Piše SENAD AVDIĆ

PONEDJELJAK, 14. STUDENI

Tuzlanski kanton bit će prvi u Federaciji BiH koji će dobiti Vladu. Koalicija SDA i Demokratske fronte osigurala je parlamentarnu većinu nakon što su joj pristupila dvojica zastupnika koji su u Skupštinu ušli na listu Stranke demokratske akcije.

Zbog toga se predsjednica ove stranke Elzina Pirić obratila visokom predstavniku Christianu Schmidtu tražeći da se uključi u ovaj slučaj, kako je napisala, mandatima kriminalne trgovine. Ona tvrdi da posjeduje dokaze da iza transfera poslanika njene stranke stoji izvjesni tajkun koji godinama sa vlastima TK sklapa unosne poslove i koji vedri i oblači tamošnjom političkom scenom.

Prilično je neprikladno što na sumnjivu trgovinsku mandatima ukazuje predsjednica stranke (PDA) koja je i sama nastala od prebjega iz drugih stranaka, najviše iz SDA. Podsjetmo, PDA je osnovao Mirsad Kukić , bivši potpredsjednik SDA i moćni direktor rudnika u Banovićima, kojem su se pridružile njegove kolege uključujući i gospođu Pirić. Također je najbolje što na kriminalno formiranje vlasti upozorava predsjednica stranke čijeg su osnivača sivu eminenciju Mirsada Kukića SAD nedavno stavile na svoju Crnu listu. Kukiću se, također, još uvijek sudi po optužbi za primanje mita.

Mirsad Kukić

PDA je članica bloka od osam političkih stranaka koje će, kako sada stvari stoje, formirati vlast na razini Federacije BiH, nekoliko kantona, a moguće i na državnoj razini. Manje-više sve su te stranke, sa izuzetkom SDP-a i Naše stranke, sastavljene od ljudi koji su godinama gradili karijeru u drugim političkim partijama, najviše u Stranci demokratske akcije.

Politika nije niti je ikada bila djelatnost koju sputavaju moralna načela i prncipi. Ona se rukovodi grubim pragmatizmom i umijećem mogućeg. Konvertiti u politici nisu izuzetak i eksces, nego su vrlo često pravilo i princip djelovanja. Velikim, nacionalnim i populističkim  strankama dešava se ono što se početkom devedesetih godina zbivalo u jednopartijskim režimima. Komunističkoj partiji koju su sa vlasti, svugdje pa i od nas, srušili mangupi iz vlastitih redova, odnosno prebjezi i konvertiti. Moralnim čistuncima to se baš i ne dopada, ali kako je svojevremeno govorio ubijeni premijer Srbije Zoran Đinđić: kome je do morala neka ide u crkvu, a ne u politiku.

Radi se, dakle, u prirodnim i politici imanentnim procesima koji su, ako su nosili sa sobom emancipaciju od prethodnog političkog prtljaga, vrlo često bili i produktivni i davali dobre rezultate. Problem sa konvertitstvom nastaje kada jedan konvertit osporava pravo nekome drugom da bude to isto. To je kao kad pijanac opominje pijanca da prestane piti. Predsjednica PDA Elzina Pirić nije u tome usamljena. Jednog vosokog dužnosnika SDP-a kojem je to treća, ili četvrta  stranka koju je promijenio ovih dana za nepouzdanost i političko kameleonstvo optužuju članovi drugih stranaka iz Osmorke koji su sami u kratkom roku promijenili isto toliko stranačkih dresova. Ovisnost o politici podrazumijeva i da se vrlo često mora progutati i štošta što nije u skladu sa tvojim ukusom i izborom i principima.

UTORAK, 15. NOVEMBAR

Prije nekog vremena mediji su objavili vijest u toj mjeri bizarnu da su urednici bili u dilemi da li da je svrstaju u crnu hroniku, ili u rubriku vjerovali ili ne. Vijest je govorila u izvjesnoj direktorici dječijeg vrtića u Banja Luci koja je za svoj Centar za vaspitanje djece predškolskog uzrasta nabavljala enormne količne alkoholnih pića. Stotine litara alkohola, žestokih pića, vina, piva nalazilo se u javnoj nabavci vrtića vrijednoj preko 4 miliona maraka. Narudžba je sadržavala i znatne količine hrane koja više pristaje bolje snabdjevenim  birtijama nego dječijim ustanovama poput, suhog vrata i drugih suhomesnatih delicija.

