Što se mene osobno tiče, nije to godina, ni kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ni kada je u pitanju regija, pa ni kada je u pitanju globalna scena, koja je za pamćenje. Dapače, što se jednog ovako kozmopolitskog, humanističkog pristupa tiče, to je godina koju bi čovjek rado zaboravio i koju ne bi ponovo poželio.

Ako gledate novogodišnje analize glavnih igrača na bh. političkoj sceni, onih koji čine državnu vlast u Bosni i Hercegovini, 2019. godina je godina uzlaznih trendova, najuspješnija godina do sada, godina nade za drugačiju budućnost.

Međutim, gledaju se objektivni parametri i 2019. godina je godina koja nas puno više približava 90-im godinama, no što bi nas trebala približiti budućnosti kakvu želimo.

U njoj zapravo imamo sve političke trendove koji imaju silaznu putanju, imamo zaoštrenu političku retoriku, to je prva godina u kojoj se vrlo otvoreno svakodnevno priziva na disoluciju Bosne i Hercegovine kao države i društva, to je prva godina u kojoj se poziva na odcjepljenje Republike Srpske, to je prva godina u kojoj se vrlo otvoreno govori o drugačijoj organizaciji BiH, prva godina u kojoj se i na nižim razinama vlasti zapravo primjenjuje logika koja je svih prethodnih 25 godina primjenjivana na državnoj ili entitetskoj razini, pri tome mislim na sve ono što se događa u Kantonu Sarajevo.

To je godina u kojoj je najeklatantnije suprotstavljanje euroatlantskim trendovima. Po mojoj procjeni to je godina koja neće ostati u lijepom sjećanju, nažalost, to je godina za kojom bismo mogli još i žaliti kakva bi nam mogla biti sljedeća, ocijenio je Kukić.

Što se tiče situacije u Srbiji, kako tvrde vladajući, ona je nikad bolja i stabilnija, u političkom i ekonomskom smislu. Međutim, nikad više ni afera nije bilo nego u 2019. godini?

Istina je da je 2019. godina bila godina afera u smamim vrhovima srbijanske vlasti. Tu je još uvijek aktuelni slučaj doktorata Siniše Malog, koji je jedan od prvih saradnika gospodina (Aleksandra) Vučića. Tu je i niz drugih afera. Podsjetio bih i na tu krim aferu u koju je obiteljski involviran također jedan od prvih ljudi srbijanske vlasti, ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović.

Za sada ta vlast sve te afere uspijeva trpati pod tepih, iz prostog razloga jer je Srbija naglašeno podijeljena, između evropske i Srbije prošlih stoljeća, Srbije garašaninovskih apetita i ambicija, koja sve drugo ignorira zarad te velikosrpske ideje.

Ja sam siguran da će se ta podijeljenost osjetiti i da će se prenijeti na 2020. godinu. Uostalom, tu podijeljenost na veoma suptilan način zaoštrava i prvi čovjek istočnih susjeda gospodin Vučić, i dakako, on te garašaninovske i ambicije Srpske akademije nauka i umjetnosti pokušava na sve moguće načine prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu.

Među inim, podsjetio bih i na to da u svom predsjedničkom i premijerskom mandatu, niti jednom nije spomenuo Bosnu i Hercegovinu kao suverenu zemlju. Uvijek se zadržavao na njezinom teritorijalnom integritetu, uprkos upornim provokacijama novinara i ljudi iz javne scene, izbjegava spomenuti taj termin suverenitet, što je obilježje Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznatog subjekta.

Zahvaljujući činjenici da u BiH ima logističku podršku Milorada Dodika, sasvim sigurno je da će to talasanje prema BiH, koje je i obilježilo 2019. godinu, biti nešto s čim ćemo se sretati i naredne godine.

Opširnije možete pročitati ovdje.