Razgovarao: Darko OMERAGIĆ

Gospodine Prlenda, godina je počela pričom o naoružavanju pojedinih zemalja bivše Jugoslavije. Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić javnosti u toj zemlji objavio da će Srbija izdvojiti još skoro 740 miliona eura u vojnu opremu. Zašto se Vučić sada hvali jačanjem Vojske Srbije, kakvu to opremu nabavlja Vojska Srbije i da li se time želi poslati poruka i drugim zemljama u regionu da se još više naoružaju s obzirom na rat koji je na ovim prostorima završen prije manje od 30 godina?

"Sve vojske se s vremena na vrijeme moraju modernizirati. A sada je došlo vrijeme da se i vojni efektivi zemalja u regiji moraju obnoviti. U tome nema ništa neobičnog. Jer većina od tog naoružanja jeste ona koja je ostala od nekadašnje zajedničke vojske – JNA. Iako treba imati u vidu da nije došlo do podjele vojne imovine, nego da su Srbija i Crna Gora prisvojili ogromnu većinu nekadašnjeg zajedničkog vojnog naoružanja i opreme i time sebi stvorili prednost u startu, dok su se druge zemlje nastale raspadom bivše SFRJ pokušale snalaziti na crnom tržištu i na druge načine kupovati ono što im je nedostajalo. Druge zemlje su se s obzirom na niske budžete na razne načine dovijale kako bi nabavile naoružanje. Srbija je specifična po tome što vidimo veliko javno i političko isticanje tog naoružavanja, a to posebno radi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ovdje se radi o tome da je Vučić već duže vrijeme svjestan da mora donijeti teške odluke u vezi Kosova i njegovo priznavanja te konačno prekinuti čvrste veze s Rusijom. Sada je došao pred zid, jer ako želi napredak Srbije morat će se prikloniti Europskoj uniji i Zapadu. A da ne bi u očima svojih glasača postao izdajica srpskih interesa, sada se jačanjem vojske pokušava pokazati najvećim Srbinom.

Dakle, njegova priča o naoružavanju je uglavnom politička?

"Svojim javnim istupima potencira naoružavanje da bi minimizirao političke napade koje će sigurno trpiti na unutrašnjem planu, jer će morati donijeti teške odluke u vezi Kosova i oprostiti se od čvrste ruke Rusije. Što se tiče vojnog proračuna Srbije, Vučić ga u posljednjih nekoliko godina konstantno povećava. Pri tome pliva između Istoka i Zapada. Prije je nabavio prilično robe iz Rusije, a sada ide na to da se suradnja sa Zapadom poveća, ide se prema EU i Francuskoj, a nešto je kupio i od Kine da potencira neutralnost.

Od svih zemalja regije, Srbija se izdvaja po tome što njen politički vrh, a prije svega Vučić, u javnosti imaju vrlo jaku podršku jačanju vojske. U Hrvatskoj su malo drukčiji demokratski standardi. U Hrvatskoj je jaka opozicija koja će uvijek reći da je korisnije ulagati u vrtiće i škole, nego u naoružanje. Takvi glasovi u Srbiji su mnogo tiši.

Također, Vučić ovim šalje poruku Srbima u drugim zemljama, a to je ono što je Aleksandar Vulin javno govorio. Ta poruka je za tzv. srpski svet, da je Srbija jaka, iako je jaka samo ona zemlja koja je ekonomski jaka i ima slobodnu demokraciju. Vučić kroz vojsku želi poslati poruku Srbima izvan Srbije da je Srbija jaka, te dalje raspiruje želju iz 90-ih da se trebaju ujediniti s maticom Srbijom.“

PROJEKTIL JAVELIN - "ISPALI, PA ZABORAV"

U isto vrijeme State Department je Kosovu odobrio kupovinu protivtenkovskih projektila Javelin. Kakve su to rakete, zašto baš ovo oružje i je li ovo svojevrstan odgovor Srbiji?"

"Konstatirali smo da se Srbija ubrzano naoružava i da to daje izvjesnu političku težinu i u pregovorima Srbije i Kosova. Projektil Javelin su vrlo dobri, jer je to sistem „"spali pa zaboravi". Kada tom protuoklopnom raketom uhvatite cilj ona sama pamti metu te tenk ili oklopni transporter pogodi odozgo, gdje je oklop najtanji. Javelin se u Ukrajini pokazao vrlo dobro na početku rata kada su Ukrajinci izdržali prvi ruski udar. Odobrenjem prodaje Javelina Kosovu, SAD Beogradu žele poslati poruku da ni slučajno ne razmišlja o vojnoj opciji razrješenja spora između Beograda i Prištine, a daju i sigurnost Kosovarima."

Za nekoliko godina je predviđeno da kosovske sigurnosne snage prerastu u vojsku Kosova. Šta će to praktično donijeti Kosovu?

"Ništa se ne čeka jer već kosovske sigurnosne snage idu u tom smjeru uz neskrivenu pomoć SAD. To je neminovnost, jer svi koji podržavaju nezavisnost Kosova će podržati i stvaranja kosovske vojske. To je prst u oko Srbije, ali i politička neminovnost."

Da li se održava vojni balans u regionu između Srbije, BiH i Hrvatske koji je dogovoren u Dejtonu?

"Od kada je potpisan Subregionalni sporazum o kontroli naoružanja u pet kategorija – borbeni zrakoplovi, jurišni helikopteri, artiljerija od kalibra 75 milimetara pa na više, borbena oklopna vozila i tenkovi, u javnosti nema izvještaja da se on krši. Inspekcije se stalno obavljaju. Nabavljanje dodatne opreme i naoružanja je u okvirima zadatih ograničenja. Međutim, ono što je posebno važno, a o čemu se u javnosti malo priča je da je Srbija uznapredovala u naoružavanju oružjem koje nije u ovih pet kategorija. Tu prije svega mislim na naoružane bespilotne letjelice.