Mediji nisu pratili dalji razvoj ovog nesvakidašnjeg primjera zloupotrebe javnih institucija i nabavki. Tako da je javnost  ostala uskraćena za informacju šta se desilo sa direktricom obdaništa nakon što je otkriven njen prekršaj, te da li je eventualno snosila neke sankcije.

Tek smo danas napokon saznali odgovor na to pitanje. Direktorica vrtića, ljubiteljca dobre kapljice Nataša Radulović danas se napokon pojavila, ali ne u sudnici. Ona je kao najstarija poslanica, a pritom i članica vladajuće stranke Dodikovog SNSD-a predsjedavala novim ansamblom Narodne Skupštine Republike Srpske.

Nataša Radulović

Način na koji je poslanica Radulović vodila sjednicu je bio uvredljivo zapanjujući čak i za niske demokratske i etičke standarde ovdašnjeg vulgarnog parlamentarizma. Diskriminirala je i  vrijeđala poslanike, naravno one iz opozicionih redova, koristeći jezik neprimjeren za uličarske, ili kafanske svađe i razmirice. Neko se našalio pa primijetio da je njeno vođenje sjednice i komuciranje sa poslanicima izgledalo tako kao da je uoči sjednice konzumirala sadržaj svih silnih alkoholnih napitaka koje je svojevremeno naručivala za vrtić kojeg je vodila. Nataša Radulović više nikada vjerovatno neće predsjedavati najvišim entitetskim zakonodavnim tijelom, ali je na upečatljiv i pamtljiv način iskoristila svojh pet minuta slave.

Beogradski profesor Žarko Korač nekadašnji potpredsjednik Vlade Srbije danas je u medijima komentirao slične incidentne ispade tamošnjih poslaničkih alapača koje se dešavaju u Skupštini Srbije. Korač, inače psiholog, je kazao da je sastav parlamenta zapravo presjek stanja u društvu: u njemu ima svega čega ima unutar društva, pa i prostakluka, nasilja... Eto i objašnjenja za današnji talk show Nataše Radulović: nju su predlagali i birali zahvalni konzumenti njenih alkoholnih napitaka i suhomesnatih mezetluka!

SRIJEDA, 16. NOVEMBRA

Danas je troje novoizabranih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine polaganjem svečane zakletve preuzelo dužnost koje će obavljati u naredne četiri godine. Ceremonija je bila skromna, kao i prethodnih godina. Željka Cvijanović, Denis Bećirović i Željko Komšić su u kratkim inauguralnim govorima skicirali svoje planove i programe budućeg djelovanja. Protokol u Predsjedništvu BiH bio je znatno jendostavniji i skromniji od onog jučerašnjeg u Banja Luci kada je Milorad Dodik i službeno potvrđen za predsjednika Republike Srpske, a usput promovirana i Željka Cvijanović. Tom događaju su prisustvovali ruski ambasador i otpravnik poslova Hrvatske u Bosni i Hercegovini.

Željka Cvijanović se, kako tvrde mediji, protivila, da na  inauguraciji članova Predsjedništva BiH prisustvuje otpravnik poslova Ukrajine u BiH Serhei Mihailov. Željko Komšić je iz tog razloga ukrajinskog diplomatu u zgradu  Predsjedništva BiH uveo kao člana svoje familije što mu protokol dozvoljava.

Cvijanovićka je kasnije demantirala navode medija, ali je ostalo neodgovoreno zbog čega je onda ukrajinski ambasador svrstan u familiju Komšić ako niko nije pravio problem oko njegovog prisustva inauguraciji.

Predstavnika veleposlanstva Hrvatske u BiH nije bilo na svečanosti u Predsjedništvu BiH, za razliku od jučerašnje u Banja Luci. Na taj način se željelo iskazati nezadovoljstvo i neslaganje sa ponovnim izborom Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Komšić, Cvijanović i Bećirović (Foto: Slobodna Bosna/Samir Saletović)

Bilo bi, hipotetički rečeno, vrlo zanimljivo vidjeti kako bi na Cvijanovićkino šikaniranje ukrajinskog diplomate, reagirala Borjana Krišto, kandidatkinja HDZ-a da je umjesto Komšića izabrana u Predsjedništvo BiH. Da li bi slijedila „europske vrijednosti“ i standarde civiliziranog svijeta kada je posrijedi ruska agresija na Ukrajinu, ili se radije ne bi zamjerala kolegici iz SNSD-a Cvijanovićki.

