KOLUMNA VILDANE SELIMBEGOVIĆ: Ima li Valter većinu u Sarajevu?

Sad je sve do Gradskog vijeća kome je valjda jasno da neće glasati za i protiv Dana osnivanja Sarajeva, već za i protiv (anti)fašizma

  • Društvo

  • 03. Feb. 2020  03. Feb. 2020

  • 1

Piše: Vildana Selimbegović

Kada je, 29. januara, Gradsko vijeće Sarajeva dodijelilo počasnu Plaketu Grada hafizu Ismetu ef. Spahiću, pažljiviji hroničari domaćih zbivanja ostali su zbunjeni.

Ali ne zbog Plakete, još manje zbog njezina laureata - hafiz Spahić je, bez sumnje, zaslužio i veća priznanja, njegov rad i angažman je decenijama vrednovan tamo gdje je najpotrebnije, među ljudima, tragedija njegove porodice i način na koji se s njom nosi odaju istinske moralne vrijednosti, a u godinama kada je bio zamjenik reisa nerijetko je bio jedina ljudska spona Rijaseta i zajednice - već zbog činjenice da mu je priznanje dodijeljeno uoči prvog februara, koji se najavljivao kao famozni datum osnivanja Sarajeva i dan koji će zamijeniti 6. april, nekada Dan oslobođenja od fašizma, poslije rata Dan oslobođenja u koji su stale i dobijene bitke u toku opsade Sarajeva. Šta se dakle dogodilo s novim Danom grada?

Plaketa ef. Spahiću koja nikakve veze s datumom nema zapravo je pokazala da se makar od ovog prvog februara odustalo, jer da je drugačije, bio bi (već) ozvaničen, a Plaketa iskorištena kao njegova promocija. Ispalo je da još nije dogurao do dnevnog reda, a kako smo već zagazili u februar - ove smo godine mirni od nasrtaja na antifašistički karakter najvažnijeg sarajevskog datuma.

Vrući krompir u rukama gradskih vijećnika

No, da se malo pozabavimo akcijom i njezinim protagonistima. Ispostavilo se, u međuvremenu, da je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka prihvatio inicijativu Udruženja “Isa-beg Ishaković” da se ukine 6. april, a umjesto njega kao Dan grada uvede Dan osnivanja Sarajeva pa se još u obilježavanje uvrsti i peti april kao Dan opsade, a već odavno je sve u rukama Gradskog vijeća od čijeg se predsjedavajućeg dr. Igora Gavrića očekuje da vrući krompir možda već na sljedećoj sjednici uvrsti na dnevni red. Nacrt odluke o utvrđivanju datuma obilježavanja Dana osnivanja Sarajeva Gradsko vijeće temelji na prijedlogu stručne Komisije koju je samo i formiralo.

Komisiju su činili dr. Aladin Husić, dr. Behija Zlatar i dr. Enes Pelidija, orijentalisti, koji su “sve učinili da pokažu da je vakufnama Isa-bega Ishakovića osnivački akt grada Sarajeva”, kako je napisao dr. Husnija Kamberović, obrazlažući zašto se protivi inicijativi, potpuno uvjeren da je GV u Komisiju trebalo imenovati i historičare koji se bave starijom i novijom historijom, a da bi dobilo potpuniji prijedlog sa širim osvrtom na dužu historiju ovoga grada. Zašto? Pa, naprosto zato što je “sasvim jasno da nije moguće utvrditi tačan datum osnivanja Sarajeva, pogotovo zbog jakih argumenata koji dokazuju da postoji kontinuitet razvoja predosmanskog naselja i kasnijega grada Sarajeva”, zato što i “rani turski izvori upućuju na zaključak da Turci ovdje zatiču gradsko naselje”, ali i zato što je prof. dr. Kamberović potpuno siguran da ništa od svoje historije Sarajevo ne treba odbacivati! Prof. Kamberović jednostavno ne pristaje na svođenje Sarajeva samo na vakufnamu Isa-bega Ishakovića koja, kako kaže, “jeste važna za utemeljenje osmanskog Sarajeva, ali je posve pogrešno čin utemeljenja Sarajeva svoditi samo na jednu osmansku vakufnamu”.

Zato je kolege orijentaliste i pitao “kome prepuštamo bogata i svjetski poznata nalazišta neolitske kulture u Butmiru?”

1. feburar kao novi datum?

