Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Bio sam stava kako institucijama treba ostaviti dovoljno vremena za procesno reagovanje, ali uz javno obećanje da ću objelodaniti istinu u slučaju izostanka konkretnih hapšenja i procesuiranja. Danas to obećanje ispunjavam objelodanjivanjem informacija na kakve je tužilaštvo MORALO reagovati.

Dakle, po novim dokazima tužilaštvo je doznalo kako je u spaljivanju mrtvog tijela Irene Predojević učestvovalo više lica, koja su tu došla sa dva automobila. Doznali su i kako su Borislav Dabić i kasnije ubijeni Predrag Vrban jednim vozilom otišli kupiti gorivo.

Po njihovom povratku planula je lomača koja se vidjela sa velike udaljenosti, a od starta istrage poznati su i mnogi svjedoci koji su tuda prolazili kritične noći. Po njegovom priznanju znamo i da je u tom činu učestvovao Amel Međedović - tada maloljetan, ali punoljetan kada je priznao zločin. Ne treba velika pamet za zaključivanje da je i Dabićev polubrat Miroslav Gligić bio jedan od aktera spaljivanja Ireninog leša.

Da li je neko od navedenih u međuvremenu bar saslušan, privedan i kriminalistički obrađen? To je jedini način da se razjasni jesu li ova lica direktni počinioci ubistva ili su "samo" uništavali dokaze po nalogu Gorana Kotarana. Kotaran jeste, bar po sudskoj presudi, ubijao kako bi sprečavao dokazivanje sopstvenih zločina, ali se trenutno nalazi u zatvoru i svakako nije u mogućnosti ponoviti slične radnje.

Elem, da li je uloga Borislava Dabića i Miroslava Gligića onakva kako su se svojevremeno nagodili sa tužilaštvom? Presuđeni su na zatvorske kazne zbog pomaganja Kotaranu u zakopavanju leševa Predraga Vrbana i Seada Kanurića.

Bez obzira na presudu po kojoj su pomaganje učinili poslije ubistava tužilaštvo će se morati pozabaviti i njihovim učešćem u Vrbanovoj otmici. Već sam naveo kako smo od starta znali ko je u Prijedoru oteo Predraga Vrbana, a sad otkrivam da su u pitanju bili Dabić i Gligić.

Znali smo i ko je naredne noći iz Prijedora odvezao Vrbanovu "škodu" i preko tih osoba trebalo je da dođemo do otmičara - Dabića i Gligića. Neka Milan Tegeltija, kao tadašnji tužilac, objasni zašto je dalje postupanje prepustio policijskim banditima Goranu Mikanoviću i Mili Dobrijeviću.

Odlično Tegeltija zna šta su tada uradili njegovi kriminalni saradnici Mikanović i Dobrijević, a zbog čega istraga nije dala rezultata do današnjeg dana. Govorim o stvarima kakve i danas pokušava prikriti tužilački padrone Mladen Mitrović, zajedno sa Mikanovićem i Dobrijevićem.

Aktuelni načelnik PU Prijedor, Sretoja Vujanović, takođe je dubički kadar i doista je smiješno promišljati kako nije upoznat sa nebrojenim manipulacijama oko povezanih ubistava Irene Predojević, Predraga vrbana i Seada Kanurića. No, i on se očigledno svrstao na stranu zataškavanja i neprocesuiranja zločina.

Prozvane tužilačke i policijske bitange mogu i nadalje opstruirati istragu, baš kao i aman deceniju i po unazad, ali nemaju načina spriješti mene u daljem istraživanju i objelodanjivanju istine. Mogu ponovo pokušati sa kakvom likvidacijom, no znaju kako su prošli u prethodnim pokušajima.

Znači, može Mitrović u nadalje odugovlačiti sa hapšenjima Dabića, Gligića i Međedovića zbog trostrukog ubistva, baš kao što i ja mogu ovako nastaviti sa javnim iznošenjem istine. Pritom mu valja znati da građanima i javnosti interesanstnih saznanja imam na pretek, te da neću prestati sa ovakvim pisanjima. Ma koliko nezakonitih i montiranih krivičnih postupaka protiv mene pokrenuo.

Na kraju Mladenu Mitroviću i cjelokupnoj javnosti moram reći kako izostanak istrage protiv ubica Irene Predojević ima samo jedan cilj - sakriti moćnika povezanog sa nesrećnom Irenom i samim zločinom. Doći ćemo i do te osobe, samo polako...

(Prenosimo s autorovog bloga)