Goran Bregović je u velikom intervjuu beogradskom „Nedeljniku“ uoči početka turneje povodom obilježavanja 50 godina „Bijelog dugmeta“ govorio i o pjesmi „Kosovska“ napisanoj na albanskom jeziku početkom 80-ih godina prošlog vijeka.

„Tek sam se u vojsci sreo i godinu dana proveo sa Albancima sa Kosova. Oni su bili zatvoren svijet između sebe. To je bilo zbog toga što su tako htjeli, ali i zbog toga što su na neki način bili isključivani. Bili su u obavezi da uče srpsko-hrvatski, a od nas niko nije znao nijedne riječi albanskog. Ako je znao, to je bila neka pogrdna riječ.

I htio sam zbilja da napravim pjesmu na albanskom. U Skoplju sam snimao album „Uspavanka za Radmilu M.“ i onda sam sa neka dva Albanca koji su bili tekstopisci sjeo da radim tekst. Ipak, dao sam na provjeru da ga neko prevede. Prva verzija tog teksta je bio poziv na pobunu. Rekao sam: „Ne možemo, dečki, to da radimo na mojoj ploči“, ali smo napravili nešto što je meni ostalo iz vojske. One riječi: „Roka mandoljina“.

Bregović je govorio i o svojim iskustvima sa Albancima u Sarajevu.

„Cijeli sam život volio boks i bio sam predsjednik bokserskog kluba Željezničar. U vojsci sam upoznao odličnog boksera, Albanca, poluteškaša. Kod nas u klubu te „male“ kategorije su bili Albanci i Romi, jer su bili neuhranjeni. To su bili borci, bokseri od 50 kilograma, mi smo toliko imali kad smo bili u osnovnoj školi. Toliko neuhranjeni su bili samo Romi, ili Albanci...“

Poznati muzičar je rekao da su ga Albanci jako poštovali zbog pjesme „Kosovska“, da je u Zagrebu uvijek imao besplatan burek kod jednog vlasnika Albanca, kao i da mu je u Osijeku jedan Albanac poklonio lančić, „od oca uspomenu“, kako je rekao.

(SB, Nedeljnik)