'U Rusiji danas živi jedva 147 miliona ljudi, a zemlja je ušla u veoma teško demografsko razdoblje jer stopa nataliteta ponovno pada. Prošle godine ona je bila niža od 1,5 po ženi. To nije dovoljno, to je izravna prijetnja našoj budućnosti. Niski prihodi u većini domaćinstava s djecom izravno ugrožavaju rusku demografsku budućnost', rekao je predsjednik Vladimir Putin u obraćanju naciji 15. janura ove gdoinne, uoči kolektivne ostavke vlade Dmitrija Medvedeva, čime je, po mišljenju mnogih, krenuo manevar za njegov ostanak na vlasti nakon 2024., kada mu istječe predsjednički mandat.

U govoru naciji Putin je obećao svakome ponešto: moderniju opremu poljoprivrednicima, stanove vojnicima, više plaće knjižničarima, bolje bolnice, škole i muzeje. Ali kako to ostvariti bez ljudi?

Zemlja dramatično zalazećeg populacijskog trenda u ozbiljnoj je krizi zbog sve manjeg broja novorođene djece i sve većeg broja preminulih u zabrinjavajuće ranoj dobi. Bolje od prosjeka samo su republike sjevernog Kavkaza kao što su Čečenija, Ingušetija i Dagestan. Prije dva mjeseca RBK TV objavio je podatke ruske statističke agencije Rosstat, prema kojima je prirodni pad stanovništva najniži u zadnjih 11 godina, a u prvih deset mjeseci 2019. broj umrlih nadmašio je broj rođenih za 259.600. Najpustije je duž 2600 kilometara duge granice s Kinom, koju je bivši SSSR naseljavao milom ili silom podižući gradove i razvijajući industriju, a sada je ta područja napustilo 20 posto stanovnika.

Demografija je stoga alarmantno političko pitanje, pa predsjednik obećava nove manevre oko poticaja nataliteta i smanjenja smrtnosti. Njegov plan je do 2024. povećati broj novorođenih na 1,7 djece po ženi i to proširenjem tzv. 'majčinskog kapitala' (jednokratne podrške porodici nakon rođenja drugog djeteta, namijenjene rješavanju stambenih problema ili budućem školovanju djeteta), socijalnom pomoći porodicama s malim primanjima, poreskim olakšicama za mnogočlane porodice, besplatnim školskim obrocima tokom prve četiri godine školovanja itd. Za to će izdvojiti, preračunato u dolare, 8,6 milijardi, ali uz strože uvjete, kako se ne bi događalo, kao ranijih godina, da 'majčinski kapital' roditelji potroše na kupovinu automobila ili na alkohol.

No može li se u četiri godine postići ono što ruskoj vlasti nije polazilo za rukom od 2007., kada je uveden revolucionarni 'majčinski kapital', čime se mogao kupiti stančić u manjim mjestima? Ništa se bitno nije pomaknulo ni nakon 2011., kada je premijer Putin, takmičeći se za predsjednika, u predizbornom govoru najavio 'demografski projekt' kojim je namjeravao povećati rast nataliteta za 25-30 posto u odnosu na 2006. i produžiti životni vijek na 71 godinu, a sve to uz finansijsku injekciju od 15 milijardi rubalja.

Površinom najveća zemlja po broju stanovnika ostaje deveta u svijetu, čak iza Nigerije i Bangladeša. Zbog ekonomskih potresa pri raspadu Sovjetskog Saveza stopa nataliteta (1,16) bila je 1999. čak niža nego 1943. godine, kada je usred Drugog svjetskog rata iznosila 1,3 po ženi. Prema prošlogodišnjim podacima, godišnje nestaje 700.000 do 800.000 stanovnika - dnevno cijelo jedno mjesto od blizu 2200 žitelja - a sve to zbog visoke smrtnosti, malog broja rođenih, visoke stope pobačaja i niske razine imigracije. Nastavi li se tako, UN predviđa crni scenarij po kojemu bi Ruska Federacija do 2100. mogla imati samo 84 miliona stanovnika, piše The Moscow Times, nezavisni list na engleskome.

'Imamo evropsku stopu nataliteta i afričku stopu smrtnosti', izjavljivao je Jurij Krupnov s moskovskog Instituta za demografiju, migracije i regionalni razvoj, naglašavajući činjenicu da je 2011. smrtnost radno sposobnih, mladih muškaraca između 25 i 45 godina bila pet puta viša od evropskog prosjeka.

Stručnjaci to tumače kao posljedicu padajućeg standarda, urušavanja zdravstvene zaštite, porasta nesreća zbog propadajuće infrastrukture, sve većeg socijalnog nasilja i, posebmo, alkohola.

Rusi u šali znaju reći da im je ispijanje votke nacionalni sport. To je natjeralo vladajuće na pokretanje oštre kampanje protiv alkohola, što je imalo učinka: od 22 miliona hektolitara alkoholnih pića, koliko se ispijalo 2000., potrošnja se petnaest godina kasnije više nego prepolovila. Godine 2003. životni vijek muškaraca bio je samo 58, 2011. godine 63, a danas je 66 godina.

Ali sva ulaganja i napori da se poveća broj djece bez pomoći imigranata nisu dovoljni za demografski uzlet. Neki trenutnu demografsku dramu tumače činjenicom da je izostao priljev imigranata koji je prethodnih godina nadoknađivao prirodni pad stanovništva, pa se u paketu novih mjera također predlaže dodatno privlačenje stranaca, naročito onih iz republika bivšeg Sovjetskog Saveza.

Do sada ih je najviše dolazilo iz Ukrajine, Uzbekistana, Tadžikistana, Azerbajdžana, Moldavije, Kazahstana... ali nedovoljno, mada prema važećem zakonu državljanstvo može dobiti svako ko provede pet godina u zemlji, zna jezik i nije kažnjavan. Imigranti pristigli u Rusku Federaciju nisu toliko kulturološki, svjetonazorski i religijski različiti kao oni iz arapskog svijeta koji stižu u Evropu, no uprkos tome Putin se suočava s ksenofobičnim ispadima te su zbog govora mržnje zabranjene neke antimigrantske grupe poput Pokreta protiv ilegalne imigracije.

U priči o osipanju stanovništva vlast bi zasigurno trebala zabrinuti i činjenica da u anketama svaki peti Rus priznaje kako bi želio otići iz zemlje.

A po broju rođene djece na 1000 stanovnika od 192 zemlje Rusija nije među posljednjima. Iza nje je 39 država, od Slovačke i Rumunije do Danske i Finske a na samome dnu su Njemačka, Japan i Hong Kong. Mala razlika između njih i Rusije leži ipak u tome što one nisu globalna nuklearna sila s najvećim teritorijem na svijetu.