Srbija aktivno radi na njihovom nabavljanju pa i domaćoj proizvodnji. Od Kine su kupili solidnu bespilotnu letjelicu CH-92, sličnu američkom naoružanom Predatoru, pa su dobili još i bolju verziju CH-95. Problem je što ove letjelice ne potpadaju u taj sporazum i nitko ne obavlja provjeru njihova broja. A trebalo bi, jer se može dogoditi da neka zemlja pomisli da ima određenu vojnu prednost mimo tih kontrola pa neodgovorni političar može biti bliži nekoj vojnoj opciji rješavanja političkih problema u regiji, što bi bilo pogubno."

BiH nema ratno zrakoplovstvo, ali ga nema ni Crna Gora koja je članica NATO-a i čije nebo čuvaju NATO avioni iz Grčke i Italije. Nedavno smo pratili nadlijetanje američkih F-16 iznad BiH. Ko čuva bh. nebo, jesu li ti američki avioni?

"Od svih zemalja bivše Jugoslavije jedino nebo Srbije, na ovaj ili onaj način, ne štite zrakoplovstva NATO-a. Srbija se drži stava da je vojno neutralna, a s druge strane ima čim, jer je prisvojila 90 posto ratnog zrakoplovstva bivše JNA. Tek u posljednjih desetak godina Srbija je imala potrebu da nešto kupuje svojim sredstvima."

VUČIĆ JE PITANJE ZA PSIHOLOGE

Hrvatska je kupila francuske vojne avione Rafale, a mediji u Srbiji izvještavaju da i ta zemlja želi da kupi 12 aviona tog tipa. S tim da Srbija želi bolju verziju od onih koje je kupila Hrvatska. Kako tu stvari stoje i može li Srbija kao zemlja koja nije članica NATO doći do boljih aviona od onih koje je kupila Hrvatska kao članica NATO-a?

"Vučić ne krije da se želi porediti s Hrvatskom i da želi da Srbija u svemu bude bolja od Hrvatske. I to je već pitanje za psihologe. Hrvatska je dugo tavorila sa starim MiG-ovima 21, koje je silom prilika morala nabaviti vlastitim sredstvima. Hrvatska je vrlo povoljno kupila polovne Rafale - 12 aviona skupa sa simulatorom, osnovnim paketom naoružanja i pratećim paketom za održavanjem je košta oko milijardu eura. Srbiji će biti teško, gotovo nemoguće da tako povoljno nabavi avione Rafale. Francuzi su na sličan način prodali te iste avione i Grcima i sada su ispucali svoju kvotu. Zračno-svemirske snage Francuske sada imaju manjak aviona Rafale i moraju proizvoditi nove za svoje potrebe. A istovremeno i druge zemlje ih naručuju. Ukoliko bi Srbija sada potpisala sporazum o kupovini novih aviona na red bi došla tek 2030. godine. Moderniziranim srpskim MiG-ovima 29 službeno ističe resurs 2027. uz malu mogućnost produženja tok roka. Mi još ne znamo kako će biti opremljeni hrvatski Rafali, a kamoli da govorimo šta može Srbija.

Uz avione se kupuje i kriptirana oprema, poput kripto modula za održavanje veze, raspoznavanje svojih od tuđih zrakopova i slično. Zato je sigurno da će zemlja koja je u NATO lakše doći do takve opreme nego ona koja nije u NATO. Međutim, ako Srbija jednog dana prizna Kosovo i odrekne se Rusije u korist EU i Zapada mislim da bi im EU sve oprostila i omogućila nabavku svega što žele od Zapada, samo je pitanje novca. Nismo još sigurni da li će Srbija kupiti Rafale koji su postali predmet njihovih želja nakon što je ih kupila Hrvatska. Ako i dođe do toga ne bi me iznenadilo i da SAD nešto ponude, ako Srbija prilogodi svoju politiku Zapadu."

Na kraju jedno pitanje koje nema veze s ovim regionom. Rat u Ukrajini će uskoro ući u treću godinu. Koliko je moguće iz ove perpektive zaključiti kako i kada će ruska agresija na Ukrajinu završiti i koliko su opravdani strahovi baltičkih zemalja od napada Rusije. Neki dan je estonska premijerka izrazila zabrinutost za istočno krilo NATO-a, posebno za svoju zemlju od eventualne ruske agresije?

"Ovo je Putinu bar treći rat koji vodi i da je lako pokorio Kijev sigurno bi mu porasla krila i svoje pipke bi pustio prema baltičkim zemljama. Srećom, to se nije dogodilo jer su Ukrajinci pružili žilav otpor i sve se pretvorilo u dugotrajan rat s neizvjesnim svršetkom. Putin je zaglibio u ukrajinskom blatu gdje se ruska vojska pokazala prilično nesavršena i mnogo mu je teže da se odlučuje na novu ratnu opciju. Međutim, sukobi poput ovog sad na Bliskom istoku pokazuju da ih je mnogo lakše početi nego zaustaviti. Došlo je vrijeme da se svaka ozbiljna država dobro pripremi za obranu. Jer tko nije spreman za obranu postaje mamac nekima koji imaju aspiracije za tuđim teritorijem ili resursima. Vojna industrija EU se iscrpila snabdijevanjem Ukrajine i došlo je do manjka vojnog arsenala. EU je sada shvatila da će morati više uložiti u opremanje i dizanje svojih vojski na više standarde. Polako smo došli do onog trenutka kada je naoružavanje vojski stavljeno u prvi plan, što smo slično mogli vidjeti još u vrijeme Hladnog rata."