Danas je u Beogradu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić primio izaslanika Ramzana Kadirova lidera Čečenije. Dotični živopisni izaslanik po imenu Turko Daudov je savjetnik Kadirova za arapske i muslimanske zemlje. Evo još jednog, srećom također, hipotetičkog scenarija: ko bi u Sarajevu primio izaslanika čečenskog militantnog diktatora da je odlučio posjetiti državni vrh BiH. Vjerovatno isti oni koji omalovažavaju diplomate Ukrajine, zemlje koju razaraju i pljačkaju čečenski islamski desperadosi pod komandom Kadirova.

ČETVRTAK, 17.NOVEMBAR

Srpski poslanici vratili su se u Skupštinu Kosova nakon što su prije 15-ak dana zajedno sa drugim Srbima, policajcima, ministrima, sudijama... napustili sve zajedničke kosovske institucije. Tada sam napisao da su ratovi u Hrvatskoj i BiH započinjali nakon što su zastupnici najjačih srpskih stranaka napuštali parlamente i formirali vlastite, paralelne institucije. Ponadao sam se da će taj grozni, već viđeni scenarij na Kosovu biti izbjegnut. I to se, eto, danas zaista počelo i ostvarivati.

Lideri Srpske liste na Kosovu koja je pod čvrstom kontrolom režima u Beogradu objasnili su razloge zbog kojih su se njihovi poslanici vratili u kosovski parlament. Uradili su to, kažu, kako umjesto njih mjesta ne bi zauzeli neki drugi Srbi, koji su bliski albanskim vlastima u Prištini. Prozvali su poimenice Radu Trajković, dugogodišnju aktivisticu i protivnicu politike Beograda na Kosovu, da predvodi, kako su ih pogdno nazvali „Kurtijeve Srbe“.

I ovakva retorika i diskvalifikacija političkih neistomišljenika nam je poznata sa nekih drugih prostora bivše Jugoslavije i nekih drugih, tragičnih vremena. Do tih događaja je dolazilo uvijek kada se jedna politička stranka predstavi kao ekskluzivni predstavnik interesa cjelokupnog jednog naroda, ili etniciteta. Odnosno kada svim drugim pripadnicima te zajednice, najčešće srpske, uskrati slobodu da se izjašnjavaju, ili postupaju u skladu sa svojim ličnim stavovima i uvjerenjima. Tako su su, recimo, oni Srbi u Hrvatskoj, koji nisu prihvatali dominantnu politiku koju je preko svojih satelita u Kninu provodila Srbija proglašavani „Tuđmanovim Srbima“, njihov sunarodnjaci u Sarajevu i drugim gradovima koji su odbili slijediti politiku SDS-a i prokazivani kao loši, odnosno Alijini Srbi. Na isti je način i najveća hrvatska stranka u BiH odnosila prema onom djelu svoje nacionalne zajednice koji nije pristajao na morbidnu politiku humanog preseljenja stanovništva kakvu je prakticirao HDZ BiH.

Beogradska politika izdajnicima i lošim („Kurtijevim“) Srbima proglašava one srpske političare na Kosovu koji zastupaju interese Srba koji žive južno od rijeke Ibar, u manjim ili većim enklavama. Njihov položaj je specifčan, a problemi drugačiji od onih koje ima srpske zajednice na sjeveru Kosova. Ta je zajednica brojčano manja ali etnički homogenija i direktno izvšava naređenja vlasti Aleksandra Vučića. Ovaj primjer neuvažavanja interesa svojih sunarodnjaka podjednako na cijeloj teritoriji Kosova, ponovo dokazuje da nacionalističke politike zanima teritorija, a ne ljudi i njihovi životi.

Skupština Kosova

Profesorica i bivša ambasadorica Srbije Vesna Pešić upozorava da jezik koji se koristi protiv onih Srba na Kosovu koji slijepo ne slušaju političare iz Beograda podstiče nasilje nad njima. Podsjeća na svirepu likvidaciju Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici za koju se terete njegovi sunarodnjaci iz kriminalnog podzemlja Kosova i Srbije.

