatno potvrđujući njihova otkrića o Hubbleovoj konstanti.

Objasnio je: "Sada smo obuhvatili cijeli opseg onoga što je Hubble opazio, i možemo isključiti grešku u mjerenju kao uzrok Hubbleove napetosti s vrlo visokim povjerenjem,

"Kombinovanjem Webba i Hubblea dobili smo najbolje od oba svijeta. Zaključujemo da mjerenja Hubblea i dalje ostaju pouzdana kako idemo dalje duž kosmičke ljestvice udaljenosti", otkrio je astronom.