Jasno je naravno i dr. Kamberoviću i orijentalistima, ali i dobrom dijelu javnosti, da je inicijativa trebala biti politički akt potkrijepljen naukom, da je drugačije, ne bi niko naučnike ni zvao da se bave komisijskim poslom. Debata koja se razvila to je i pokazala, pa i ponukala prof. Kamberovića na svojevrsni polemički tekst u kome je otvorio i druga važna pitanja našeg domaćeg odnosa prema prekrajanju historije u dnevnopolitičke svrhe. Da je tako, uvjerili smo se i prije i poslije teksta dr. Kamberovića, s obzirom na to da zagovornici ideje o protjerivanju antifašizma iz historije Sarajeva ne biraju sredstva: startali su sa izjednačavanjem protivnika ideje sa Slobodanom Praljkom, uvredama koje permanentno pljušte po svima koji nisu za, ali i čitavim nizom objašnjenja koja zorno pokazuju da se radi o svojevrsnoj harangi na antifašiste, uz pobjedonosne pokliče radosti što će im s proglašenjem prvog februara kao Dana osnivanja grada početi da nestaje svaki trag.

Profašistička uporišta u domaćim glasilima prepoznala su priliku da se (konačno) obračunaju ne samo sa prof. Kamberovićem već i sa Dinom Mustafićem koji je promptno reagirao upozoravajući na značaj obilježavanja 6. aprila kao Dana Sarajeva, ali i svima onima koji u ovoj inicijativi jedne nevladine udruge ne vide nikakav doprinos Sarajevu, već im je jasno da se insistira na novim podjelama, kakve obično i prate naše praznike. Ne zbog praznika već zbog njihove zloupotrebe.

“Konstruiranje novog datuma, koji bi se obilježavao kao Datum osnivanja Sarajeva, upravo je na tragu dalje dezintegracije našega društva. Zato je posve nevjerovatna teza, koju smo mogli (pro)čitati na društvenim mrežama, da suprotstavljanje konstruiranju 1. februara kao datuma osnivanja Sarajeva znači ‘konfrontiranje naroda u Sarajevu oko baštine’. Upravo obrnuto, konstruiranje 1. februara kao datuma osnivanja Sarajeva dalje dijeli narode u Bosni i Hercegovini i odgovornost za to snose ne mi koji se tome suprotstavljamo nego oni koji na tome insistiraju!”, uvjeren je prof. Kamberović koji je precizno argumentirao i razloge zašto ne stoje uporedbe ove inicijative s primjerima Visokog i Tešnja (Visoko obilježava kao Dan općine datum izdavanja povelje Kulina bana, a Tešanj kao Dan grada obilježava 10. decembar vežući to za Farhat-begovu vakufnamu, što će reći da se ne radi o datumima osnivanja). Ali, priča o Komisiji i njezinom djelovanju podsjeća na “slučaj Busuladžić”: prof. Kamberović upozorava da je u pitanju isti model kao i kada je prije skoro tri i po godine Institut za historiju dao potvrdu da je Mustafa Busuladžić ubijen samo zato što je bio ideološki protivnik komunista.

Za i protiv (anti)fašizma

Nacrt najnovije odluke upućen je Institutu za historiju, Filozofskom fakultetu i ANUBiH ne da bi se dobilo stručno mišljenje o urađenom Elaboratu, nego stav o Nacrtu, zbog čega prof. Kamberović zaključuje da Gradskom vijeću ne treba nepristrasno mišljenje historičara, nego samo potvrda naučnih institucija za već donesenu odluku.

Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta odbio je sudjelovati u blamaži, a Institut za historiju je većinom glasova dao podršku. Sad je sve do Gradskog vijeća kome je valjda jasno da neće glasati za i protiv Dana osnivanja Sarajeva, već za i protiv (anti)fašizma. Dogradonačelnici - Ivica Šarić i Milan Trivić - su najavili svoje protivljenje, političke partije se još nisu izjasnile, no vidjet ćemo odnos snaga na glasanju.

Impozantno okupljanje antifašista na Igmanu pokazuje da su svjesni opasnosti koja prijeti da jedan od najvažnijih dana u historiji Sarajeva bude protjeran, zato je još važnije da ovogodišnji 6. april bude dostojanstveno obilježen, u slavu grada i svih njegovih identiteta. I u čast Valteru.  

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...