Jedna druga profesorica Mila Dragojević, koja živi i predaje u SAD-u napisala  je prije nekoliko godina knjigu pod nazovom „Identiteti u ratu“ u kojoj je donekle koristila i osobno iskutsvo, Srpkinje koja je kao dijete tokom rata napustila Hrvatsku. U knjizi profesorica Dragojević piše da se sasvim  legitimnim smatra  nasilje koje se provodi nad pojedincima koji ne prihvataju pravila i ultimatume nacionalističkog kolektiviteta. Svaka nelojalnost centralnom nacionalnom cilju smatra se izdajom koja se često kažnjava nasljem nad „otpadnikom“.

Profesorica Mila Dragojević piše o iskustvima svoje rodne Istočne Slavonije, koja su podjednako primjenjiva na slične primjere iz rata u BiH i vidimo, Kosova. Ima još jedna prepoznatljiva paralela sa funkcioniranjem Srba u zajedničkim institucijama na Kosovu i Bosni i Hercegovini: Srpska lista, Vučićeva produžena ruka na Kosovu, kaže da su se vratili u parlament da umjesto njih ne bi ušli poslanici  („Kurtijevi“) koj ne bi blokirali rad institucija nego bi radili na rješavanju (vlastitih) problema. Uz neznatne razlike,  to govori i Milorad Dodik: ako ne birate nas, u institucije će ući opozicija koja će raditi, a ne blokirati te institucije, što mi uspješno radimo godinama!

PETAK, 18. NOVEMBAR

Profesor Ivo Komšić večeras je gostovao na jednoj televiziji i pored ostalog izgovorio nekoliko rečenica koje će vjerovatno u narednim danima prouzročiti brojne reakcije. On je kritizirajući politiku Stranke demokratske akcije i njenog lidera Bakira Izetbegovića izazio svoje zadovoljstvo što Izetbegović nije izabran u Predsjedništvo BiH, te što SDA neće sudjelovati u vlasti (barem) u Federaciji BiH. Kazao je da je dobro što će vlast umjesto SDA činiti predstavnici tzv. Osmorke.„Ne smiju se odvojiti Bošnjaci od Zapada i zapadne kulture“, kazao je Ivo Komšić tvrdeći da su SDA  lzetbegović radili upravo to. „Bakirovo društvo je po njegovom mišljenju islamizirano društvo“.

Ivo Komšić je jedan od najiskusnjih političara na bh. političkoj sceni. U javnom  političkom životu prisutan je više od 40 godina. Bio je ratni član Predsjedništva BiH, sudjelovao u pregovorima u Washingtonu i Daytonu. Bio je i gradonačelnik Sarajeva i dekan Filozofskog fakulteta. Njegovi protivnici će mu vjerovatno zamjeriti što ovakve teške ocjene na račun bošnjačke politike iznosi tek sada, kada je u političkoj mirovini i bez ikakvih javnih funkcija.

Ivo Komšić

No, njegovi kritičari barem u tome djelu neće biti u pravu. Ivo Komšić je bio jedan od petoro članova Predsjedništva BiH koji su tokom rata javno u otvorenom pismu optužili Aliju Izetbegovića da se uz njegovu podršku mimo Ustava, zakona i Platforme Predsjedništva BiH sistematski i samovoljno provodi ideologizacija odnosno islamizacija Armije BiH. Članovima Predsjedništva BH, dakle svojim formalnim civilnim zapovjednicima tada je  odgovorio, prostački, bezobrazno i uvredljivo jedan od armijskih komandanata iz Sarajeva (Ismet Hadžić Mutevelija) što bi svugdje bilo tretirano kao vojni puč. Međutim, taj je zapovjednik vjerovatno napisao samo ono što mu je sugerisao politički i vjerski krug vezan za Aliju Izetbegovića i njegovog sina Bakira. Upućeni u tadašnja zbivanja kazati će da je Bakir Izetbegović, koji nije obnašao nikakvu formalnu funkciju imao neuporedivo veći utjecaj na Armiju BH i njene zapovjednike nego svih pet  članova Predsjedništva BiH koji su se tada pobunili.

