DRAGAN BURSAĆ: "Druže Tito, nešto bih te pit’o, bil’ ti nama po republikama skit’o?"

Nego, nameće se pitanje, kuda dalje sa drugom Titom u njegovim posthumnim lutanjima, pošto svi znamo da ne bi baš objeručke bio dobro dočekan u rodnom Zagorju i da se tamo ne bi dugo ( i netaknuto) zadržao.

  • Mini market

  • 06. Apr. 2024  

  • 0

Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

Srbija se vratila na Ljotićeve i Nedićeve postavke (ako ih je ikada i napustila) i uprkos faktu da je Kuća cveća spomenik kulture u svjetskim razmjerama koju je posjetilo preko 20 miliona ljudi, odlučila je da se  preko gradonačelnika Beograda popiša i po sebi i po svom antifašizmu i kaže Titu, RAUS!“

Gradonačelnik Grada Beograda Aleksandar Šapić zvani Gangula u sklopu sveobuhvatne i temljene četnifikacije Srbije najavio je da će pokrenuti inicijativu da se posmrtni ostaci Josipa Broza Tita premjeste iz Kuće cveća u Beogradu u Titovo rodno selo Kumrovec u Hrvatskoj. Jer ne biva da u zemlji – sigurnoj kući za ratne zločince, u zemlji premreženoj masovnim grobnicama u kojima su skončali albanski i bošnjački civili, velim ne biva da u toj zemlji koja je rehabilitovala Dražu i ostale četničke glavešine nastavi svoj onozemaljski život Josip Broz Tito, vođa partizanskog pokreta.

Zaista, Tito i Draža ne mogu biti pod isti krov

“Pokrenuću inicijativu da jednom za svagda završimo sa tom Kućom cveća, i da Josipa Broza vratimo tamo u Kumrovec, odakle je došao, a da Kuća cveća bude mesto gde će počivati najveći srpski velikani, da to bude muzej srpske istorije”, naškrabao je Šapić na svom Instagram profilu.

I mogu vam odmah kazati da je to dobro.  Zašto dobro?

Jer ne biva da Beograd i Srbija budu “i četnički i partizanski“, da budu i “naši i njihovi“, da budu “crveni i crni“. Na neki način, Gangula sam pokazuje da u Srbiji ne postoje dva oslobodilačka pokreta. Postoji i postojao je samo jedan-onaj partizanski. A u nakaradno nasađenoj Srbiji, sa one strane realnosti i zdravog razuma postoje novooslobodioci-četnici. I da se razumijemo nije to (samo) mišljenje Šapića Gangule Aleksandra, a ne – to misle predstavnici i vlasti i većinske, odavno četnifikovane opozicije. To misle kvaziintelektualci koji drže katedre po univerzitetima, to misle “umetnici“ sa i bez znakova navoda. Njima je kokarda i mirna kohabitacija sa SS-ovcima tijekom Drugog svjetskog rata ipak svetinja preča od mrskog Broza. Nemojte zaboraviti da MUP Srbije u svom – ovogodišnjem kalendaru ponosno prikazuje fotografije Nedićeve “Srpske državne straže“ u okupiranom Beogradu.

Dakle, stvar je posve jasna, pa da ne tugujemo i da ne lijemo lažne suze, Srbija se vratila na Ljotićeve i Nedićeve postavke (ako ih je ikada i napustila) i uprkos faktu da je Kuća cveća spomenik kulture u svjetskim razmjerama koju je posjetilo preko 20 miliona ljudi, odlučila je da se dodano preko gradonačelnika Beograda popiša i po sebi i po svom antifašizmu i kaže Titu, RAUS!

Pa će tako u tom nekom novom muzeju biti ili četnički Diznilend ili kakav imaginarij od izmišljene Lego – povijesti. Zaboravlja i Šapić i Srbija da je Kuća cveća upravo najčasniji dio srpske povijesti, ali hej, ko sam ja da im to govorim?! Svakom na svoju čast i obraz.

Druže Tito, pokret!

Nego…

Sarajevo ljubavi moja

Nego, nameće se pitanje, kuda dalje sa drugom Titom u njegovim posthumnim lutanjima, pošto svi znamo da ne bi baš objeručke bio dobro dočekan u rodnom Zagorju i da se tamo ne bi dugo ( i netaknuto) zadržao.

