Istovremeno neslaganje, isticanje mišljenja iz svog ugla, ali ipak svijest o nužnoj saradnji sa zapadnim partnerima. Tako bi se ukratko mogla definisati politička pozicija kosovskog premijera Albina Kurtija.

Nije to pozicija oštrih linija kako se u prvi mah u Bosni i Hercegovini zaključuje. Kosovski premijer je jakobinski beskompromisan kada je riječ o interesima Republike Kosovo. Pa ipak, Kurti u bilo kojem trenutku ne ispoljava, niti je ispoljavao ogorčenost i razočaranost politikom Zapada, iako je razvidno da je Zapad godinama unazad pružao, a možda i danas pruža pomoć srbijanskom terorističkom režimu u Beogradu.

Sveprisutna glorifikacija kosovskog premijera Kurtija koja je danas prilično raširena u sarajevskoj javnosti, gubi iz vida to da kosovski premijer za razliku od bošnjačko - bosanskih političara tek govori drugačijim političkim jezikom, piše NAP. 

Kurti koji svoja intelektualna uvjerenja i svjetonazorske pozicije, po vlastitom priznanju duguje Valteru Benjaminu, ne govori jezikom podanika Zapada, nego jezikom saveznika (premda je Kosovo slabašno da bi bilo saveznik bilo kome). U Bosni i Hercegovini, od političara se uglavnom očekuje da govore i misle jezikom podanika. Oni koji nisu govorili jezikom podanika, zbačeni su sa vlasti i gurnuti u opoziciju.

Medijska paljba takozvanih političkih analitičara i poluintelektualaca skoro da je ubila takvu mogućnost da bilo koji bosanski ili bošnjački političar istakne "izdvojeno mišljenje" u odnosu na mišljenja zapadnih diplomata, a da pri tome ne bude optužen da narušava odnose na SAD i EU.

Sa druge strane kosovska javnost nikada nije na isti ili sličan način pod pritisak stavila svoga premijera zbog njegovog možda pretvrdog i riskantnog suverenističkog pristupa. Iako je u posljednje dvije godine Aleksandar Vučić bio taj koji uživa podršku Zapada, i taj kome razni Lajčaci i Boreli, pa i Eskobari, drže stranu na briselskim i drugim pregovorima sa Kurtijem, kosovska javnost i Albanci nisu optužili Albina Kurtija da je, primjera radi, zbog pretvrdog suverenističkog pristupa pao u nemilost zapadnih diplomata.

To se naime desilo u Bosni i Hercegovini. Prvo je Željko Komšić početkom 2021. u Brisel poslao non paper u kojem je upozorio na ono što će se sasvim izvjesno desiti ukoliko EU nastavi sa politikom podilaženja HDZ-u i SNSD-u. Sve ono na što je Komšić upozoravao, koristeći se direktnijim političkim jezikom (koji je na trenutke sličan Kurtijevom, a koji se danas u Bosni i Hercegovini toliko glorificira) već se desilo. Uprkos tome što je na vrijeme upozoravao i bio upravu, Komšiću je prišivena etiketa onog ko se svađa sa Zapadom. Kvinta je konstatovala da Komšić diže tenzije, nastavila da popušta SNSD-u, a nedugo zatim uredno izašla u susret HDZ-u, da bi se sve završilo pravnim nasiljem i suspendiranjem Ustava.

Slično, možda i gore prošao je Bakir Izetbegović koji je nakon višemjesečnih pregovora o izbornom zakonu odbio da poklekne pred pritiskom nepristranih zapadnih diplomata i HDZ-a. I Izetbegoviću je zalijepljena ista etiketa da bi ga na izborima opkolilo 11 stranaka koje su uz podršku stranaca uspjele da ga zbace sa vlasti. Istih onih stranaca koji su prije nekoliko godina i Kurtija zbacile sa vlasti, iako se potonji na nju glasovima građana Kosova trijumfalno vratio.

Naravno, Komšić i Izetbegović nisu Kurti. Cinizam političkih izdajnika države, čitajući redove ovog teksta, već se bio spremio na to da standardnim upadicama i pošalicama izvede delegitimizirajući zaključak kako se neko groteskno usuđuje porediti Komšića i Izetbegovića sa "nenadmašnim" Kurtijem.

Pa ipak ovo nije poređenje te vrste jer ne govorimo o pomenutima kao ličnostima nego o njihovom odnosu prema onima koje zovemo zapadnim partnerima Bosne i Hercegovine.

A, taj odnos primjera radi je sljedeći: Kurti uporno ističe da EULEX i KFOR na Kosovu nisu u ulozi onih koji prvi treba da odgovore na akcije srpskih terorista, nego je to u prvom redu kosovska policija, dok u Bosni i Hercegovini i Izetbegovićeva i Komšićeva stranka pozivaju prvo EUFOR da reaguje, u vezi sa blokadom saobraćaja od strane Dodikovih pristalica na nekoliko mjesta u međuentitetskoj zoni.

Nejasno je zbog čega SDA i DF kao opozicione stranke izuzimaju od odgovornosti vlast oličenu u Trojci u čijim se rukama sada nalaze sredstva za odvraćanje. I SDA i DF su trebale istaći da je odgovornost za sigurnost države u rukama onih koji su preuzeli vlast i koji sada kontrolišu institucije koje mogu dati kredibilan odgovor na srpski terorizam i separatizam.

Kao što smo već rekli, ni Komšić ni Izetbegović nisu Kurti, ali svejedno je njihov pokušaj da politiku vode samostalnije u odnosu na Zapad, da ne budu puki ambasadorski podanici, a da istovremeno održavaju saradnju sa istima, njihov pokušaj da vode politiku koja u osnovi ima stav sličan Kurtijevom je grubo iscipelaren i doživio je potpuni javni linč.

Bosansko - bošnjačka, a posebno sarajevska javnost je ta koja je ubila svako ponašanje koje je na tragu Kurtijeve suverenističke politike. I to je ono što danas zabrinjava, jer u aktuelnom političkom sljepilu, sve i kada bi se nazirao lik nekog bosanskog Kurtija, koji je potpuno nov i oslobođen od lika domaćih političara, taj isti bosanski Kurti bi bio obješen. To i dalje ne bi spriječilo potencijalne 'krvnike' da glorificiraju Albina Kurtija, te podmuklo, ali isto tako jednako uporno uvijek i iznova ponavljaju kako mi u Bosni nemamo Kurtija, piše NAP.