Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Predstavljam egzaktne i neoborive dokaze da je vladajućoj strukturi priotitet nezakonito progonjenje neposlušnih, dok je pandemija gripa Covid-19 od sekundarnog značaja i u stavri samo paravan za brutalno gaženje ljudskih prava. Nemojte vjerovati meni, nego sopstvenom razumu i dokazima koje prezentujem.

Vanredno stanje u Republici Srpskoj formalno je stupilo na snagu 3. aprila ove godine, dan nakon objavljivanja u Službenom glasniku RS broj 31/20 (VIDI FOTO 1.). Istog dana održavanjem posebne sjednice Vlada RS pokazuje šta je njen prioritet u borbi protiv pandemije bolesti Covid-19 (sezonskog gripa). Ukoliko ste pomislili da su prvi prijedlozi vlade ka Predjednici RS u domenu donošenja uredbi sa zakonskom snagom vezani za zdravlje ili životne probleme - pogriješili ste.

Prvi prijedlozi Vlade RS za donošenje uredbi sa zakonskom snagom tiču se kontinuiteta zabrane "izazivanja panike i nereda", a potom primoravanja sudova da promptno reaguju po policijskom progonu "neposlušnih". Uostalom, iz naziva prijedloga najbolje se vide stvarni razlozi posebne sjednice vlade održane prvog dana vanrednog stanja i na šta je vlast prioritetno fokusirana.

Tako je Predsjednici RS upućen "Prijedlog uredbe sa zakonskom snagom o rokovima i postupanju u sudskim postupcima za vrijeme trajanja vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske" (VIDI FOTO 2.). Po ovome Željka Cvijanović mijenja rokove i procesne radnje Zakona o prekršajima RS, a ne treba biti mnogo pametan za pretpostavku da je fokus na hitnim suđenjima i uskraćivanjima prava na odbranu. Kad objave uredbu, a biće usvojena svakako, daću i precizna pojašnjenja.

Istovremeno je donesen "Prijedlog uredbe sa zakonskom snagom o prekršaju izazivanja panike i nereda". Ovom uredbom predsjednica će uvesti novi krimen i sa po svemu sudeći drakonskim kaznama. Znači, ukupno gledano prioritet vlasti je nametanje sudovima odstupanja od postojećih zakonskih odredbi povodom jednog novog "prekršaja" - čija obilježja teško da je moguće pravno valjano urediti.

Problem je u tome što svaka zabranjena radnja ima svoju štetnu posljedicu i upravo zbog takvih posljedica zakonski se zabranjuje i kažnjava. Kada govorimo o izazivanju panike i nereda podrazumjeva se da prekršioci svojim ponašanjem doista produkuju paniku i nerede, ili da postoji OSNOVANA SUMNJA da bi neka radnja REALNO mogla izazvati takvu štetnu posljedicu.

Jok, niko se ovdje neće baviti posljedicama nečijih javnih izjava ili ponašanja, nego će sudovi morati odlučivati po prekršajnim nalozima i zahtjevima za pokretanje postupka čim policija nekog sprovede ili mu izda nalog. Naprosto neće biti vremena za ispoljavanje stvarnih štetnih posljedica, nego će ljude kažnjavati po pretpostavkama tipa "šta bi bilo kad bi bilo".

Ovim će postati "legitimno" da nekakav policajac sa šestomjesečnim kursom tumači mišljenja ljekara specijalista, pa sve do toga kakvu "paniku i nerede" izjave ljekara mogu produkovati, kako smo to vidjeli u slučaju dr Maje Dragojević Stojić. Problem je što ni sudije nemaju potrebne kompetencije i bez angaživanja vještaka medicinske struke (u minimumu) ne mogu određivati meritum prekršaja i činjenično stanje. A vlast to od njih očigledno očekuje!

Elem, moramo postaviti jedno racionalno pitanje: da li je Vlada RS ikakvim egzaktnim podacima potkrijepila potrebu usvajanja ovakvih uredbi sa zakonskom snagom? Zna li neko za slučaj izazivanja panike kakav nije mogao biti riješen redovnim pravnim sredstvima i snagama? Imali smo majku i sina koji su pobjegli iz karantina i par situacija nepoštovanja samoizolacije. I to je riješeno na javnosti već poznat način. Ima li nešto preko toga?!

Isto tako, je li neko upratio kakav slučaj nereda? Ne možemo pod nerede podvesti pojedinačno kršenje "policijskog časa", uz zaista diskutabilnu potrebu za uvođenjem ove mjere i na ovakav način. Ko god je zainteresovan možemo javno ukrstiti argumente, a posebice kroz princip srazmjernosti u upotrebi sile i sredstava prinude.

Realno gledano nema u Republici Srpskoj panike izvan one koju proizvodi vlast i njene podaničke strukture, a o neredima je smiješno i govoriti. Režim jednostavno vanredno stanje zloupotrebljava na gušenje slobode javnog izražavanja mišljenja, odnosno na stvaranje pretpostavki za dalji nezakonit progon svih koji se odbijaju pokoriti već ispoljenom totalitarizmu.