Sarajevo, kao srce nekadašnje Jugoslavije se ponudilo i kazalo preko svojih prvih ljudi da će biti domaćin neke buduće Kuće cveća, pardon Kuće cvijeća. Banjaluka neće sigurno, jer se u Banjaluci i potomci partizana poput Dodika stide svojih predaka. Bolest revizije ne bira gdje će udariti.

Nego, hvale vrijedna inicijativa potekla je od premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka koji je reagovao na izjave Šapićeve izjave kazavši da Tito neće ostati bez doma jer je Sarajevo grad koji se ponosi nasljedstvom partizana.

“Ukoliko, gospodine Šapić, zaista imate namjeru sprovoditi svoju zamisao da Beograd po mjeri svoje ideologije gurnete još dublje u nacionalističke fantazije, ostaci Josipa Broza Tita neće ostati bez doma. Postoji jedan antifašistički grad koji se diči nasljedstvom partizana i jednog od najvećih antifašističkih pokreta u Evropi tokom Drugog svjetskog rata, ali i po antifašističkom otporu bolesnim ideologijama u skorijoj prošlosti, a koji će ponosno preuzeti ostavštinu Tita i skrbiti o njoj kako dolikuje, a to je Sarajevo” napisao je Uk.

I gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, poručila je da građani Beograda mogu bolje:

“Bogatstvo Sarajeva je njegova historija, otvorenost i raznolikost u svakom smislu te riječi. Naš grad je slobodarski, antifašistički, i takav će uvijek i ostati. Ipak, duboko vjerujem da je Beograd puno više od retorike i ideja gradonačelnika koji je trenutno na njegovom čelu i da antifašisti kojih u Beogradu itekako ima, neće dozvoliti ovakvo skrnavljenje simbola antifašizma”, navela je. Gradonačelnice, ne nadaj se da Beograd može bolje. Na žalost, još ne.

Koliko sam razumio prvog čovjeka kantona i gradonačelnicu, Josip Broz Tito je dobrodošao u Sarajevo i 44 godine nakon smrti. I svaka čast Sarajevu!

Samo nisam baš siguran da bi se koalicioni partneri SDP-a i Naše stranke iz NIP-a, a koji su na vlasti baš složili sa premijerom i gradonačelnicom jer je njima ipak draži Mustafa Busuladžić od tamo nekog Tita. Neka me isprave ako griješim i duboko im se izvinjavam odmah sad.

Pa je tako Titu ići dalje…

Ako izuzmemo Istru, Sloveniju i Makedoniju, teško bi se Josip Broz skrasio bilo gdje, pa još sa Kućom cveća..jok!

Evo pomislih da bi Crna Gora bila idealna, ali ovako premrežena malignim uticajem Crkve Srbije, neočetničkih litijaša i raznoraznih operativaca srpskog sveta sa jedne strane ili idejama Predsjednika Milatovića da se obeštećenjima za potomke Golootočana zapravo uvuče u rektum neostaljinistima i putinovcima, teško bi se Tito za smrti naživio u ovoj “osvježenoj“ Crnoj Gori. Ako me razumijete u nelogičnosti.

Osim ako…

Ima jedan grad…

Pade mi na pamet jedno mjesto, gore pod oblacima, više od pola kilometra nad morem. U tom gradu stoluje antifašizam, prijezir prema okupatorima, u tom gradu se rađa ljubav za slabije, za one koji su ugroženi i napadnuti. Ponad tog grada sa visova Lovćena Njegoš iz Meštrovićevog mauzoleja gleda stvarnost i svijet ispod sebe-od mora do gora.

Naravno, Cetinje!

Pa je Cetinje jedino mjesto (neka mi oproste Istrani, Slovenci i Makedonci) koje bi moglo punih pluća ugostiti Tita i njegov muzej. Za vijek vjekova u inat četnicima i fašistima što se kao vinske mušice nad prevrelim kacama roje do besvijesti.

Naravno, ovo je samo jedno od promišljanja, ali recite sami da nije tako!

A Beograd i Kuća cveća?

Znate kako, dok se ne opamete oni što su postavili Ganguline šefove na vlas, a to je famozni narod Srbije, teško će se Srbija suočiti sa svojim demonima. Zapravo, sad slavi te demone u mrkloj noći prekrajanja istorije i paljenja činjenica. A ta noć sve više sliči nacističkoj Kristalnoj noći.

Druže Tito, nešto bih te pit’o, bil’ ti s nama po Balkanu skit’o?

A i nas je sitno, prosijalo sito!

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...