Ono što je tokom rata bilo fokusirano na vojsku, njena islamizacija uz pomoć boraca i misionara iz arapskog svijeta, nakon rata je nastavljeno u svim drugim segmentima države i društva na koje je SDA imala utjecaj. To se posebno dramatično ispoljavalo u vanjskoj politici. Vezivanjem za Erdoganovu Tursku i druge  autokratske, konzervativne i nedemokratske muslimanske režime, SDA i njeni lideri su udaljavali BiH od Evrope i zapadnog kulturno-civilizacijskog kruga. U tom smislu ocjene Ive Komšića niti su pogrešne niti su pretjerane. On, dakle, ne govori sa pozicije zakašnjele pameti kao što to čine mnogi drugi nakon nekoliko decenija ćutanja i saučestvovanja u tom po BiH pogubnom procesu tj. Projektu.

SUBOTA, 19. NOVEMBAR

Na zasjedanju Skupštine zemalja članica NATO Saveza u Madridu raspravljano je, pored ostalog, i o sigurnosnim prilikama u zemljama Zapadnog Balkana. Predstavnici Hrvatske negodovali su što je u izvještaju njihova zemlja svrstana u Zapadni Balkan. Tražili su da ih se službeno tretira kao državu koja graniči sa Zapadnim Balkanom.

Hrvatska kao članica Evropske unije i NATO Saveza u geopolitičkom smislu ne pripada krugu zapadnobalkanskih zemalja, međutim, u geografskom pogledu teško da može pobjeći sa Balkana koliko god se upnjali njeni političari. Miroslav Krleža je davno pisao da Evropa počinje na terasi najpoznatijeg zagrebačkog hotela Esplanada.

U današnjem razgovoru za hrvatske novine Petar Lovšin, lider legendarne slovenačke grupe „Pankrti“, koja je praktično dovela pank pokret u bivšu Jugoslaviju kaže da je Slovenija mjesto na kojem se susreću Balkan i Evropa i da treba koristiti prednosti koje donose i jedno drugo.

Da će Hrvatska imati još dosta posla dok se sasvim ne pozicionira u Evropu i kutariše Balkana, svjedoči današnja vijest iz Austrije koja je šokirala susjednu zemlju. Austrijski ministar policije najavio je da će njegova zemlja glasati protiv ulaska Hrvatske u zemlje Schengena. Kao razlog je naveo ponašanje hrvatskih vlasti u migrantskoj krizi. Hrvatska prema ocjeni austrijskih vlasti ne ispunjava svoje obaveze prema činjenici da je posljednja zemlja na tzv. Balkanskoj ruti iz koje mgranti ulaze u Evropsku uniju.

Mnoge su knjige i naučni radovi objavljeni posljednjih decenija o Balkanu i odnos, predrasudama navodno naprednog Zapada prema državama i narodima sa ovog poluotoka. Analizira se kako je stvarana i na kojim premisama počiva takozvana balkanofobija. Najcjelovitiju knjigu koja se bavi fenomenom Balkana napisala je bugarska naučnica sa adresom u Americi Marija Todorova. Ona se u knjizi „Imaginarni Balkan“ ne odriče svog balkanskog identiteta, nego se njime ponosi, te otkriva odakle se crpi odbojnost Zapada prema Balkanu kao navodno, zaostalom, divljem necivliziranom prostoru. Todorova kaže da se jedino Bugari ne stide svojeg balkanskog identiteta dok se svi drugi, neki manje neki više, odriču tog dijela svojeg identiteta. Ona piše da su sve zemlje Istok drugim zemljama, Poljska- Njemačkoj, Rusija- Poljskoj, a eto Hrvatska je mračni istok i dio balkanske rute za Austriju... Hrvatska, opet, prema svom istočnom susjedstvu nema mnogo dobronamjerniji i manje nadmen odnos. Ovo je Balkan kako je davno u Bregovićevoj pjesmi pjevao jedan srpski pjevač na Evroviziji. A na Balkanu, tvrdio je prije 40-ak godina jedan drugi ozbiljniji autor, uvijek neko oko nas dođe pa nam prijeti...