Sve se svodi na "prepakivanje" već započetog progona nekolicine nepokornih i neposlušnih javnih ličnosti. Jadna je vlast koja se ovoliko muči sa desetak već dobroznanih pojedinaca, koje godinama nije sposobna ušutkati. Još grđe je što, dopadalo se to njima ili ne, moraju reagovati upravo onako kako nas desetak "bukadžija" javno ukaže.

Vidite, 18. marta objavio sam tekst koji se režimu dokazano nije dopao. Istog dana Republički štab za vanredne situacije odreagovao je zaključkom koji vidite na FOTOGRAFIJI 3., gdje Vladi RS predlaže donošenje odluke o zabrani "izazivanja panike i nereda". Sutradan vlada donosi takvu odluku. Već 20. marta (na rođendan) sam priveden i saslušan, te mi je uručen NEZAKONIT prekršajni nalog sa 1 000 maraka kazne. Problem je što ta odluka vlade spram aktuelnih prijedloga uredbi sa zakonskom snagom suštinski dokazuje kontinuitet stvarnih prioriteta vlasti, a to je progon "neposlušnih".

Iritiran takvom zloupotrebom zakona i policije narednih dana javnosti sam prezentovao egzaktne dokaze (kao i sada) da su odluke vlade neustavne i nezakonite, a posebno im je bio problematičan tekst: "Sve odluke Vlade RS povodom proglašenja vanredne situacije su neustavne i nezakonite!" . Kako sam to unaprijed objasnio jedini izlaz naše vlade povodom nespornog narušavanja ustavnosti i zakonitosti bio je održavanje sjednice Narodne skupštine RS i formalno uvođenje vanrednog stanja.

Uz to, potezanjem pitanja kako da narod poštuje odluke čiji sadržaj nije objavljen, primorao sam ih da odluke Vlade i Štaba objave na zvaničnom sajtu. Sad iste skidam i analiziram, te kao dokaze obelodanjujem. Tako mogu nesporno dokazati da režim nije fokusiran na mjere i radnje zaštite zdravlja i funkcionisanja društva, bar ne koliko mu je važno progoniti nas desetak nepokornih.

Sa zaključka Štaba za vanredne situacije RS na posljednjoj fotografiji vidite da isti nosi broj dva (2). Različito numerišu dokumente, ali svako proizilazi da je u pitanju jedna od nekoliko prvih odluka štaba povodom ukupne situacije. Kasnije numerisanih i datiranih odluka imate na desetine i one se bave pitanjima funkcionisanja zdravstvenog sistema, transporta, kretanja građana, karantina i ino. No, prvo su se zabavili mojom objavom od 18. marta i od toga ne mogu pobjeći. Žalosno!

Fotografisao sam stranicu Vlade RS (FOTO 2.) i tako nesporno dokazujem šta je bio predmet prve posebne sjednice održane prvog dana uvođenja vanrednog stanja. Očigledno da vlada u tregediji i opasnosti globalnih razmjera, sa sve težim prilikama u samoj Republici Srpskoj, nije imala prečeg posla do traženja načina kako pohapsiti nepokorne. Sami su objavili koja dva prijedloga su prva i prioritetno uputili Predsjednici RS, tako da nema prostora za obmane.

Zaraza se širi, ljudi oboljevaju, smrtnost raste, kamče od Srbije osnovne potrepštine za bolnice, narod sve teže podnosi ekonomske i socijalne posljedice situacije, a vlast očigledno redovito čita moj blog i bavi se temama kakve namećem. I moraju reagovati kako ukazujem tekstovima, a to im se najmanje "dopada".

Na kraju ostaje mi vrlo racionalno pitanje: mora li biti tako? Je li ovo način da se međusobno "nagonimo"? Imam znanje i volju da doprinesem rješavanju problema, a imam i saradnike sa opet posebnim znanjima - šta znači veoma sveobuhvatan pristup svemu šta radimo. I takvih ljudi je ko zna koliko diljem Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, no oligarhiju jedino zanima moć i sopstveni interes, a za opšte dobro nikada nisu brinuli.

Šta dugoročno dobijaju jačanjem totalitarizma i odlukama za kakve redovito utvrde da su pogrešne ili nezakonite? Bave li se opštim problemima ili samo svojim ličnim interesima? Po onome šta prezentuju teško da im je opšti interes u prioritetu, a naprosto zbog činjenice da opšte dobro podrazumijeva mobilisanje svih raspoloživih resursa. Uz apostrofiranje da su ljudski resursi ključni za svako društvo. Normalno, pod ljudskim resursima ne podrazumjevam klimoglavce i praznoglavce.

Ovo samo pominjem iz razloga što ću po objavljivanju uredbi sa zakonskom snagom pronaći niz kršenja ustava i zakona, te sve to objelodaniti. Mogu me hapsiti koliko im drago, ali me živog ne mogu spriječiti da javno kažem šta mislim.

Ups, jesu li Željki Cvijanović objasnili da joj Ustav RS brani ograničavanje slobode javnog izražavanja mišljenja? Ukoliko nisu, neka pročita pojašnjenja data na mom blogu ili čeka nove tekstove. U svakom slučaju ovaj tekst objavljujem prije stupanja na snagu njene uredbe, a nadam se da istom nije predvidjela retroaktivno kažnjavanje. Ko zna?!

FOTO DOKAZ 1.

FOTO DOKAZ 2.

FOTO DOKAZ 3.

   (Prenosimo sa autorovog bloga)