NEDJELJA, 20. NOVEMBAR

Napokon je došao ovaj dan, dvadeseti novembar u kojem će napokon početi najveći, najkontroverzniji, najskuplji događaj ove godine u svijetu - Prvenstvo svijeta u nogometu koje će se u narednih mjesec dana održavati u Kataru. Od trenutka Kada je 2010. godine Svjetska nogometna organizacija (FIFA) objavila da će ova arapska zemlja biti organizator nogometnom mundijala, gotovo da nije bilo dana u kojem se nije osporavala, kritizirala ta odluka. Jedan njemački list je tada, prije 12 godina, ovu vijest nazvao KATAR-STROFOM i od tada, pa doslovno do danas domaćinstvo Katara nije prestajalo biti predmet kritike. Jučer je glavni šef svjetskog nogometa Gianni Infatino u jednosatnom govoru novinarima odbacio kao licemjerne kritike koje su svih ovih godina pratile pripreme za SP u Kataru. Nemojte optuživati organizatore, za sve što ne valja prozivajte mene poručio je Infantino. Posljednji skandal koji je uzdrmao javnost bila je odluka katarskih vlasti da dodatno pooštri mjere u vezi sa točenjem i konzumacijom piva. 75 miliona eura platio je FIFA-i svjetski pivarski džin Budwieser za ekskluzivno pravo prodaje žute alkoholne tekućine na SP, a onda je organizator ,tvrdi se, pogazio ranije date dozvole. „Osobno mislim da možemo preživjeti tri sata i bez piva“, kazao je Infantino. Prethodno je demantirao medijska otkrića o hiljadama radnika iz nerazvijenih zemalja koj su stradali na izgradnji sportskih objekata. Upitao je zašto se ista briga i solidarnost ne pokazuje prema desetinama hiljada migranata koji ginu svakodnevno pokušavajući se dočepati Evrope.

Početak i kraj svih priča o organizaciji SP u kataru je novac, ogroman nezamisliv, novac ples stotina miliona katarskih petrodolara koji su strateški i ciljano usmjeravani prema centrima moći u kojima se odlučivalo o domaćinstvu SP. To da se u nogometu sve vrti oko novca nije neko posebno otkriće: Katar je taj posao dobio na isti način i istim putevima novca i korupcije na koji je prethodno za sebe osigurala Rusija.

Druga grupa optužbi je ona prema kojima će Katar iskoristiti SP da bi afirmirala vlastiti režim, stil života i vrijednosti koje promovira. I to je bez sumnje tačno, ali sve smo to već vidjeli ne samo na nogometnim smotrama nego i na olimpijskim igrama. Kina je  organizirajući u deset godina ljetnu i zimsku Olimpijadu na najprobitačniji način demonstrirala svoju finansijsku, gospodarsku pa i sportsku moć. Putinova Ruusija je četiri godine prije SP-a, 2014, organizirala Zimske olimpijske igre nakon čijeg je okončanja odmah sutradan izvršena invazija na Ukrajinu i aneksija njenog teritorija. Uprkos tome SP u Rusiji je održano 2018. Manje se u javnom prostoru tada problematizirala agresija Rusije i progon miliona njenih ljudi, nego što se danas govori o progonu piva iz Dohe.

Neka vlasti katarske monarhije kada sve ovo završi sami prosuđuju da li se investicija od nekoliko stotina milijardi dolara koliko je uloženo u Prvenstvo isplatila. Do tada, dakle do 18. decembra nogomet će biti najvažnija tema. Ono što je u sportskom smislu važno jeste da je Katar od dobijanja domaćinstva SP uložio ogromne novce na razvoj nogometa u toj zemlji osnivanje sportskih akademija, usvajanje najmodernijh programa pronalaženje mladih talenata širom svijeta. Prije sedam godina za SP Prvenstvo u rukometu koje se održavalo u toj zemlji na sportskom tržištu Evrope i Afrike je doslovno pokupovana kompletna katarska selekcija, koja je na prilično sumnjiv način osvojila srebrnu medalju. Tako nešto, na svu sreću, u nogometu nije dopušteno, domaćini će se morati osloniti na vlastite snage, novac i infrastrukturu. Istini za volju, u Kataru sa razlogom svojataju neke od najvećih nogometnih zvijezda današnjice Lea Messija, Neimara, Mbapea. Na njih su proteklih godina bogataši iz Katara, vlasnici PSG-a potrošili stotine milona dolara. Infantino je novinare jučer podsjetio da se ni na stadionu u Parizu kada igra PSG ne toči alkohol, pa da to francuskim vlastima i medijima ne smeta. Vjerovatno je i ta šutnja na neki način plaćena kao i sve drugo što se oko nogometa plaća. Ali, to znamo i bez Katara i prije Katara...